Prije deset godina, YouTube je bio nova pojava u našim životima, kao i društvene mreže i pametni telefoni. Vijesti su putovale sporije nego danas, a viralne senzacije, odnosno vijesti koje bi u toku dana obišle Regiju, bile su rijetke, pa time i zanimljivije. U jednom trenutku na monitorima u kancelarijama od Maribora do Ohrida pojavio se nepoznati mladić koji u svojoj pjesmi „prijeti“ tada popularnom Rickyju Martinu. Bio je to Nesha Bridges. Pjesma, tekst, izvođač sve je bilo urnebesno smiješno.
– Mnogo me prepoznaju po pjesmi „Ricky Martine, brate, shvati me“. Bilo mi je teško da izađem iz te sjenke. Mišljenja su bila podijeljena, neko je mislio da sam totalna dijabola, čovjek koji je skrenuo s uma, ali, ustvari, to je bila interna šala između mene i mog prijatelja, pa sam počeo da se bavim stand-up komedijom. Deset godina je prošlo, a ljudi i dalje vole tu pjesmu, to je neka „ricky-manija“, ničim izazvana. Kada sam je radio, nije postojao Youtube, internet kakav danas poznajemo, niti ovakvi mobilni telefoni. Sve je to sačekalo svoj trenutak i moj drug Bata Kaskader ju je pustio na YouTube i od tada me svi znaju kao „Nesha Bridges“. I da hoću ne mogu nazad – kaže Nenad i pojašnjava značenje imena „Bridges“.
Ne teže od kašike
– To je filozofija mostova među ljudima, spajamo ljude, apolitično naravno, mimo svega, mimo gluposti i ostalog, hodam okolo i nasmijavam ljude. Na kraju, zadovoljstvo je moje – kaže Nenad.
Deset godina nakon što je svojom šašavom pjesmicom zaludio Regiju, zvijezda nekada najveće latino zvijezde kakav je bio Ricky Martin pomalo je potamnila i do nas rijetko dolaze nove vijesti o čovjeku koji je devedestih bio prvo ime pop – muzike. No Nesha Bridges, onaj koji mu je poručivao da se čuva i da mu je došao kraj ako ga uhvati, i dalje postoji i nastupa.
– Ja kao nekakav njegov “hejter“ i dalje postojim. Ma on je tu negdje. Slagao je da je gay, uplašio se nekog tamo Neshe Bridgesa iz Beograda, pa je morao da izmisli i ostalo. Postoji i nastavak te pjesmice koji kaže: „Koga ložiš, brate, da si post’o gay i varaš se ako misliš da smo sad OK“ – priča Nenad.
Životni i profesionalni počeci današnjeg komičara bili su teški. Siromašno djetinjstvo u malom beogradskom stanu i teški fizički poslovi koje je radio u mladosti, natjerali su ga da razmišlja postoji li nešto bolje i smislenije u životu. Smisao života pronaći će u pozorištu, gdje je radio kao fizički radnik – dekorater.
– Radio sam kao dekorater u Ateljeu 212, namještao scenu, udarao eksere, sutradan ih vadio napolje. Nakon što svi odu, ja ostanem sam na sceni i zamišljam da jednog dana napunim Atelje 212, i to se dogodilo u jednom momentu. Tako sam ispunio svoj dječački san i rekao sam sebi da ništa više od kašike neću podići – sjeća se Nenad.
Stand-up komedija je popularna zabava, a komičari ovog žanra su omiljene, rado viđene osobe u društvu. No, za razliku od nogometaša, pjevača ili glumaca, životni standard i zarade stand-up komičara i dalje su obavijeni velom tajne. Članak NY Timesa iz 2012. godine otkriva da komičari godišnje zarađuju tek nešto više od novinara, zanimanja koje čak ni na Zapadu nije plaćeno mnogo. Aktivan i relativno popularan stand-up komičar u New Yorku može zaraditi otprilike 60.000 dolara godišnje. Izuzetak je Jerry Seinfeld, komičar koji je zaradio stotine miliona dolara. Posao stand-up komičara, u ovim krajevima nije jednostavan, no nije ni nemoguć.
– Živim skromno od svog posla, bavim se samo ovim poslom, iako sam i dalje u Atelju 212 na neplaćenom odmoru. Zavisi gdje si, na kojoj si ljestvici. Ja sam, hvala Bogu, negdje pri samom vrhu, pa sam angažovaniji nego neke moje kolege koje su tek počele da se bave ovim poslom. Od ovog posla može da se živi . Putujemo mnogo. Imam svoju ekipu, tonca i vozača. Prijatelji smo, pa sve ostalo, putujemo, zezamo se, šljakamo, punimo dvorane, prostore, klubove, dobro se radi – uvjerava nas Nesha.
Na svojim nastupima priča priče o dogodovštinama običnih ljudi, komšijama iz svog haustora i anegdotama ljudi iz vlastite porodice.
– Pitaju me ljudi odakle mi inspiracija? Ona dolazi iz života nas samih, to su naši karakteri, ono što smo. Tako da je moja rodbina direktno uključena u neke moje tačke. I sve o čemu govorim jeistina, i to 95 posto, ostatak od pet posto je vezivno tkivo iskarikirano.
Otkako za sebe zna naš sagovornik je uveseljavao i sebe i društvo. Njegov smisao za humor često je bio spas u pojedinim situacijama.
Neprijatna tišina
– Uvijek sam bio taj koji je „vadio“ propale žurke – sjedeljke, znaš ono kada dođeš na neku sjedeljku pa vlada neka neprijatna tišina u sobi, razumiješ? Svi šute, nešto trepću, gledaju. Mene je bilo ponekad sramota, uvijek sam ja bio taj koji je nešto pokušavao da promijeni. Gdje sam „pukao“? Sjećam se da je bio klub Maska, prije tačno osam godina, neki band je ispalio, nije došao na svirku, gazda poludio, ovoliko ljudi čeka, neko stoji na sceni, ja polupijan od neke dunjevače, popio dunju na ex i hajde, idemo, svjetlo na mene. Uzeo sam nekakvo zvono, i uz ding, ding, ding, stao pred publiku i rekao: “Imam nešto zanimljivo da vam ispričam“. I tako sam počeo da se bavim stand-up komedijom.
Stand-up komedija je u našim krajevima relativno nova zabava, popularna desetak godina. Najprije se pojavila u Hrvatskoj, nešto kasnije u Srbiji, te u našoj zemlji, gdje joj raste popularnost.
– Iskreno, srpsko- bosanski humor je neprevaziđen. Imamo specifičnu vrstu humora u odnosu na druge zemlje iz Regiona. Često sam nastupao u Sloveniji, sve je to super, ali tapšeš kada svi tapšu, hladna je publika tamo. U Sarajevu sam do sada nastupao tri ili četiri puta. Publika je otvorena, komunikativna i zanimljiva. Nastupao sam i u Zenici. Tamo baš brate nema zezanja. Zenica ako te zavoli, zavoljela te je. Ako te ne gotivi, ona to pokaže. Neće te više niko pozvati. U Zenici je inače „vrh“ priča. Jasno kažu gdje si i kako si. Viču na tebe, i to prilično glasno. Nema zezanja sa Zenicom.
Komičar Nenad Danilović u svojoj glavi ima sedam sati teksta koji nikada nije zapisao, niti to planira. Nema tremu i sanja da jednog dana, po stare dane uživa u pecanju, dok se kuha sarma i dok, kaže, grli svoju ženu života – seljančicu. Ovaj majstor smijeha od života priznaje nikada nije tražio mnogo.
Ne bavim se političarima jer su veći stand-up komičari od nas
Stand-up komedija ne poznaje tabue. Na Zapadu komičari pričaju šale o silovanjima, abortusu, ljudima druge boje kože i često njihovi nastupi nisu politički korektni. Postoji li nešto u stand-up komediji što se ne smije reći, pitamo jednog od najpopularnijih komičara s naših prostora.
– Pitaju me nekada ljudi, zašto ne pričam neke političke fore. Odgovorim im: Ne! Zato što je politika sažvakana tema, jedni te isti glumci u politici, konstantno isti ljudi nam kroje sudbinu. Pojavljuju se u TV emisijama, show programima…, te „Piramida“, te „Suočavanje“, te „Jedan na jedan…“. Brdo TV emisija u kojima se vode neke polemike, gdje ne stignu nigdje. Zato se ne bavim politikom, jer su oni veći stand-up komičari nego što sam ja ili moje kolege – kaže Nenad.
Volim da igram Playstation
Odradim nastup, odem u hotel, odmorim se, volim da igram Playstation, filmofil sam, volim da gledam filmove i uživam u životu. Slabo izlazim, slabo se krećem, volim ta neka diskretnija mjesta, gdje nema buke i galame, jer mi je posao da radim s ljudima, pa je logično da se ponekad povučem – kaže Nenad.