Cristiano Ronaldo možda ima vlastitu liniju odjeće, Leo Messi ima milione koje je uložio ko zna gdje, Zlatan Ibrahimović poput svakog velikog dječaka ima svoje skupe automobile koji bez problema za dvije sekunde jure 150 na sat, no Faiq Bolkiah ima mnogo, mnogo više, iako se bavi istim poslom kao i oni. Istina, Faiq nema tako bravurozne poteze kao nekada Pele, niti je fudbalski mangup kao Maradona, ali ima nešto zbog čega je mali fudbalski kralj. U svijetu fudbala gdje je novac sve, i početak i kraj svake priče, Faiq Bolkiah je najimućniji igrač. Koliko je bogat? Najmanje 20 milijardi dolara, što je otprilike četiri puta više nego što sve vlade u BiH imaju u svojim budžetima. Usput, on je veliki talent, brz, precizan te, najvažnije od svega, dobro odgojen mladić.
Jacksonov rođendan
Otkud mu sve to, logično je pitanje i na njega se može dati kratak, jednostavan odgovor. Faiqov amidža je sultan od Bruneja, najbogatiji vladar današnjice i jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Bruneji su bogata, razvijena i sretna zemlja čiji stanovnici uživaju u miru i obilju koje za njih osigurava vladar Hassanal Bolkiah, čovjek koji je na vlasti od 1967. godine, a ujedno je i vrhovni vjerski autoritet, komandant vojske, između ostalog i ministar finansija. U zemlji gdje nema poreza, gdje su zdravstvo i obrazovanje besplatni, niko i ne pita za javni novac i kako se on troši. Faiqov otac, Jefri Bolkiah, brat sultana od Bruneja i godinama ne baš uspješni ministar finansija ove države, krajem 2004. odlučio je proslaviti svoj pedeseti rođendan, i to na najbizarniji mogući način. Za 14,5 miliona dolara izgradio je instant-stadion na kojem je u čast princa i njegovog sina tri koncerta održao Michael Jackson. „Kralj popa“ je u džep za ovaj nastup stavio 17, 5 miliona dolara, no stadion nikada više nije korišten za bilo koju priliku. Čak i u bogatoj zemlji kakva je Bruneji, neke su se obrve podigle, primijetivši da nije baš pametno tako bacati novac. Princ Jefri je imao spreman i za njega logičan odgovor.
– Htio sam obradovati i impresionirati svog sina – rekao je tada.
Pravog imena Princ Sharif Jefri Bolkiah ibn Sultan Omar Ali Saifuddien, otac najintrigantnijeg igrača Premiershipa, jedna je od najbizarnijih pojava današnjice. Vlastiti Boeing 747 i dvadeset drugih letjelica, 2.300 automobila, dvije velike jahte i četrnaest manjih, harem od 40 ljepotica, umjetnička djela neprocjenjive vrijednosti, tone nakita i satova, nekretnine širom svijeta, ni manje ni više nego pet supruga, te čak osamnaestero djece, sve je to pripadalo njemu. Među tom velikom porodicom, koja ne zna šta će od novca, u maju 1998., u kalifornijskom domu princa Jefrija rodio se dječak po imenu Faiq. O tome ko je njegova majka, ne postoje bilo kakvi dostupni podaci. Njegov otac dobio je djecu s najmanje sedam žena. Kada je, 2000. godine, upao u dugove i velike finansijske probleme, Jefri Bolkiah se iz svog luksuznog londonskog stana, gdje je živio sa svojom trećom suprugom, bivšom novozelandskom manekenkom, požalio da se plaši kako bi mogao postati beskućnik. Otkrio je i svoj najveći strah, da neće moći plaćati školovanje svoje brojne djece. Upitan je tada i gdje se njegova djeca nalaze u tom trenutku.
– Jedno je u Singapuru, jedno na Filipinima, jedno u Engleskoj, jedno u Las Vegasu… Sve što želim jeste da život ide dalje i da imam neki prihod kako bih bio sa svojom djecom – otvorio je dušu ovaj neobični otac.
Jefri je, vjerovatno, potrošio najviše novca otkako i postoji novac. Prije 2000. godine mjesečno je na svoje vlastite užitke, automobile, provode i slično trošio i po 50 miliona dolara mjesečno. Izgubio je u lošim investicijama ili jednostavno potrošio na sebe gotovo 15 milijardi dolara. Bilo je to previše, čak i za superbogatog sultana od Bruneja koji je svom rastrošnom bratu oduzeo veliki broj poslova i dionica, ostavivši mu „siću“ od 200 miliona dolara i obavezu da se brine o sebi i svojoj porodici. Jefri Bolkiah je, naravno, poslušao svog brata, smanjio potrošnju i posvetio se vlastitoj kući, boraveći uglavnom u Los Angelesu i brinući se o sinu Faiqu.
Faiq Bolkiah rođen je u godini kada su azijske berze i ekonomija potonuli na dno. Odrastao je u vrijeme kada je njegov otac morao „stegnuti“ kaiš i suzdržati se od rastrošnog životnog stila kakav je rado prakticirao. Za razliku od njegovih bliskih rođaka-vršnjaka iz brunejske kraljevske porodice, onih koji se voze u pozlaćenim Rolls Royceima i nastoje živjeti što raskošnije i što ekstravagantnije, Faiqov FB profil pokazuje bitno drugačiju životnu filozofiju. Najbogatiji fudbaler svijeta, iako bi to bez problema mogao priuštiti, ne živi životom „zlatne mladeži“, poput njegovih vršnjaka iz iste društvene kaste. Oblači se elegantno, ponekad sportski, ponekad poslovno, ali neupadljivo. Ne luduje na jahtama okružen djevojkama. Ne vozi skupe sportske automobile. Ne nosi dijamantima optočeni telefon. Ne pije papreno skupa pića. Ne kocka. I ne pokušava igrati boks meč sa životom. Zahvalan je roditeljima koji su mu uvijek bili podrška.
Podrška roditelja
– Moji roditelji uvijek su bili moja podrška, pomažući mi da ostvarim snove i postanem fudbaler. Naučili su me u djetinjstvu da budem snažan i psihički i fizički. Oni su bili moj uzor u životu – rekao je Faiq u prvom i jedinom intervjuu koji je ikada dao.
Njegov otac je ranije bio sklon rastrošnom i bizarnom životu, ne trudeći se sebi postaviti bilo kakve granice. Ipak, bio je dovoljno mudar i svjestan da zna kako takav način života možda jeste dobar za njega, no nije dobar za njegovu djecu. Sva njegova djeca pohađala su dobre i skupe privatne škole. Faiq je tako završio elitni Bradfield College u Britaniji. U zemlji u kojoj je fudbal rođen, neobični plemić otkrio je ono što zaista voli, te odlučio da će to biti njegov životni put.
– Igrao sam fudbal otkako znam za sebe. Uvijek sam uživao kada bih izašao na poljanu i osjetio loptu pored svog stopala – kaže on.
Zanimljivo je da fudbal u domovini njegovog oca i nije pretjeran popularan sport. Bruneji su nekadašnja britanska kolonija, te niže klase vole rugby i kriket, a plemstvo uživa igrajući polo. Mladog Faiqa elitistički i skupi polo nije privukao. Volio je „narodni“ fudbal i fudbal je zavolio njega. Od svoje 14. godine prošao je kroz najbolje omladinske škole engleskog fudbala, dobio priliku da igra za klubove kao što su “Stoke”, “Arsenal” i “Chelsea”. Priliku je dobio, iskoristio i pokazao šta može i šta zna.
– Atletski superioran, tehnički nadaren krilni igrač ili napadač, Bolkiah je u svakom smislu moderan fudbaler. Ugodno čuva loptu za sebe, opasan je i napadu i u odbrani. On nije neko ko samo želi loptu, on je izričito zahtijeva – opisuju britanski mediji 19-godišnjeg igrača, koji ima trogodišnji ugovor s “Leicesterom”.
Zgodna sestra Samantha
Jedan od najpopularnijih parova u Istočnoj Aziji su Samantha Richelle i Anton del Rosario, najveća fudbalska zvijezda od Filipina do Californije. Samantha je polusestra Faiqa Bolkiaha, te kćerka Jefrija Bolkiaha i nekadašnje filipinske filmske zvijezde iz osamdesetih Evangeline del Rosario, inače druge supruge brata vladara Bruneja. Samantha Richelle je po zanimanja dizajnerica, no više od toga, ona je najveća zvijezda društvenih mreža u svojoj zemlji, ali i šire, gdje publika luduje zbog njenih tetovaža i zgodnog tijela, koje je u dobroj formi iako je majka. Tamošnji mediji s pravom je nazivaju „Najvrelija mama Filipina“.
Srce kuca za Bruneje
Faiq Bolkiah je, 2015., dobio priliku iz snova. Bio je to poziv da zaigra za fudbalsku reprezentaciju Sjedinjenih Američkih Država.
– Nikada ne bih obukao dres SAD-a. Moje srce kuca za Bruneje i uvijek bih igrao za njih – izjavio je tada.
Dvadeset utakmica, tri gola i kapitenska traka nacionalnog tima Bruneja, govore da je Faiq Bolkiah odabrao dres koji je i želio.