Prije nekoliko dana Alessia Spagnulo izazvala je burne reakcije u jednom dijelu javnosti, jer se na izboru za Miss Italije na pisti pojavila sa šestomjesečnom kćerkom Chloe u naručju. Alessia je ovaj postupak objasnila time da joj niko nije imao pričuvati dijete. Ni žiri, kao ni publika nisu očekivali da će se ijedna kandidatkinja za laskavu titulu pojaviti s djetetom.
– Zašto bih je skrivala? Moja poruka drugim majkama je da se njihovi snovi mogu ostvariti čak i ako imaju dijete i hiljadu drugih obaveza koje s tim dolaze – izjavila je Alessia, te dodala kako će ukoliko pobijedi, tu titulu posvetiti Mirci Violi, kojoj je davne 1987. godine oduzeta titula Miss Italije zbog toga što je majka.
– Moj prolazak u idući krug veliki je korak u svijetu izbora ljepote i znači prihvaćanje majčinstva kao stvarnosti mnogih mladih žena koje se takmiče – pojasnila je Alessia.
Dodala je kako je primila prijetnje smrću zato što se odlučila na ovakav čin. Postala je meta napada na internetu nakon što je objavila da je prva takmičarka u historiji izbora za Miss koja se takmičila s djetetom.
Dok pratimo slučaj mlade Italijanke, ne možemo a da se ne zapitamo koliko puta su majke u želji da odgovore brojnim životnim ulogama koje im se nameću, svoju djecu vodile na posao ili neki radni zadatak, samo zato što im niko nema pružiti ruku pomoći, pričuvati dijete ili na neki drugi način asistirati.
U sličnoj situaciji našla se i Larissa Waters, senatorka u Australiji, koja nije imala gdje ostaviti dijete, pa je bila primorana povesti ga na posao. Postala je prva političarka koja je dojila dijete u Parlamentu te zemlje. Waters je 2014. godine tokom glasanja u Parlamentu dojila dvomjesečnu kćerku Aliju Joy. Donji dom Parlamenta se godinu prije pridružio Senatu i dozvolio dojenje, no, ostale zastupnice to nisu činile.
– Potrebno nam je više žena i roditelja u Parlamentu. Radna mjesta moraju biti fleksibilna prema porodicama, a briga o djeci pristupačnija za sve – izjavila je svojevremeno Waters.
Primjer uspješnog balansiranja majčinskih i poslovnih obaveza pronašli smo i među našim poznatim mamama, pjevačici Slađani Mandić i glumici Armi Tanović.
Kako je Slađana zbog nastupa i putovanja često odsutna od kuće, svog troipogodišnjeg sina Kana nerijetko zna odvesti na gostovanja u TV emisijama.
– S obzirom na to da sam estradna umjetnica, a dijete mi je malo, ne vodim ga na nastupe, što je i logično, ali ponekad ide na neka od mojih televizijskih gostovanja. Mali je, pa mu je sve to itekako naporno i dosadno. Ne voli da me gleda na televiziji, jer plače, pogodi ga jako – kaže nam Slađana.
Posao docentice na Akademiji scenskih umjetnosti koji obavlja glumica Arma Tanović, nudi mnoštvo zanimljivosti, kako njoj, tako i njenim kćerkama. Arma ima dvije kćerke, Ajru i Riju, koje često zna povesti sa sobom na posao. Osim zabave, na taj način im je pružila i educiranje.
– Moj posao je beskrajno zanimljiv mojoj djeci, te me često znaju posjetiti na ispitnim predstavama ili probama za ispitne predstave na predmetu Gluma na kojem predajem. Moja starija kćerka Ajra od ove godine pohađa i Osnovnu muzičku školu, Odsjek klasičnog baleta, pa su joj ispiti iz predmeta Ples i Scenski pokret izuzetno zanimljivi. Posljednje što je gledala je ispitna predstava „Ujak Vanja“ i zapravo je zanimljivo kako joj je priča bila jasna, a ispit zanimljiv, s obzirom na njen uzrast. Redovno gledamo sve dječije, ali i baletne predstave u pozorištima. Na našim porodičnim putovanjima, posjeta nekom dječijem pozorištu je dio aranžmana – kaže Arma, te dodaje kako njene kćerke redovno prate časove Helen O’Grady akademije.
– Njihove igre su ponekad koncipirane tako da prave predstavu, glume ili se igraju da su učiteljice Glume. Tako nekako moj poslovni život i majčinstvo se znaju preplitati, te moj posao doprinosi i kreativnom razvoju moje djece. Kako je jedan dio našeg stana i atelje gdje slikam ili pravim nakit, djeca mi se često pridruže u tim aktivnostima. Već naslućujem da će umjetnost, likovna ili scenska biti sudbina moje starije kćerke. Za mlađu nisam sigurna, jer je još mala. U svakom slučaju, koji god put da izaberu, željela bih da rade ono što vole i da zadacima prilaze s kreativnim promišljanjem – kaže Arma.
