Vijest o tome da je mladoj pjevačici i glumici Seleni Gomez najbolja prijateljica, Francia Raisa, donirala bubreg i time riješila njene zadravstvene probleme krajem prošle godine je obišla i oduševila cijeli svijet.
– Nemam riječi kojima bih se zahvalila svojoj prelijepoj prijateljici Franciji. Ona mi je dala najveći poklon i žrtvu, donirajući mi bubreg – napisala je Selena tada na svom Instagram profilu.
Nakon ove Selenine objave svi su počeli pisati o tome kako na svijetu još postoje dobri i humani ljudi koji su, prije svega, pravi prijatelji. Ali ono što je zanimljivo jeste da ovakve primjere ne treba tražiti samo među poznatima i sigurno ne tako daleko. Naime, takav primjer se može naći i u Bihaću, a Hasan Semanić i Ervin Dželalagić dokaz su da ljudska humanost i plemenitost ne poznaju granice. Njih dvojica, prvobitno samo poznanici, danas su prijatelji i kumovi, a sve zahvaljujući Hasanovoj spremnosti da prijatelju donira bubreg i time iz korijena promijeni njegov život.
Početak hemodijalize
Iako prethodno nije imao problema sa zdravljem, kod Ervina je 2015. godine došlo do zastoja bubrega, što ga je u konačnici dovelo do hemodijalize.
– Bilo mi je jako teško u momentu kada sam saznao da moram na hemodijalizu. Išao sam tri puta sedmično, skoro dvije godine. Ali nikada nisam gubio nadu u to da će sve biti bolje. Tražio sam rješenje i gledao na svjetliju stranu života – kaže Ervin.
Iako se odgovarajući donori najčešće mogu pronaći među članovima uže porodice, Ervin se svojih zdravstvenih problema riješio zahvaljujući prijatelju Hasanu, koji mu je nesebično priskočio u pomoć i donirao bubreg.
– Meni nije bilo uopšte teško. Taj čin, kojim sam donirao bubreg, mene ne ugrožava, a primaocu, u ovom slučaju, mijenja život iz korijena i, uslovno rečeno, vraća ga u život. Smatram da ne trebamo biti sebični i da trebamo s drugima dijeliti ono što nam je dato, čak i kada je riječ o zdravlju – objašnjava Hasan i dodaje da se ni u jednom momentu nije predomišljao kada je donio ovu odluku na koju su u najvećoj mjeri utjecali njegov odgoj, kultura življenja i, prije svega, želja da pomogne.
– Kada sam saznao da je Hasan odgovarajući donor, mojoj sreći nije bilo kraja. Do tada sam imao tri potencijalna donora iz uže familije, ali se na kraju pokazalo da niko od njih nije bio odgovarajući. I moja porodica je bila presretna zbog saznanja da postoji takva osoba i veličina od čovjeka koja mi je spremna pomoći i podariti novi i kvalitetniji život – dodaje Ervin.
Hasanova porodica je njegovu odluku da donira bubreg odmah prihvatila, mada, kako objašnjava, s određenom dozom straha.
– Svi smatraju da sam razuman i znaju da temeljno pristupam stvarima, te da tako donosim i odluke. Članovi moje porodice su ovu odluku prihvatili s dozom brige i straha za moje zdravlje, ali su prihvatili – kaže Hasan.
Zbog administrativnih prepreka na koje su u Bosni i Hercegovini naišli, a, kako objašnjavaju, s obzirom na to da je doniranje bubrega dozvoljeno samo ukoliko je riječ o rodbinski povezanim pojedincima, operacija je obavljena početkom decembra prošle godine u Istanbulu.
– Moj život se nakon operacije mnogo promijenio. A sve zbog pomisli da ne moram svaki drugi dan na hemodijalizu i da ne moram da trpim ubode igala, a najviše zato što se svako jutro budim zdrav uz svoje najmilije – objašnjava Ervin, koji ne krije da je prije operacije imao određenu dozu straha.
Hasan, s druge strane, ističe da kod njega nije prisutan strah zbog toga što sada ima samo jedan bubreg, ali dodaje da je zbog toga promijenio životne navike.
– Mnoge navike sam promijenio i još mijenjam. Najviše se odnosi na to da sam smanjio fizičku aktivnost, igranje fudbala, prije svega, ali to je žrtva koju sam spreman da podnesem – objašnjava on.
Bezuslovna pomoć
Ovakav humani gest mijenja ljude iz korijena, ali ih i povezuje. To se isto desilo i Hasanu i Ervinu. Ovaj čin ih je, pričaju nam, povezao na jednom sasvim novom nivou.
– To što znam da imam takvog prijatelja koji mi je spreman podariti novi život je neopisiv osjećaj. Naš odnos se nakon ovoga mnogo promijenio i ja sam dobio još jednog brata. Sretan sam što znam da u svom životu imam takvu osobu kao što je Hasan i da u bilo kojem momentu mogu računati na njegovu bezuslovnu pomoć – objašnjava Ervin.
-Ervin je tražio da budem kum njegovom mlađem sinu, što i jesam. U tom smislu smo unaprijedili naš odnos. Sada mogu reći da smo prijatelji – dodaje Hasan i objašnjava da je, prije svega, sretan i zahvalan, što je imao mogućnost da pomogne na ovaj način.
Ovaj prijateljski čin je Ervinu omogućio da bez ikakvih ograničenja nastavi dalje sa svojim životom i aktivnostima, ali ga je isto tako naučio da na život gleda drugačije.
– Ovo me je iskustvo naučilo da svaki čovjek treba cijeniti svoje zdravlje i da treba da što više vremena provodi uz svoje najmilije, porodicu, prijatelje i komšije – kaže Ervin na kraju našeg razgovora.