Odrastanje između školskih obaveza, vannastavnih aktivnosti, porodičnog života i društva vršnjaka ne ostavlja mnogo prostora za dječije izbore, želje, pa ni za igru.
U vremenu u kojem živimo pred djecu se postavlja mnoštvo izazova koje im diktira društvo, a roditelji, u želji da njihovi mališani odgovore svim potrebama budućnosti, upisuju ih na kurseve stranih jezika, plivanje, tenis, fudbal, balet, violinu ili sve to zajedno.
Upis u bilo koju srednju školu ili fakultet zasnovan je, osim na prijemnom ispitu, na što boljem prethodnom uspjehu. Često ćemo čuti da su roditelji nekog djeteta preambiciozni, te da sve ono što su željeli, a nisu mogli tokom svog odrastanja, pokušavaju implementirati u životu svog mališana. Istina je, kažu stručnjaci, negdje između. Jer, koliko će vaše dijete postići u životu, zavisi od mnogo faktora: interesovanja, talenta, želje, ali i vašeg angažmana.
Prema mišljenju dr. Andrewa Weila, direktora Centra za integrativnu medicinu pri Univerzitetu u Arizoni, jedno je sigurno: vaše dijete treba biti ono što jeste: dijete koje se ne mora stalno suočavati s izazovima života odraslih.
Upravo na taj način razvijaju se dječija kreativnost i mašta. Prema novim istraživanjima Odjela za edukaciju Univerziteta Illinois, pritisak i borba za što bolje ocjene, ukoliko su roditelji izuzetno strogi, mogu rezultirati poljuljanim dječijim samopouzdanjem.
Vaše dijete postat će povučeno i tužno, što vodi nedostatku zadovoljstva u zreloj dobi. Također, zbog velikog pritiska može dovesti u pitanje svoju inteligenciju i sposobnosti. Osim emocionalno, prevelik pritisak i fizički djeluje na dijete.
Jedan od prvih simptoma je nedostatak sna. Takva djeca, u želji da ostanu budna i što bolje urade testove, nekad i nesvjesno konzumiraju proizvode koji sadrže kofein.
U nastavku istraživanja potcrtano je da je logično da roditelj želi da dijete bude što bolje u sportu, školi ili životu, ali se zbog pritiska ono okreće pogrešnom cilju – ocjeni, a ne usvajanju novih znanja. Zbog toga stručnjaci savjetuju da juniore pohvalite ukoliko vidite da se vrijedno pripremaju za test ili uče bez obzira na krajnji rezultat.
Nakon što zajedno sagledate greške, ukažite mu/joj da je to novo iskustvo, iz kojeg može nešto naučiti. S djetetom, također, morate razgovarati o rasporedu aktivnosti i pitati ga da li se osjeća opterećeno, te prema tome kreirati vrijeme za učenje, sport, umjetnost i igru. Razgovor mora biti otvoren i iskren, neopterećen strahom od razočarenja. Djeca će reagirati različito.
Sposobnosti su u populaciji raspoređene tako da su kod većine razvijene na prosječnom nivou, a broj pojedinaca s višim ili nižim sposobnostima se simetrično smanjuje. Pojedinci koji imaju natprosječno razvijenu jednu ili više sposobnosti nazivaju se nadareni. To su djeca koja odstupaju od očekivanja i obrazaca razvoja tipičnih za prosječnu populaciju. Ako je vaše dijete takvo, ono zahtijeva osmišljenu i stimulirajuću okolinu. Takvo dijete je ono koje hoće i može više. Većina djece, koliko god se jako trudila i vježbala, nikad neće uspjeti učiti lako i brzo kao oni.
Međutim, to ne znači da su napor, trud i vježba nevažni. Nadarena djeca rade puno, a ako se njihovi talenti ne njeguju, neće se ni istaknuti. Češće se događa da su ta djeca ona koja forsiraju svoje roditelje da im pruže što više informacija. Roditelji koji su uočili i prihvatili visoke sposobnosti svog djeteta, često imaju i visoka očekivanja. Ne treba im zamjeriti, jer ona ne moraju biti znak njihove bolesne ambicije, nego činjenice da su prepoznali dječiju nadarenost i žele je poticati.
Kompletan tekst možete pročitati u print izdanju Magazina AZRA (broj 869)