Operacija Hi-men

Piše: Redakcija

Njeni joj nikada nisu ništa mogli. “Nakrivo nasađena”, što naši stari kažu. Čim je osjetila kojeg je spola, da ne kažem, čim se podvirila i vidjela šta je, počele su muke s njom. Bježanje s nastave, kašnjenje, drpanje s dječacima u svim prilikama… Vazda je haos bivao u kući zbog toga. Otac je samo šutio, sjedio bi k’o bokal na mušemi i prepustio sve majci. Kao što većina muškaraca radi kod nas. Mislim. A, kad bude nešto kako ne valja, majka je dežurni krivac za sve.

Tako, s popravnog na popravni, sklepa ona jedva krojački zanat. I nije mirovala. Nikada. K’o da joj se negdje žurilo. Obišla je ta i Sedam šuma i Koziju ćupriju, a Stojčevac joj je bio k’o dnevni boravak.

Sada se i tatica k’o malo uključio. Ti nedolasci kući, uglavnom noću, bili su vazda razlog za svađe. Samo bi im zalupila vrata svoje sobe, upozorivši da joj ne smetaju! Zamisli, njihovo derle! Jadni ljudi, u sebi su kleli i dan i čas kad su je rodili, sve joj dali, toj nezahvalnici… Ništa joj više nisu ni govorili. Odlazila je i dolazila kad je htjela. Radila je, imala svoj dinar. Bila svoj čovjek, što kažu.

Međutim… Jednog dana je naletjela na njega. Fino neko dijete. Bio je iz unutrašnjosti, pri kraju studija. Vrlo čestit mladić, lijepog izgleda i još ljepših manira. Činilo se da je raskrstila s prijašnjim životom.

Prošla su već tri mjeseca. Izlazili su, slali poruke, šetali, ponekad se samo držali za ruke. O nečem višem nije bilo ni govora. On joj je to odmah na početku jasno stavio do znanja. Ništa prije braka. Hoće nevinu. Da zna da je samo njegova.

Njoj se svijet okrenuo. Ne dira je, ništa ne traži. Kao oni drugi. A, bilo ih je. Što jes’-jes’.

Zaljubila se. Do daske. Ali, šta će i kako će? Da li da mu kaže da ona nije cura za njega, da je osvanjivala po raznim tipovima kola, da je živjela jedan buran i raskalašan život.

Vrijeme je prolazilo. On je diplomir’o, a već se navršile skoro dvije godine otkako su skupa. Jedne večeri je rek’o da želi razgovarat’ s njenima. Hoće da je zaprosi. Doći će mu mama i babo s tetkom iz njegovog gradića Pejtonića. Bi joj drago, ali je u sebi osjetila veliki strah. Izlaza više nema. Sada ne bi bilo fer da ga šutne, mora vozit’ do kraja, pa jal’ dža, jal’ bu.

Njegovim se jako dopala, i oni njoj. Njeni su bili presretni. Samo da se opet ne pomami i ne sekira ih.

Noćima je razmišljala šta da uradi. Bližio se dan vjenčanja. Pristala je na sve. Ide tamo, s njim. Kod njegovih. Živjet će daleko od svog grada, daleko od sramne prošlosti. Ali, to nije dovoljno. Mislila je mislila i dosjetila se.

Raspitala se, i stupila u akciju naziva Hi-men! Nevinost je, dakle, uspjela vratiti operacijom.

Kad su konci izvađeni, ona je sve utanačila. Došli su svatovi po nju, krenuli put gradića u kojem će početi novi život. Tamo su ih predivno dočekali. Sve po starom običaju. Bilo i vjersko i građansko vjenčanje.

Kad su se vratili s vjenčanja, počelo je fino slavlje. To harmonika, narodnjaci, to saz, to legle razne pite… Svega je, vala, bilo. Ali…

Na vratima se odjednom pokaz’o on. Korač’o je prema stolu. Valjda da čestita. Za nju je to, ipak, bilo previše. Pala mlada u nesvijest! Sa stolice okinula, k’o s mola na moru. Svi su se sjatili oko nje, to vode, šećera, izveli je na zrak. U avliju. Jadnica, preumorna je. Valjalo je sve to izdržat’. A, možda nije ni jela.

Onaj koji ju je bacio u nesvijest bio je jedan od njezinih drpatora. Zubar, uvijek ga je zezala kad god bi došao na red, da je malo izbrusi. Nadala se da je nije prepozn’o, ali nije znala reći. Svijet joj se srušio pred nogama. Gotova je. Sada će on sve otkriti. Džaba ti i operacija Hi-men, i pare. Džaba ti sve.

Kasnije se ispostavilo da je on rođak njenog muža. Pokaz’o se k’o pravi džentlmen. Ništa nije rek’o, samo je, kad im je priš’o dok ju je mladoženja drž’o oko pasa a ona uzimala zrak da dođe sebi, pružio ruku i rek’o svoje ime. Premrla je. Sve je, ipak, na dobro izašlo. Mladoženja zadovoljan, što je najvažnije. U sebi je tog jutra šućurala i zahvaljivala savremenoj medicini.

A danas, u razgovoru s njegovima, posebno s tetkom i svekrvom, drži im stranu i kritizira današnje žene kojima je sve na izvolte, koje se skidaju, nose prekratko, skoro gole hodaju… Ne grize nju savjest. Ni najmanje. I zašto bi?! Zaboga, ona je čista ušla u brak.

Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti