Egzorcist

Piše: Redakcija

Ima svašta pod dunjalučkim svodom. Meni je posebno zanimljivo kad neko nekog na trehu uzme. Sve se lomi oko toga ko će koga namagarčit’.
Svakog dana ona ih je viđala – grupu momaka iz svoje ulice. Sve fino, sve za pet – pozdrave se, upitaju za zdravlje i ćao bela. Sve do jednog popodneva, kada je ova mala pjegava plava spazila među njima novo lice. Vitak, crn, u bijeloj košulji i bijesnim farmericama. Pozdravila se uobičajeno, ali kad je malo odmakla, iza sebe je začula nepoznati glas:
– Hej, mala, dobra ti ta pidžama!

Vjerovatno je mislio na njenu lijepu prugastu bluzicu koja je još više isticala njene obline. Nije se osvrnula, ali ju je to raspalilo. Seljačina, papak, mislila je u sebi. Fuj, pa danas samo takvi dobacuju curama na ulici!

Poslije nekoliko sati, dok je išla od kuće da se nađe s jaranicama, prolazeći pored onog istog mjesta gdje je stajao onaj „megafon”, u njoj se javi strašna želja da mu se nekako osveti. Želja joj se nije ispunila te večeri. Zato jeste ubrzo.
I dok su njih četiri tako sjedile i zezale se, na podij kafića na trotoaru pope se njegovo veličanstvo. Hitno je sazvala zbor prisutnih za stolom i šapatom im sve ispričala. Naravno, i njega pokazala. Jedna od njih zastade i izusti spasonosnu rečenicu:
– Ja ga znam! Majke mi. Stanuje u mom neboderu.

Onda ih razočara da ništa ne zna o njemu, samo ga zna iz viđenja. Nije znala čak ni na kojem spratu stanuje. Neboder je to! Niko ni s kim ništa.
Ona dobi u zadatak da, kako zna i umije, nabavi broj njegovog mobitela. Da se malo šprdaju s njim, a i da mu ova naša dâ lekciju iz lijepog ponašanja. Makar putem poruka, ako ne može uživo.

Snašla se ova. Nabavila broj preko veza i vezica, a njih četiri skovale plan. Naravno, kupit će novu karticu, samo za njega, i onda ga trehati.
Te večeri je opet došao, sjeo podalje od njih, ali tamam da ga fino vide. Pio je žestoko, pušio crveni “Marlboro”, čiju bi paklicu svaki put kad bi izvlačio cigaretu nekako okrenuo prema publici. Da se vidi da on ne puši neku krdžu. Ubrzo mu je stigao jaran, koji je tako sjeo da se leđima okrenuo prema njima. Ispisale su prvu poruku:
– Jesi li za dopisivanje?
– Ubrzo stiže i odgovor:
– Vazda. Ja sam za sve opcije!
– Čuj ovo. Za sve opcije. Što je pun sebe – reče jedna. Druga dodade:
– Ufurani kreten.

Kada su mu poslale poruku, pitajući ga na šta misli pod opcijama, brzo stiže njegov odgovor:
– Ja sam egzorcist – istjerujem loše, utjerujem dobro!
– Joj, kralja. Čuj, egzorcist…
Jedna od njih samo promrmlja:
– Ma, ne utjeruješ ti nikome. Želja pusta.
Na sljedeću njihovu provokaciju:
– Utjeruješ li po kućama, livadama ili parkovima? – stigao je konkretan odgovor:
– Dolazim na adresu!
One su se slomile od smijeha. Kako i neće. Čuj njega, k’o neki servis. Na adresu! Uh…

I, tako, razmjenjivale su se poruke od onih kakve tipove žena voli, kakav seks, šta ga najviše pali… On je bio direktan. Nego šta. Nek’ se zna ko je egzorcist. Ko šta istjeruje i utjeruje. Sam je sebi opalio epepe.
Te večeri su se baš dobro zabavile, a ova je naša osjetila zadovoljstvo, makar mu s ovim nikako nije očitala bukvicu iz lijepog ponašanja. I sama je potonula.
Skoro ga je i zaboravila, ali jednog dana, prolazeći istom ulicom pored istih momaka, vidjela je i njega. Opet joj je dobacio nešto što joj se nimalo nije dopalo.
Ovog puta, ona nije ostala dužna. Prišla im je na nekih pola metra, a onda mu rekla:

– Šuti, ba, egzorcist! Miran! Ni je’ne.

Oči su mu, čini joj se, izašle na vrh glave. Zanijemio je, a ostali momci se presavili od smijeha. Samo je čula:
– Čuj ba, egzorcist! Hahahahahaaaaaa.

– Oca mi, jest’ ti ga uvalila. Ono pravo, do balčaka! I to bez vazelina!
Odvaljivali su se od smijeha. Kakav egzorcist? U čemu je finta?
Umjesto da im objasni, odmahnuo je rukom, okrenuo se i nestao. U vidu lastina repa.

I ona je otišla. Tek kasnije je saznala, opet od jarana iz te grupe, da je on pun sebe, da se hvali kako svaki dan mijenja ženske… Ali, ovaj je gorio od želje da sazna otkud njoj ono „egzorcist”? Naravno, sve mu je prepričala. Nek’ pukne bruka. Nek’ spozna gulanfer šta je javna blamaža.

– E jeste ga nalinkačile, svaka vam čast! Nema ništa gore nego kad ti ga žensko zabije u preponu – izgovorio je ovaj s nekim ober sjajem u očima.

Jedne noći je Egzorcist stao na podij poznatog kafića, a onda se predomislio. Sageo se, k’o fol, da dohvati upaljač. Pa se vratio. Valjda da ne troši kredit na poruke kao prošli put. Od tada ga više nisu viđale. Ni ona jaranica ga ne viđa ni pred neboderom. Niks! Obrisao se. Prešao u drugu dimenziju. Da istjera loše. A utjera dobro. Možda. To jedino on zna. I narod zna. S Francuzom francuski, sa seljakom seljački. A bogami i s klošarom, klošarski.

Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti