Prije dva mjeseca Ivana Marić i njen suprug Vjekoslav Šunjić postali su roditelji. Popularna hrvatska pjevačica i nekadašnja članica grupe “Feminnem” Ivana Marić na svijet je donijela svoju drugu kćerkicu Veru Moniku. Zajedno sa svojom porodicom Ivana proživljava najsretnije trenutke života.
– Dva mjeseca su prebrzo prošla, baš kao i osam godina od prvog porođaja. Mogu reći da, poučena prvim iskustvom, ušla sam pametnija u porođajnu salu, bez panike i straha, s vjerom u sebe i Boga. Vodila me je misao da je svaki trud korak bliže mom djetetu, te da moram napraviti sve kako bi bebi bilo što manje bolno. Uz podršku supruga koji je stajao uz mene i brojao moje uzdahe, te uz fenomenalnog doktora Olivera Vasilja i babicu koja to radi svaki dan, nije bilo straha. Moja bebica je došla na svijet kroz samo nekoliko sati – kaže Ivana za “Azru” i dodaje kako je njena starija kćerka Vita bila najsretnija što je dobila sestricu.
– Nažalost, Vita je dobila pljuskavice dan prije porođaja, te je naš povratak kući bio poprilično nezgodan i tužan, jer je seka morala ostati kod bake dok ne prođe zarazni period. Izdržali smo taj period uz konstantno video telefoniranje, pa je tako Vita za sedam dana stigla kući i naša bajka je počela. S obzirom na to da već godinama Vita pita kada ću joj roditi seku, nije bilo straha da će seku negativno doživjeti. Zaista je prava “mala-velika” cura koja se uz svoje školske obaveze drugog razreda, ples i klavir, stigne igrati i maziti sa svojom sekicom, te uživa u svakoj ulozi koja nosi odgovornost – kaže Ivana i dodaje kako je atmosfera u njenom domu dolaskom drugog djeteta ostala ista; pozitivna i idilična.
– Ne bih rekla da se išta promijenilo. Sve je po starom samo s dodatnom dozom ljubavi i ljepote. Miris male bebe i dodir te nježne kože me zaista dovode do suza, a sve što ide uz to je toliko prirodno i normalno da se uklopilo u neku našu rutinu. Možda jedino činjenica da je mama sada više u kući čini razliku od prije. Majčinstvo me nije promijenilo, već samo iz mene izvlači ono najbolje i najljepše. Našla sam svoj smisao života i izvor sreće i to je sve što trebam. Sve ostalo sam stavila na drugo mjesto. A šta sam naučila? Naučila sam da ništa ne znam – kaže Ivana i prisjeća se nemilih trenutaka koje je morala proći tokom prve trudnoće.
Njenoj kćerki Viti je šest sedmica prije rođenja dijagnosticirana teška srčana mana, pa je bilo pitanje hoće li preživjeti prve dane života. Vita se izborila i izrasla u prekrasnu djevojčicu, dok se njena mama nije predavala kad je riječ o želji za drugim djetetom. Znala je da svojoj djevojčici želi podariti brata ili sestru.
– Nakon tih komplikacija s Vitom Marijom bila sam uvjerena da me više niko neće natjerati da ponovo zatrudnim i dovedem sebe u slične moguće traume. No, kako su godine prolazile, strahovi su prošli, te moja želja za majčinstvom i Vitina želja za sekom su nadvladali svaki strah. Obavili smo sve moguće preglede kao što su ehokardiografija, kako bismo se riješili svake sumnje na vrijeme, te u miru čekali svoju bebicu. Vita Marija je danas jako živo dijete, koncentracija je svedena na minimum, bez dlake na jeziku , bez straha i srama. Uz nju je zaista jako zabavno i veselo, ali isto tako zahtjevno i ponekad naporno držati korak s takvim djetetom. Bogu hvala, zdrava je i to je ono najvažnije – priča nam Ivana.
Trudi se svakog trenutka uživati sa svojim kćerkicama, te proživljavati samo najljepše stvari.
– Upravo je Vera zaspala, ali neće dugo, Vita oblači pidžamu, a onda ćemo odigrati partiju uno karata, jer sutra je subota pa se ne mora rano u krevet. Nekako uvijek osmislimo nešto što nam u tom trenutku odgovara, pa makar to bilo i gledanje crtića ili pravljenje palačinaka. S djecom život automatski postaje nešto drugo. Roditeljstvo nosi ogromnu odgovornost i podnošljivo je samo ako se ravnomjerno raspodijeli. Uz sve obaveze ne stigneš se više baviti glupostima i analizirati svaku sitnicu, nego te život nosi kao rijeka i trudiš se uživati u svakom danu, ne očekujući savršenstvo – kaže Ivana, kojoj u svemu nesebičnu podršku pruža suprug Vjekoslav. Njihov odnos Ivana opisuje kao odnos pun ljubavi, razumijevanja i poštovanja.
– Ovog ljeta će biti osam godina kako smo u braku. Nekako su prebrzo prošle. Ključ harmoničnog odnosa ne znam šta je, jer ga nemam i ne znam nikoga ko ga ima. Daleko je sve to od harmonije, a opet toliko uzbudljivo i živopisno da se ne bih mijenjala ni za šta. Svjesni smo da život leti, juri i da trebamo cijeniti ovo što je sad i ovdje, a o sutra ćemo sutra – kaže Ivana.
Iako su nakon rođenja druge kćerke mediji u Regionu pisali kako bi Ivana željela i treće dijete, samo ako će biti sin, za naš magazin kaže kako spol u majčinstvu nije ključan.
– Ja sam previše otvorena i iskrena pa čak i s novinarima putem telefona, pa znam u šali reći svašta, pa se to objavi kao ozbiljna izjava. Spol djeteta mi ne predstavlja apsolutno ništa. Moje dvije kćerke su najveće blago ovog svijeta, pa da ih rodim još pet, nikada ne bih pomislila: “Jao, pa zašto nije sin?” – kaže Ivana.
Pjesmu i svoj posao nije zapostavljala ni tokom blaženog stanja, te isto tako publika neće dugo čekati ni na njen povratak na muzičku senu.
– Pjevala sam i u sedmom mjesecu trudnoće i Bogu hvala bez ikakvih problema, vjerovatno zahvaljujući dobroj kondiciji od prije trudnoće. Već polovinom aprila nastavljam s nastupima, tako da kod mene nema nekog klasičnog porodiljskog odsustva, već radni vikendi, a neradna sedmica. Kad je o stvaralaštvu riječ, došla sam do nekog zasićenja i odlučila da do daljnjeg neću snimati ništa dok me nešto zaista ne obori s nogu. Trenutno sam u nekoj sevdah fazi, valjda od onda kada sam bila na koncertu Divanhane u Lisinskom, to mi dušu hrani i pjevušim kući, pa ćemo vidjeti gdje će me odvesti – kaže Ivana za kraj našeg razgovora.