Uz uspješne muškarce uvijek su išle lijepe i uspješne žene. Koliko god da su javnosti zanimljive igračke bravure naših proslavljenih fudbalera, rukometaša, košarkaša…, također s velikom pažnjom se prati i sve ono što se dešava u njihovom privatnom životu. U želji da na trenutak demistificiramo život naših sportskih zvijezda i približimo svakodnevicu dostupnu tek rijetkima, razgovarali smo s tri supruge naših proslavljenih sportista: Lejlom Vršajević, Dinkom Terzić i Anitom Ibričić. Ove dame su nam pričale o njihovoj svakodnevici, načinu života, te otkrile neke detalje s početka veza sa sadašnjim muževima.
Ljubavna priča Lejle i Avdije Vršajevića počela je u srednjoškolskim danima. U koju god sredinu da ga je sportski put vodio, bilo ka Zenici, kada je nosio dres „Čelika”, Sarajevu, kada je bio u redovima “Željezničara”…, ili pak danas kada trese mreže protivnika turskog „Osmanlispora“, Lejla je bila Avdijina najveća podrška.
– Avdija je moja prva ljubav. Čak smo i školsku klupu dijelili. Još kao dječak je imao lijepe manire i razlikovao se od ostalih. Džentlmen je ostao i danas, a to je samo jedna od njegovih vrlina – kaže Lejla i prisjeća se kako je Avdiju prvi put upoznala s roditeljima.
– Jedan dan sam ga povela sa sobom iz škole da upozna moje roditelje i od prvog dana je bio prihvaćen kao njihovo dijete.
Avdijina fudbalska karijera počela je jako lijepo, kasnije je doživjela i neke silazne faze, no, teška životna iskušenja za ovaj par su, kaže Lejla, važna lekcija. Uz zajedničku borbu Avdija je ponovo zaigrao u inozemstvu.
– Koliko ćemo novca imati i gdje ćemo živjeti nikad nije bilo važno sve dok smo zajedno. I kad je odlučio vratiti se u BiH i ponovo otići iz nje, ja sam prva spakovala kofere. Bila sam i ostala vjetar u leđa, a to ću i dalje sa zadovoljstvom raditi.
VAŽNE ODLUKE
Lejla, kaže, ne voli biti uključena u karijeru svoga supruga, ali to ne znači da se za sve važne odluke Avdija ne konsultira s njom.
– Avdija je veliki profesionalac, a ja o njegovom poslu ne znam mnogo. Jedino što mogu reći jeste da u njegove odluke nikad nisam sumnjala. Kada s nekim dijelite koru hljeba, sasvim je logično da ćete razmjenjivati i mišljenja o važnim životnim pitanjima. Iza svake donesene odluke stoje sati zajedničkih razgovora.
Obično se za zajednice poznatih parova vežu određene predrasude, no i oni žive, objašnjava Lejla, sasvim normalnim životnim ritmom kao i ostali.
– I poznati ljudi su samo ljudi. Naše jutro počinje zajedničkom kafom i doručkom, a onda svako za svojim obavezama; suprug na treninge, a ja brinem o sinu i domaćinstvu. Trudimo se i da večeramo zajedno, nekad kući, a nekad vani. Sasvim obične svakodnevice – kaže Lejla, koja je s našim fudbalskim reprezentativcem u braku od 2009. godine. Zbog Avdijinog transfera, oboje su se preselili u Tursku, gdje se rodio i njihov sin Ahmed.
– Turska je prelijepa zemlja s predivnim ljudima. Mentalitet je vrlo sličan našem, bosanskom. Još nam je draža zato što smo se tu ostvarili kao roditelji. Često se znamo šaliti da je Ahmed mali Turčin. Tek sada smo potpuno sretni. Naš sin je unio beskrajnu sreću u naše živote i odlično se snalazimo u novim ulogama. Jedva čekamo da proširimo porodicu. Avdija je predivan otac i svaki minut slobodnog vremena provodimo zajedno – kaže Lejla i dodaje da se nakon što Avdija okonča fudbalsku karijeru planiraju vratiti u BiH.
– Planiramo se vratiti tamo gdje su naše porodice, prijatelji i sve naše uspomene. Dosta je bilo razdvojenosti.
Javnost fudbalere često posmatra drugačijim očima od ljudi koji ih dobro poznaju. No, najbolje ih poznaju i najljepše opisuju njihove supruge.
– Koliko je, zapravo, teško biti profesionalni sportist znaju samo oni i ljudi u njihovoj neposrednoj blizini. Toliko discipline, odricanja… Ja ću za svog Avdiju reći samo da je džentlmen velikog srca, a svako ko ga poznaje će se saglasiti sa mnom.
Ključ dugogodišnje veze i divnog braka su, kaže Lejla, uzajamno razumijevanje i poštovanje.
– Svaki brak ima dobrih i loših dana, ali sve dok jedni druge poštujemo, uspjeh ne može izostati. Osim što je moja prva ljubav, Avdija je bio i ostao moj najbolji i najiskreniji prijatelj.
Lejla najviše vremena provodi sa sinom Ahmedom, ali uz dobru organizaciju, priznaje, sve je moguće isplanirati.
– Jedno drugome izlazimo u susret koliko možemo, tako da se nađe vrijeme za sport, ali i za opuštanje. Da budem iskrena, najviše uživam u putovanjima. Neka mjesta ni u snovima ne bismo posjetili. Svaki slobodni trenutak koristimo da negdje odemo i da upoznamo nove kulture – kaže Lejla.
PORODIČNA DRUŽENJA
Dinka Terzić supruga je kapitena Rukomete reprezentacije BiH i igrača „MKB Veszprém KC“, Mirsada Terzića. I oni, baš kao i Vršajevići, žive život jedne sretne porodice, koja ima svoje uobičajene obaveze i rituale.
– Posao mog muža nije od 8 do 16 sati, ali smo ritam njegovih treninga i utakmica usvojili kao zadatu kategoriju, a on svaki slobodan trenutak posvećuje porodici. Ujutro sinove vodimo u vrtić i školu, pijemo kafu, Mirsad odlazi na trening, a ja ili u teretanu ili na kafu s prijateljicama. Zatim, ponovo po djecu, ručamo zajedno, i dok sam ja u kuhinji, Mirsad pomaže našem sinu, prvačiću, oko domaće zadaće ili se njih trojica igraju, što im predstavlja veliko zadovoljstvo. Ostatak dana provedemo ili s prijateljima ili u nekoj društvenoj igri, u koju moraju biti uključeni i mama i tata – kaže Dinka i dodaje da su jedno drugome podrška u svemu.
– Mislim da je porodica koju smo osnovali temelj sreće koja je potrebna da neko i na profesionalnom planu bude veoma uspješan. Naši sinovi i ja smo njegovi najvjerniji fanovi i ne propuštamo nijednu utakmicu da ga podržimo.
Dinka je diplomirana ekonomistica, no u Mađarskoj se, gdje žive zbog Mirsadovog matičnog kluba, zbog jezičkih barijera ne može baviti svojim poslom.
– Za mene je porodica mnogo važnija od nekoliko godina nebavljenja strukom. Naravno da ću raditi kada se za to stvore uslovi, a do tada ekonomišem u domaćinstvu i učim.
U Mađarskoj žive od 2009. godine, pa su se već odavno navikli na tamošnji mentalitet i životni ritam.
– Svaka promjena sredine je pomalo stresna, ali mi smo ovdje došli davno. Tu su se rodili i naši sinovi, tako da se sada osjećamo kao Mađari. Ljudi su divni. Veszprem je jedan lijep gradić na Balaton jezeru, koji živi za rukomet. Sve je u znaku rukometa, tako da nam je ovdje sve olakšano. Svaki slobodan vikend iskoristimo da odemo u Budimpeštu ili Beč, koji su jako blizu, a ljeti uživamo u čarima Balatona.
Terzići imaju dva sina, Maka i Isaka, koji su već lagano krenuli očevim stopama.
– Naši sinovi već od rođenja žive s činjenicom da je njihov tata uspješan rukometaš i nakon svake utakmice istrčavaju na teren da ga poljube i pozdrave, a onda nastavljaju da igraju rukomet i šutaju loptu na go. Obojica već treniraju, a Mak je u Akademiji rukometa Veszprem već neko vrijeme. On već ima dobar šut i trudi se da u svemu bude kao svoj tata. Isak je mlađi, još traži omiljeni sport, trenira rukomet i plivanje, ali je nekidan rekao da bi volio biti fudbaler – govori Dinka.
Mirsad je jedan od najboljih igrača Rukometne reprezentacije BiH i uvijek na terenu igra cijelim srcem i radi to s potpunom posvećenosti.
– Moj Mirsad je veoma posvećen svemu što voli, a to je preduslov da bude uspješan. On je najbolji suprug i otac, kao što je i dobar drug, sin, zet… Veoma mu je stalo da svi u njegovom okruženju budu sretni i samo tad je i on sretan. Mi smo jedan tim koji ne može da funkcionira ako smo razdvojeni, pa kada je on na pripremama ili nekoj utakmici, Skype je spas. Mirsad ima divne karakterne osobine i visoke moralne vrijednosti, tako da bi mu dala mnoga priznanja pored profesionalnih; najbolji suprug, najbolji otac, najhumanija osoba i još mnogo naj, naj… priznanja – s ponosom priča Dinka i prisjeća se dana kada je Mirsad stao pred njene roditelje.
– Zabavljali smo se šest ili sedam godina, čekali smo da diplomiram na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, kako bismo se vjenčali. Zato sam vrijedno učila kako bih što prije diplomirala. Nakon diplome, Mirsad je sa svojim roditeljima došao na večeru u kuću mojih roditelja i dogovorili smo svadbu koja je tada bila u Hotelu Evropa. Bila je to noć za pamćenje.
Temelj svake uspješne veze i braka su, kaže Dinka, ljubav, povjerenje, poštovanje, požrtvovanost, razumijevanje, podrška…
– Mi smo to uspjeli izgraditi i svaki dan „zalijevamo“ da još više raste. Naši sinovi su dobri dječaci koji dobijaju mnogo ljubavi i to nam vraćaju. U njihovom odgoju učestvujemo podjednako – priznaje Dinka.
Uz dobru organizaciju vremena svaka žena može naći vrijeme za sebe.
– Vrijeme sam dobro organizirala, tako da često imam i dva treninga dnevno pored kućnih obaveza. Jako volim ići na fitnes, a u posljednje vrijeme moja velika ljubav je spinning. Ipak su mi najdraža porodična druženja kad smo nas četvero na biciklističkom pikniku ili na nekom putovanju. Mislim da me privilegije koje donosi život s uspješnim sportistom nisu promijenile kao ni njega. Mi uživamo samo kad smo zajedno, kada je našim dječacima lijepo. Materijalne stvari su dobrodošle u svačijem životu, ali one ne mogu biti kompenzacija za ljubav, zdravlje i sreću – kaže Dinka.
PRVA LJUBAV
Anita Ibričić supruga je bivšeg bh. fudbalskog reprezentativca i igrača „NK Domžale“, Senijada Ibričića. S njom nogometaš ima dvije kćerke i sina.
– Kao djevojka sam voljela i čuvala tuđu djecu, pa sam jedva čekala da imam svoju. U ulozi majke troje djece se snalazim odlično. Živimo potpuno normalan porodični život, a najviše uživam u vremenu koje provodimo s djecom. Naša svakodnevica je potpuno ista kao kod većine parova koji imaju djecu. Sve se vrti oko njih, samo što moj suprug ne ide na klasičan posao nego na trening ili utakmicu. Velika privilegija toga što je Senijad fudbaler, jeste što smo zbog toliko promijenjenih sredina već jako mladi naučili koliko znači porodica, jer se na kraju samo jedno na drugo možemo 100 posto osloniti, a ostalo je sve prolazno – kaže Anita.
Anita voli biti uključena u karijeru svog supruga, ali priznaje da se u njegove odluke nije previše miješala.
– Volim da sam tu uvijek kada mu je potrebna podrška. Zbog njega sam naučila sve o nogometu i nutricionizmu. Senijad se uvijek savjetovao sa mnom prije svake odluke u njegovoj karijeri, ali pošto se radi o nečemu što on voli i radi punim srcem, nisam se nikada htjela baš previše miješati.
Anita se sa Senijadom počela zabavljati još u srednjoj školi, baš kao i Lejla s Avdijom, i od tog perioda su nerazdvojni.
– On je moja prva velika ljubav. Mi smo od samog početka veze znali da se više nećemo odvajati. Senijad je jako temperamentan, tvrdoglav, odan, suosjećajan, ne podnosi nepravdu, susretljiv je, savršen otac i suprug. Sve me to osvojilo, a osvaja i danas – kaže Anita i dodaje da mu nije bilo lako upoznati njene roditelje, te da sada imaju odličan odnos i međusobno se mnogo cijene.
Svi Senijadovi transferi značili su da i Anita kreće na put s njim. To joj nikada, govori nam, nije predstavljalo problem.
– Meni je stvarno, u svakoj državi i svakom gradu bilo lijepo. Uvijek je to nova sredina i novi izazov za cijelu porodicu. Svaki put upoznamo nove divne ljude s kojima se još družimo. Ponekad je bilo teško jer Senijad imao jako malo slobodnog vremena i to što je bio slobodan nije mogao birati nego kako se namjesti. Vikendom su utakmice, kad su svi na godišnjim odmorima on je na pripremama i slično, a s ostalim ja nisam imala probleme. Naš privatni život nikada nismo voljeli izlagati javnosti, mediji su uglavnom prenosili njegove rezultate s terena – govori Anita.
Senijad je prošle godine za naš magazin govorio o mogućem skorom završavanju fudbalske karijere, a kada do toga dođe, porodica Ibričić bi voljela živjeti u Splitu, jer ih mnogo uspomena veže za taj grad.