Nova sezona “Zvezda Granda” zvanično je počela. Hiljade prijavljenih iz Regiona tražit će svoje mjesto među estradnim zvijezdama. Prvi put, otkako je počelo emitiranje ovog mizičkog showa, audicija je održana i u bh. prijestolnici. Bilo je to u junu ove godine, a na nju se prijavilo hiljade naših sugrađana. Mnogo ih je prošlo. Jedan od njih je i talentirani 18-godišnjak Damir Džakić iz Banovića. Već je nastupio na velikoj sceni Granda, a stručni žiri odlučio je Damiru, zbog odlične izvedbe numere “Starim sam”, dati prolaz u drugi krug.
Život mi je pjesma
– Nikad se u životu nisam osjećao tako dobro i toliko ponosno na sebe, svoju porodicu i prijatelje. Iskreno, vjerovao sam u sebe, jer uvijek vjerujem šta god da radim. Ali, kada sam čuo svoju konkurenciju kako pjeva, nisam bio baš siguran da ću proći. Ipak, nakon prvog izlaska i glasova žirija, u sebi sam znao da prolazim – oduševljeno će na početku našeg razgovora Damir, dodajući da, uprkos velikom samopouzdanju, nije bilo lako izaći pred iskusne pjevače poput Šabana Šaulića ili Snežane Đurišić.
– Paravan, koji je bio ispred mene, malo mi je olakšao tu situaciju. Imao sam puno nastupa i pjevao sam ispred mnogo ljudi, ali izaći pred osobe koje imaju više pjevačkog staža nego što ja imam godina, nije bilo nimalo lako. Pitao sam se ko će od njih biti najstrožiji. Moram priznati da uopće nisam očekivao da prvi taster stisne Dragan Stojković Bosanac, ali, eto, baš on je prvi pritisnuo moj prolaz dalje. A, predsjednik žirija Šaban Šaulić, čije pjesme najviše volim izvoditi na nastupima, zadnji je pritisnuo taster.
Damir je za svoje prvo predstavljanje izabrao pop pjesmu. No, kaže kako podjednako dobro izvodi i folk numere, te sevdalinke. Nije se muzički obrazovao, a muzici se ozbiljnije posvetio u drugom razedu srednje škole. Za ovog talentiranog mladića nema dileme kada je izbor profesije u pitanju. Muzika je ubjedljivo na prvom mjestu.
– Nisam pohađao muzičku školu. Završio sam osnovnu i Ekonomsku srednju školu u Banovićima. Ne studiram, jer baš na dan kad sam trebao završiti predmete za srednju školu, bila je audicija za “Zvezde Granda”. Sve se poklopilo. A, muzika je moj život. Ustajem u pet sati ujutro i iz kuće izlazim s pjesmom. Šta god da radim, ja pjevam. Ne mogu se kontrolisati ni kada je neki tužan dan…(smijeh).
Život mi je pjesma! I tog četvrtka, kad sam trebao položiti još dva predmeta, u isto vrijeme (12:00 h) bila je zakazana i audicija za “Zvezde Granda”. Bez razmišljanja sam odmah rekao: “Idem na audiciju, pa makar nikad školu ne završio”(smijeh). A, to je bila samo audicija i bilo je prijavljenih blizu 12.000. Nisam uopće znao ni hoću li proći. Sa školom sam pokušavao završiti da polažem naknadno, ali nije moglo. Zbog toga sam zakasnio na sve rokove za upis na fakultet, pa ću vidjeti da naredne godine nešto upišem – iskreno će za naš magazin Damir.
Uplakani djed
U njegovoj porodici niko se nije ozbiljnije bavio muzikom i on je prvi koji probija led.
– Pjevao sam otkako znam za sebe. Prvu gitaru sam dobio kada sam imao 11 godina. Zahvaljujući amidži, upoznao sam Aku Hukelića, koji je pristao da mi bude mentor. Kada me čuo kako pjevam, rekao mi je kako u njegovoj akademiji “Pink Panter” ima dovoljno svirača, ali nema pjevača. Izabran sam da pjevam. Bila je to prekretnica u mom životu. Uradili smo veliki broj nastupa širom BiH i shvatio sam da život želim posvetiti muzici. S Akom radim skoro četiri godine. On nije ponosan, nego preponosan na moj uspjeh. I na svoj FB profil stavlja objave o meni. Neću mu to nikada zaboraviti. Dao mi je veliki vjetar u leđa. Od sveg srca se zahvaljujem svom profesoru Aki – kaže Damir.
Na nastupu u Beograd pratili su ga otac i djed. Nijedan od njih nije skrivao suze radosnice kada je Damir prošao dalje.
– Djed je plakao, a otac je bio više izgubljen. On je taj koji me od prvog susreta s Akom, pa sve do danas vozio na časove u Sarajevo. Ostavljao je sve obaveze, mog brata i sestru, da bi mene odvezao na časove i na probe. Znale su te probe trajati po četiri sata, a on bi spavao u autu i mrznuo se čekajući me. To su situacije koje se ne mogu zaboraviti i ja ću se truditi da to njemu uzvratim, ako ničim drugim, onda dobrim plasmanom na ovom takmičenju – uz osmijeh će na kraju našeg razgovora Damir, dodajući da ga podjednako podržavaju i ostali članovi porodice, posebno četiri godine mlađa sestra.
Ponosni Banovići i Živinice
– Najmanje boravim u Banovićima, jer radim u Živinicama, ali reakcije su podjednake u oba grada. To su moji gradovi, gdje sam odrastao i ne mogu proći ulicom od pozdravljanja. Svi su oduševljeni! Ponosan sam na svoj prolazak dalje, ali to je nikakav osjećaj u poređenju sa spoznajom da imam toliko podrške. Koliko mi se samo ljudi javilo na mobitel ili na Facebook, samo da bi mi čestitali. To mi je veće i draže od svega ostalog!