Da, život je sigurno bio jednostavniji i mnogo zabavniji kada nismo bili dostupni baš u svakom trenutku i kad su susreti i pozivi imali malo veću draž nego danas. Baš kao i pisma koja su stizala, pogotovo ako su bila ljubavna. Društvene mreže su uništile pravi društveni život, a mobiteli su otkrili sve ono što nismo htjeli nikad saznati.
Koliko ste puta htjele zaviriti u mobitel od svog partnera ili muža? Ja baš svaki put kad sam posumnjala da nešto ne štima i da sa strane “štepa” priču koja nema veze s nama. I oba puta se pokazalo da sam bila u pravu i oba puta sam bila spremna na sadržaj koji me dočekao. OK, lažem, jednom sam bila spremna, a drugi put mi je pozlilo od jada.
Kopanje po tuđim stvarima je dno po kojem je opravdano zagrebati samo u situacijama kada slutiš i znaš (jer mi žene, znamo sve, samo se ponekad pravimo da ne vidimo), a on uporno odbija biti iskren i iskomunicirati novonastalu situaciju. I onda se muči on, mučiš se ti i na kraju niko nije sretan s tim scenarijem. Ako nije fer nekome kopati po mobitelu onda nije fer ni skrivati takve tajne od osobe s kojom dijeliš 80% života u danu. Tako da se nisam uopće osjećala krivom, ni najmanje. Što se tiče prvog slučaja, živjeli smo u različitim gradovima i kad sam ga posjetila odmah sam znala da ima drugu žensku. Naravno da je negirao dok ga nisam uhvatila u laži, a danas je pogađate – oženjen za nju.
Drugi slučaj bio je još malo jadniji i tu me žderala sumnja neko vrijeme i jedno jutro sam to sve odlučila okončati. On otišao pod tuš, ja sam uzela mobitel, pročitala što sam, tražila i izgubila se iz stana. Ako mi nešto ide na živce onda su to muljatori te vrste koji stalno nešto “pretaču” iz šupljeg u prazno i ostavljaju sva vrata otvorena, plus u tvom društvu ispod stola tipkaju poruke drugoj ženi. Drop dead, pal.
U tri sekunde sam znala sve i povezala sve tačkice koje su me i nagnale da zavirim u telefon. Danas mi nije žao zbog toga, samo mi je malo žao što sam cijelu stvar mogla riješiti nešto ranije. Well… Sandra je nedavno nabasala na otvoren Facebook profil svog dragog koji je on, nadajmo se, slučajno ostavio upaljenog. Zabranjene stvari su baš poput prometnih nesreća: ne želiš ih vidjeti, ali pogled bježi prema sudaru. Tako je i njoj pobjegao pa je malo otvorila chat u kojem je zadnja rečenica (ona koja je vidljiva svima) pozivala na otvaranje. Oblio ju je znoj, ali se nije predala, već je dva tri puta zaskrolala po mišu i obogatila se sadržajem koji recimo uopće nije očekivala. Našle smo se na kafi i čim sam bacila pogled na njene oči, odmah sam znala da je na stvari neka trula priča. I bila je, i da ona ju je trebala otkriti.
Zanimljivo je to kako svi ponekad mislimo kako možemo skrivati stvari, a dobro znamo sve o karmi koja nam se sigurno barem jednom podlo podsmjehnula baš u krivo vrijeme. I dalje srljamo kao guske u maglu i nemamo pojma gdje idemo i često se opravdavamo s onom: pa život je jedan, ma plakat ću sutra, ko šiša sve, sretna sam i živo mi se fućka za cijeli svijet, te slične fraze koje nam u datom trenutku odgovaraju. To nema nikakve veze s godinama, baš nedavno sam svjedočila rastavi braka koji je trajao preko 30 godina. Tu doduše, žena nije kopala po mobitelu nego je nesretnik ostavio upaljen zvučnik dok je telefonirao u biblioteci pored sobe i tako lansirao svoj brak na kušnju.
I dok se koprcate same sa sobom gledati ili ne gledati u partnerov mobitel, a nešto vam tu smrdi, imate nekoliko opcija: jedna je suočiti se s eventualnim sadržajem, druga je slušati svoj instinkt i otići glavom bez obzira, a treća je praviti se da na vidiš što se krčka izvan vaše kuhinje. Svaka radnja nosi svoju odgovornost kao i svoje posljedice, a vi ćete i tako na kraju odlučiti same za sebe ono što mislite da je najbolje. Život sa zatvorenim očima je možda jednostavniji, ali sam sigurna da niko nije zaslužio da partner takve stvari krije od vas. Jedino ako ste se tako “dogovorili” (smijeh) – prenosi buro247.hr