Amel Tuka i Amina Pivić: Spremni smo za vjenčanje

Piše: Redakcija

Do 2016. godine smo znali za sportske uspjehe bh. atletičara Amela Tuke, ali nakon što se iste godine na  Izboru sportiste godine BiH pojavio u društvu djevojke Amine Pivić, javnost je postala znatiželjna i za njegov emotivni život. No, lijepa Zeničanka i naš proslavljeni sportist svoju vezu i ljubav su tri godine brižljivo čuvali za sebe. Prije nekoliko dana, Amel je u maniru pravog džentlmena zaprosio Aminu. U želji da ispoštuje tradiciju i pokaže poštovanje prema svojoj izabranici i njenoj porodici, Aminu je zaprosio u njenom domu. O ovom emotivnom činu, tokom kojeg su potekle i suze radosnice, mladi par prvi put govori za naš magazin. Krajem prošle sedmice bili su naši domaćini u Zenici, gradu za koji su oboje neraskidivo vezani.

– Još od malih nogu sam učio o običajima i znam da otac djevojke mora dati halal za svoju kćerku i da je to jedini ispravan način kako da se djevojka zaprosi. Mi ne odstupamo od toga i kod nas nema “novotarija”. Prije nego što ću je zaprositi, posavjetovao sam se s hafizom Safetom Husejinovićem. Rekao sam mu da se želim ženiti, nakon čega mi je ispričao šta sve trebam uraditi. Otišao sam sam kod njenih roditelja, jer sam bio siguran u sebe, odlučan, znao sam šta želim. Nikada u životu nisam sjedio i znojio se kao tada (smijeh). Nakon što sam klanjao akšam-namaz, otišao sam kod Amine. Njeni roditelji su znali povod mog dolaska. Mislio sam da će sve biti lakše, jer znam njene roditelje. Želio sam samo da što prije to prođe, da sve što sam naumio reći izađe iz mene. Obratio sam se njenom ocu i mami, a onda kada su dali svoj pristanak, pred njima sam kleknuo i pitao i Aminu želi li se udati za mene – ispričao nam je Amel.

Trenutak iščekivanja da se Amel pojavi na vratima njenog doma, sjeća se Amina, nije bio jednostavan. No, sve te male slatke „muke“, prošle su za čas, onog momenta, priča nam uz osmijeh Amina, kada se kompletna porodica okupila na jednom mjestu.

– Samo čekanje da dođe je bilo najgore. Zvala sam ga cijelog dana. Kada sam rekla mami da će doći, odmah smo otišle kupiti cvijeće i tortu. Mojim roditeljima je bila čast da neko dođe i iskaže im poštovanje tako što će tražiti ruku njihove kćerke. Danas je sve postalo drugačije: “Hajde da iznenadim djevojku, da to bude što glamuroznije, da bude što veći prsten, da bude ispred Eiffelovog tornja u Parizu…”. Mi smo potpuno drugačiji. Kada sam ušla i vidjela njega, već sam bila pogubljena. Pitala sam: „Je l’ sad ja trebam kafu praviti?“. Rekao je da sjednem, da se što prije završi. Prvo je pitao mog oca za halal, mamu, sestru, a potom je mene zamolio da ustanem i kleknuo je. Pitao me je hoću li da budem njegova žena, da koračamo do Dženneta zajedno, ja sam samo to uspjela čuti i rekla sam:“Pristajem, do Dženneta zajedno ako Bog da”. Bilo je mnogo emotivno. Dok je on pričao, svi smo plakali. On nije samo šampion na traci, šampion je na svim poljima. Nakon toga smo otišli kod njegovih roditelja, ponijeli smo tortu. Nisu ništa znali. Obukla sam dugu haljinu, a Amel odijelo, i kada smo ušli u kuću, njegova mama je promijenila hiljadu boja. Pitali su nas gdje smo bili, a Amel nije htio odmah reći – kaže nam Amina, te dodaje koji savjet su dobili od roditelja.

– Moji roditelji su nam iste noći dali savjet, imali smo i mi govor (smijeh). Rekli su nam da smo najvažniji jedno drugom, da uvijek bude nesporazuma i svađa u braku, ali da ne smijemo dozvoliti da dođe kraj dana, a da ne popijemo kafu zajedno i riješimo naše probleme. Rekli su nam da nekad možemo biti na vrhu svijeta, ali da će to sve proći, i da je najvažnije u svemu da ostanemo jedno uz drugo – kaže Amina.

Datum vjenčanja još nisu odredili, ali kažu da će, dok Amel posloži stvari u svojoj karijeri i Amina završi fakultet, i o tome odlučiti.

– Čeka me Evropsko prvenstvo u Berlinu. Krajem marta se vraćam u Italiju, gdje ću ostati duže vremena. I Amina ima obaveza prema fakultetu i poslu. Želimo da i to bude kako treba, da organiziramo sve na pravi način. Želim da, nakon što stupimo u brak, budem sa svojom ženom, a ne odmah da se vratim obavezama, pa da ona ispašta. Bolje je malo sačekati, a nakon toga da bude sve kako treba. Nekad me ne bude u BiH nekoliko mjeseci, ja se Amini zaista divim kako je sve u vezi s mojom sportskom karijerom podnosila. Zamislite da neko ode, pa ga ne vidite tri-četiri mjeseca. Sve to je meni govorilo da imam osobu koja će mi pružati podršku. Ona je jedina osoba koja mi je govorila sve onako kako i jeste, ukazivala na greške koje sam pravio, a nisam ih bio svjestan. Zbog nje sam ostao skroman i na zemlji. Imala je hrabrosti da mi kaže sve, bez straha hoću li ja otići – kaže Amel.

I Amina je, poput svake djevojčice nekada maštala da jednog dana ima veliko i glamurozno vjenčanje, međutim, danas, potpuno drugačije razmišlja o tome kako taj dan treba da izgleda.

– Uvijek smo planirali dan za danom, nikada dugoročno, jer nismo htjeli da se razočaramo. Nije nam veza uvijek bila idealna, bilo je i malih prekida, ali smo uvijek jačali i vraćali se jedno drugom. Nisam tip za veliko vjenčanje. Predlagala sam mu da napravimo malu svadbu, ali to je nemoguće jer imamo veliku porodicu i mnogo prijatelja – govori Amina.

Amina je studentica Pravnog fakulteta u Zenici, gdje i živi. Uz studentske obaveze stiže i završavati svoje radne obaveze u očevoj notarskoj kancelariji. I uprkos činjenici da se i Mašinski fakultet koji Amel studira, nalazi u istoj zgradi, njih dvoje su se sretali, ali se do apsolventske večeri nikada nisu imali priliku upoznati.

– Upoznali smo prije nego je on bio “Amel Tuka”. Bio je student koji živi u studentskom domu, skroman momak koji voli atletiku, trčanje. Nakon što sam objavila svoju fotografiju da sam apsolvent, Amel mi se javio i pitao da idemo zajedno na apsolventsko veče. I tada smo se nas dvoje prvi put upoznali, kao i naši roditelji. Sedam dana nakon toga smo se počeli zabavljati. I danas se sjećam naše prve komunikacije, ja sam učinila prvi korak, nakon što me je dodao na Facebook javila sam mu se da ga pitam za jednu informaciju – prisjeća se Amina i dodaje kako nije razmišljala o tome da će se između njih desiti ljubav.

– Kada smo se upoznali, bio je drag momak, ali nisam razmišljala o tome da će nešto između nas dvoje biti, međutim, uvijek me je nešto vuklo ka tome da izađem s njim. Uvijek sam vodila prijateljicu s nama. Sjećam se, kada smo se treći put vidjeli, pričao je o svom životu, kako je morao iz Modrinja putovati vozom do Zenice, trenirati, pa se vraćati i pomagati svom ocu u poslovima oko kuće, pa onda ići u školu. Do tada sam uvijek bila okružena ljudima koji su samo sebe isticali, najvažnije im je bilo materijalno, a onda prvi put u životu, upoznajem momka koji je toliko drag i skroman. Ta skromnost i vjera su me najviše privukli kod Amela – iskrena je Amina.

I dok s mnogo ljubavi promatra Aminu kako se prisjeća detalja njihove veze, Amel nam otkriva kada je shvatio da je ova lijepa Zeničanka, koja će u budućnosti graditi karijeru pravnice, žena njegovog života.

– Prvi put kada sam je vidio, mislim da se sve tada desilo. Mislio sam da nikada neću upoznati djevojku poput nje. Kada smo došli na apsolventsko veče, bila je prelijepa, u zelenoj haljini, kao iz filmova. Prvi put sam mislio da me je možda ljepota na prvu privukla. Nisam ni znao da je iz Zenice, samo sam znao da studira Pravni fakultet. Međutim, kako smo se upoznavali bolje, njene osobine su me sve više privlačile i to je ono što nas je zadržalo. Mislim da smo odgojeni na veoma sličan način, dolazimo iz porodica koje su nas učile pravim istinskim vrijednostima, znamo za našu tradiciju, vjeru, a uvažavajući sve te kodekse, na taj način živimo i našu vezu. Mnogo parova ide na putovanja i ljetovanja zajedno, mnogi možda žive zajedno, ali mi ništa od toga ne radimo. Ne želimo upravo iz ovih razloga. Jednostavno su se duše spojile. Prije nego što sam se u januaru iz Italije vratio u BiH, shvatio sam da ne bih sebe mogao zamisliti bez nje. Tamo sam učvrstio svoja osjećanja prema njoj i sebi sam obećao da prvo što ću uraditi kada dođem u BiH, kupiti prsten i našu vezu dići na jedan viši nivo. Želim da ona bude sigurna u mene, kao i ja u nju. Znamo da imamo jedno drugo i da imamo ozbiljne namjere – kaže Amel.

Oboje mladi, lijepi, uspješni, a opet toliko skromni. Skromni i kada treba govoriti o svojoj velikoj ljubavi.

– Od samog početka veze smo željeli da naša ljubav ostane između nas. Svi naši prijatelji su znali, ali javnost nije znala. Nismo se htjeli mnogo pokazivati i dokazivati. Kažu da smo oboje skromni. Htjeli smo učvrstiti našu vezu, napraviti čvrste temelje, steći povjerenje. Sada smo mnogo jači i sigurniji, vjerujemo jedno drugom, stabilniji smo i onda sve ide svojim tokom – kaže Amel, dok Amina dodaje da jednostavno nije u javnom svijetu.

– Ja nisam iz tog svijeta. Od samog početka sam mu govorila da bih voljela da naša privatnost bude naša privatnost i da čuvamo to što imamo, jer je to dragocjeno. Zašto neko mora znati jesmo li puno ili malo zaljubljeni – kaže Amina.

Kažu, za ljubav bi sve uradili, te ukoliko je ona iskrena i prava, sve što zamislite zapravo je i moguće. Vraćamo se za Sarajevo, s dubokim uvjerenjem da vrijeme može diktirati svoje trendove, ali da nijedan neće moći nadjačati iskrenu ljubav. Mi smo u Zenici svjedočili jednoj od najljepših ljubavnih priča, koja će biti krunisana brakom.

 Kada je došla u Zadar da mi čestita pobjedu, znao sam da me voli

Većina sportista ističe da su im ljepše polovine često najveća podrška. I u njihovom slučaju je tako.

– Amina nikada nije gledala jesam li ja Amel Tuka ili ne, već mi je uvijek ukazivala na neke moje greške i upućivala mi kritike kada je bilo potrebno, kao kada ste mali pa vas roditelji kritikuju, zato što vas vole. Možda, da je neka druga djevojka na njenom mjestu, to ne bi radila. Dokazala mi je da mi je dobar prijatelj i prava djevojka. Kada to shvatite, onda znate da imate podršku, znate da imate nekoga ko je tu, s kim možete podijeliti sve životne situacije. Imam roditelje, djevojku i nekoliko iskrenih prijatelja i meni zaista ništa više ne treba. Sretan sam čovjek. Sjećam se kada sam istrčao 800 metara u vremenu od 1:42.51 u Monte Carlu, a Amina je bila u Zadru s roditeljima. Svom ocu je rekla da je vozi do Trsta, gdje smo se vidjeli. Tada sam bio u Italiji i izrazila je želju da me vidi. S Aminom, njenim ocem i sestrom sam podijelio prvi put taj svoj uspjeh. Tada sam vidio da imam djevojku koja me iskreno voli – sjeća se Amel.

Foto: Jelena Nišić

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti