Rupprecht S. Baur, prvi njemački student u BiH: Bosanci su velikodušni više nego što treba

Piše: Redakcija

Volimo njemačke automobile, nikada nismo prežalili ukidanje čuvene njemačke marke, bez mnogo oklijevanja plaćamo više za aparate, odjeću namještaj i Nutellu na kojima piše „Made in Germany“. Za nas iz BiH, Njemačka je decenijama najvažnija i najpoželjnija destinacija za studiranje, putovanje, rad, zabavu i, naravno, kao zemlja gdje se može početi neki novi i potencijalno ljepši život. Jedna ovdašnja šala kaže da Bosanac može imati ovo ili ono, no da svaki Bosanac ima tetku u Njemačkoj.

Zbog čega Bosanci tako vole Njemačku i sve potpisano s „Made in Germany“, te šta obični Nijemci misle o neobičnim došljacima s juga Evrope, jako dobro zna Rupprecht S. Baur, profesor s Univerziteta Duisburg-Essen. Davne 1964. kao student slavistike, Rupprecht S. Baur bio je prvi Nijemac koji je studirao u našoj zemlji, te prvi Nijemac koji je nakon Drugog svjetskog rata otišao u neko bosansko selo. O sličnosti i razlikama između Nijemaca i Bosanaca, te stereotipima jednih naspram drugih, profesor je Baur je nedavno održao zanimljivo predavanje na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je studirao prije više od 50 godina.

 Sarajevski student
– Bosanci su imali jako dobro iskustvo sa Saveznom Republikom Njemačkom. Oni su bili dio prve grupe jugoslavenskih radnika koji su legalno došli na rad u Njemačku šezdesetih godina. Nisu nikakvo posebno neprijateljstvo iskusili i brzo su se uklopili u sredinu gdje su došli. Oni su od njemačkog socijalnog sistema jako dobro profitirali. Dobijali su pomoć za nezaposlene, pomoć za svoju djecu i porodice. Tako su mnogi Bosanci, i ne samo oni, nego i Turci i Rusi i drugi dobili mnogo novca, na hiljade eura ili nekada njemačkih maraka, koje ne bi u domovini morali zaraditi.
Bosanci su dobro integrirana imigrantska grupa u Njemačkoj. Mnogi od njih bave se privatnim biznisom ili su kvalitetna i dobro kvalificirana radna snaga, dok neki uspiju ući u politiku, umjetnost ili akademsku zajednicu. Ipak, veliki dio Bosanaca u toj zemlji radi poslove koji Nijemcima nisu tako atraktivni, poput čistača, vozača kamiona, spremačica, njegovatelja starijih osoba, građevinskih radnika ili osoblja u trgovinama. Ipak, neki ljudi iz ovih krajeva, prvenstveno sportisti, dali su drugačiju sliku. Edin Džeko u dresu “Wolfsburga”, Ibišević i Misimović kao igrači “Hoffenheima” i, naravno, slavni Hasan Salihamidžić kao igrač i kasnije prvi čovjek “Bayerna”, te mnogi drugi, ljepša su slika BiH.

– Ja nisam veliki fan nogometa, no igrače iz bivše Jugoslavije uvijek dobro zapazim. Ja sam bio i još sam jedini koji može razaznati iz kojeg dijela bivše Jugoslavije dolazi neki igrač. Svi znaju za Hasana Salihamidžića, koji je četiri puta bio igrač godine, ali da je on Bosanac, to samo rijetki znaju. Čak ni Šveđanin Ibrahimović nije prepoznat kao sin bosanskog imigranta – kaže profesor Baur.
Kako tvrdi ovaj nekadašnji sarajevski student, koji više nego solidno govori naš jezik, obični Nijemci malo znaju o Balkanu i BiH. Kada se početkom devedesetih Jugoslavija počela raspadati i kada je buknuo rat u BiH, Nijemcu su bili zbunjeni. Za njih su svi ljudi u ovim krajevima bili samo Jugoslaveni, ništa više od toga.
– Većina Nijemaca ne zna da je Sarajevo glavni grad Bosne. Oni znaju malo o Balkanu, prije svega poznaju dalmatinsku obalu. I samo neki koji su došli do Mostara znaju da postoji zemlja po imenu Bosna i Hercegovina – kaže profesor.

Tako se javljaju i sterotipi, no istraživanja profesora Baura i njegovih kolega pokazuju da Nijemci i kod sterotipa ne uvažavaju „jedne“, „druge“ ili „treće“. Ukratko, za njih smo svi isti.
– Moja istraživanja pokazuju da je osamdeset posto njemačkih stereotipa o Bosancima identično stereotipima o Hrvatima i Srbima. Jedno što Nijemci isključivo pripisuju Bosancima, jeste su Bosanci zahvalni ljudi i da su Bosanke dobre domaćice. Zašto Nijemci smatraju da su Bosanke dobre domaćice, pitanje je koje još moram istražiti. Kada je riječ o „zahvalnosti“, komentari pokazuju da su Nijemci bosanske izbjeglice prihvatili bez mnogo birokratije i da su se dobro odnosili prema njima, da su ih prihvatili u mnogo većem broju nego sve ostale zemlje. Bosanci su im za to zahvalni – kaže Baur.

Istraživanja pokazuju da su Nijemci najpopularniji i najomiljeniji narod na svijetu, dok je njemački pasoš najpoželjniji lični dokument današnjice. Da jedan građanin BiH uhvati zlatnu ribicu i dobije čuvenu jednu želju u zamjenu za ribicinu slobodu, ta želja bi sasvim sigurno uključivala dobijanje njemačkog pasoša i državljanstva. No, te 1964., kada je Rupprecht S. Baur došao u našu zemlju kao student, na Nijemce se gledalo drugačije nego danas. Sjećanje na rat još je bilo svježe kod običnih ljudi, čiju su slika o Nijemcima i Njemačkoj uglavnom oblikovali tada vrlo popularni partizanski filmovi.

– Kada sam šezdesetih godina prošlog stoljeća bio ovdje, bio sam prvi Nijemac koji je nakon Drugog svjetskog rata došao u jedno bosansko selo. Imao sam prijatelje na Univerzitetu koji bi me pozvali da dođem kod njih u Višegrad, Travnik, Foču. Putovali smo autobusom kroz mnoga lijepa sela. Sela su, naravno, bila udaljena od gradskih centara, a ja sam tada ja dobro govorio vaš jezik. Ljudi su bili zaprepašteni kada bi me vidjeli. „Ti si Nijemac?!“ Nisam bio nikakav mali vuk, bio sam simpatičan i prijateljski raspoložen. Nisam odgovarao onoj zamišljenoj slici Nijemca koji govori „Halt“ ili „Hande hoch“ i strijelja ljude okolo. „Pa ti pričaš naš jezik,“ čudili su se ljudi u selu. Tako sam možda uspio promijeniti sliku o Nijemcima među tim ljudima – smatra on.
Inače, neobičan je tadašnji put studenta Baura, od rodnog Saarbrückena do dalekog Sarajeva. Najprije je htio otići u Rusiju i tamo usavršavati ruski jezik koji je na fakultetu učio. Ipak, putovati tada u SSSR bilo je gotovo nemoguće, no, s Jugoslavijom je sve bilo lakše.

– Na našem fakultetu u Njemačkoj upoznali smo jednog čovjeka iz Bosne, on je bio asistent ovdje u Sarajevu, negdje u vrijeme kada smo trebali odlučiti gdje ćemo i kako provesti jedan semestar u inozemstvu. Bio je tu i jedan lektor iz Hrvatske, koji nam je rekao: „Dođite u Zagreb, to je centar kulturnog života, nema ništa drugo.“ Onda nam je došao ovaj Bosanac i rekao: „Centar jugoslavenskog jezika, onog najčistijeg jezika je Bosna. Ako želite naučiti taj jezik, te silazne i uzlazne akcente, trebate doći u Bosnu.“ I to je tačno. Ovdje ima mnogo više melodije u govoru nego u Hrvatskoj i Srbiji. Hrvatski lektor je bio više nego ožalošćen kada smo rekli gdje idemo. Ipak, ja sam došao u Sarajevo i bio prvi njemački student ovdje. Ono čega se sjećam da tada među studentima niko nije gledao naciju ili religiju, ko je Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Niko na to nije obraćao pažnju – sjeća se profesor.

 Velikodušni i raspjevani Bosanci

Dolazak u jedan vrlo egzotičan grad, gdje se miješaju osmanska i srednjoevropska kultura, bio je mali šok za studenta Baura.
– Ono što mi se jako dopalo, bila je priroda. Ta divljina, te šume i zelenilo, podsjetilo me je na Schwarzwald u mojoj domovini i jako me se dojmilo. Putovao sam na Jahorinu i ona mi se također dopala – sjeća se profesor Baur.

Dopali su mu se i ljudi, njihov prijateljski stav i velikodušnost. Doduše, Bosanci bi nekada bili velikodušni više nego što treba.

– Moji ovdašnji domaćini bili su jako velikodušni. Imao sam stipendiju koja, istina, nije bila velika i imao sam ručak u menzi. Tamo je u 90 posto slučajeva na meniju bio grah. Zato bi me moji ovdašnji prijatelji pozvali kod njih na druženje u neku od kafana. Bilo bi tu flaša šljivovice, pa ćevapi i ranom zoru bismo pjevajući nekako otišli kući. Sutradan moji prijatelji, naravno, više nisu imali novca. Naravno, ni ja nisam imao mnogo, ali kao “bogati Nijemac” pomogao bih im da nekako prežive do kraja mjeseca. To pokazuje dva stereotipa, jedan koji kaže: Bosanci su velikodušni, ali Nijemci vode računa o novcu i štedljivi su. To znači da mi planiramo šta radimo s našim novcem i u šta ga trošimo. Ovdje je to pomalo bilo haotično – kaže sagovornik.
Nije mu bilo teško zapaziti muzikalnost ovdašnjeg stanovništva. Kako kaže profesor Baur, tadašnje Sarajevo bilo je vrlo muzikalan, raspjevan grad.

– Tih šezdesetih godina u Sarajevu je bilo zabavne, pop muzike, ali mnogo manje nego u Njemačkoj. Ovdje se više slušalo ono što sam upamtio kao „narodna pjesma“. Sa svih strana je dopirala muzika. Svi su pjevali, i muškarci i žene, bilo da su zajedno ili sami. Mnogo je pjevana pjesma „Kad ja pođoh na Bembašu“, koja je popularna i danas – kaže Baur.

On se sjeća fića koje su vozili obični ljudi i crnih mercedesa koje su vozili ljudi bliski vlasti i Partiji. Taj crni mercedes, na koji u Njemačkoj niko ne bi obratio pažnju, u Jugoslaviji je bio simbol društvenog statusa i moći elite koja je upravljala državom.

– Živio sam u Zagrebu, u blizini Titove vile. Kada je Tito tu dolazio, a to je bilo rijetko, jednom ili dva puta godišnje, mada je svejedno imao vilu kao neki mali kralj, tada bi se dovezlo dvanaest crnih mercedesa jedan za drugim. Mogli su vas lako pregaziti, jer bi došli bez nekog upozorenja i vozili bi jako brzo. Ti automobili su za njih sigurno predstavljali simbol moći njihove Komunističke partije –vjeruje Baur.

I danas na sarajevskim ulicama ima mnogo novih i skupih automobila, tu su i trgovački centri, koji se nimalo ne razlikuju od sličnih centara širom svijeta. No pored njih, još su tu ožiljci rata, ruševine, oronule fasade, te mnogo prosjaka i siromašnih ljudi na ulicama. Profesor Baur je uočio da mnogo ljudi ovdje nosu staru i pohabanu odjeću.
– Pitao sam i neke Bosance šta misle o Nijemcima. Oni kažu: „ Nijemci su ljudi koji prate modu.“ S tim se ne bih mogao saglasiti. Kada usporedite djevojke iz Bosne i okolnih zemalja s djevojkama iz Njemačke, onda mlade Njemice izgledaju kao Pepeljuge. Odakle onda ideja da su Nijemci ljudi koji prate modu? Ono što je možda istina jeste da Nijemci uvijek nose nešto što je novo. To ne znači da su Nijemci ludi za modom, nego da mogu sebi priuštiti novu odjeću. Jedan Nijemac uvijek nosi praktične cipele i čist mantil. Odjeća ovdje jasno govori da među ljudima postoje velike socijalne razlike – uviđa ovaj veliki zaljubljenik u našu zemlju.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti