Bio je najmoćniji čovjek kojeg je Amerika ikada imala, najbizarniji državni službenik kojeg je ova zemlja ikada imala. Skoro pedeset godina bio je čelu FBI-a, progonio bandite, komuniste, liberale i bio homoseksualac koji je uživao oblačiti žensku odjeću. Edgar Hoover, najmračija je figura na američkoj javnoj sceni svih vremena…
Prije tačno pedeset godina prestalo je kucati srce Johna Fitzgeralda Kennedija, 35. predsjednika SAD-a, ubijenog u atentatu u Dallasu. Zvanično, tog 22. novembra 1963., na Kennedija je pucao Lee Harwee Oswald, usamljeni simpatizer komunista, koji će, također, biti ubijen vrlo brzo, od ruke gangstera Jacka Rubija, koji, navodno, nije mogao trpjeti činjenicu da se čovjek koji je ubio predsjednika izvlači tek tako. Jack Ruby je na Oswalda pucao u prizemlju policijske stanice u Dallasu. Kako je tamo ušao?
Ko ga je pozvao i ko ga je pustio unutra? I do danas ovaj niz događaja izaziva gotovo jednaku pažnju i otvara brojne nedoumice. Jedno je jasno: američki FBI je naredio da se istraga o ubistvu JFK – te ubistvu njegovog ubice, ubrza i što prije završi, te pohrani u debele zaključane fascikle. Samo je jedan čovjek mogao narediti takvo nešto. On se zvao Edgar J. Hoover i bio je osnivač FBI-a i njegov šef tokom 48 godina. Mlađim generacijama ovo ime mnogo ne znači, no riječ je o čovjeku koji je tokom skoro pola stoljeća bio najmoćniji u Americi, moćniji i od samih predsjednika. Bojali su ga se svi, bojao ga se i cijeli Hollywood.
Kennedy: Vječita misterija
Dvojica američkih predsjednika: Lindon Johnson i ubijeni Kennedy, namjeravali su ga smijeniti, no nisu se usudili, plašeći se posljedica i Hooverove osvete. Tadašnji šef FBI-a svoju moć temeljio je na vrlo jednostavnoj i zdravorazumskoj spoznaji da svaki čovjek ima slabosti, a Ahilova peta svih nas, pa čak i onih koji se tituliraju kao moćni, slavni i bogati, jeste seks. Hoover je tokom života sakupio najveću i najbizarniju arhivu svih vremena, gomilu raznih dokumenata, filmova, fotografija, audiosnimaka, u pravilu prisluškivanih telefonskih razgovora i svega ostalog što je moglo diskreditirati njegove protivnike ili one koji bi mu se mogli naći na putu.
John F. Kennedy je Hooveru bio omiljena meta za uhođenje i prisluškivanje. U popularnoj kulturi je ostala legenda o navodnoj vezi predsjednika i Marylin Monroe, no oni su se sreli samo jednom. Osim nje, JFK je imao desetke manjih ili većih seks afera i svaku od njih je pažljivo pratio i bilježio Edgar Hoover. Jedna od tih veza bila je i sa ženom po imenu Judith Campbell, koju je Kennedy upoznao 1961. tokom predsjedničke kampanje. Posrednik u upoznavanju bio je pjevač Frank Sinatra. U isto vrijeme Sinatra je lijepu Campbell predstavio mafijašu Samu Giancaniju s kojim je ona ušla u ljubavnu vezu.
Tako se stvorio ljubavni mafijaško-politički trougao.
Prisluškujući telefone mafijaških bossova, Hoover je otkrio da se u njihovim razgovorima spominje predsjednikovo ime kao i ime njegove ljubavnice. Bilo je jasno da Judith Campbell tajno posjećuje Bijelu kuću. Susrete dvaju ljubavnika ugovarala je lično sekretarica Bijele kuće. Nedugo nakon toga, Hoover je obavijestio Roberta Boba Kennedija, državnog tužitelja, da se njegov brat tajno viđa s djevokom povezanom s mafijašima. Ubrzo, predsjednik Kennedy je prekinuo vezu s Campbell, no nije trebalo dugo da se u njegovom životu pojavi druga lijepa žena.
Bila je to 27-godišnja Njemica po imenu Ellen Rometsch, koja se viđala na golim bazenskim zabavama organiziranim za visoke zvaničke Bijele kuće tokom ljeta 1963. Predsjednika je s ovom zabavljačicom upoznao Bobby Baker, šef Demokratske stranke u Senatu. Osim svog redovnog posla, Baker je organizirao upoznavanja i susrete senatora i mlađih djevojaka zabavljačica, u suštini prostitutki. I on je, kao i stotine drugih američkih političara, bio pod neprekidnim lupom Edgara Hoovera, koji mu je slagao da je zgodna Njemica zapravo špijunka. Nedugo zatim, Ellen Rometsch, jedna od bezbroj ljubavnica Johna Kennedija, deportirana je u Njemačku. No, Bobby Baker će ubrzo saznati da ga je Hoover preveslao. Šef FBI-a će mu hladno saopćiti da se istraga vodi protiv njega zbog organiziranja visoke prostitucije, te da zgodna Njemica zapravo i nikad nije bila osumnjičana za špijuniranje.
Bobbyju Barkeru, tada jednom od najmoćnijih i najutjecajnijih ljudi u američkoj politici, Hoover je saopćio da ima imena svih djevojaka kao i svih Bobbyjevih klijenata. Stoga, Barker je dao ostavku i nestao s političke scene. Jednostavno, Edgar Hoover nije bio čovjek s kojim se smjelo šaliti.
Bio je to čovjek koji je uvijek dobivao ono što je htio, bez obzira na cijenu koju su uvijek plaćali drugi. Edgar J Hoover do danas ostaje jedna od najmračnijih i najbizarnijih figura moderne Amerike. Hoover je iz dna duše mrzio liberale, anarhiste, feminiskinje, borce za ljudska prava, pacifiste, komuniste i sve one koji su na bilo koji način odstupali od „normalnog”. No, Hoover je privatno bio homoseksulac, održavao je intimne odnose sa svojim pomoćnikom, bio je aktivni učesnik orgija s mnogo mlađim mladićima i volio je oblačiti žensko rublje kao što su najlon čarape, halteri i korzeti. Ništa, naravno, nije slučajno i sve je povezano, naročito kada su seksualnost i želja za moći u pitanju. J. Edgar Hoover, najmoćniji čovjek kojeg je ikada Amerika imala, homoseksualac i pedantni policajac, nije, naravno, nikakav izuzetak.
Pod majčinim skutom
John Edgar Hoover rođen je prvog januara 1895. u Washingtonu. Njegova majka je potjecala iz Švicarske, dok je otac imao njemačko-engleske korijene, a članovi porodice Hoover su generacijama radili na visokom položajima u američkoj državnoj upravi. Otac Dickerson Naylor Hoover bio je službenik u upravi Obalske straže. Na drugoj strani, Edgarova majka Annie, za koju je sin bio jako vezan, bila je veoma pobožna i disciplinirana žena. Odnos između majke i sina bio je veoma prisan, možda čak i previše. Edgar Hoover je živio sa svojom majkom sve do njene smrti godine 1938. Nikada nije imao nikakav društveni život mimo svog posla i ureda u kojem je radio. Osim u rijetkim prilikama, nikada nije viđen u ženskom društvu, niti je s nekom damom izašao na sastanak.
Tokom odrastanja, mladi Hoover je zapažen kao inteligentan dječak s nevjerovatno velikom moći opažanja. Volio je čitati i pisati, te je vodio pedantni dnevnik, zapisujući sve bitne detalje iz svog života, ali i dešavanja iz najbliže okoline. Volio je saznavati štošta o ljudima oko sebe, često i ono što drugi nisu željeli da se sazna. Još kao srednjoškolac pokrenuo je lokalne trač-novine u kojima je opisivao „dešavanja” iz svoje ulice. Rano je shvatio da su znanje i informacije ključ uspjeha i da predstavljaju moć kojom se može vladati drugima. Osim važnosti informacija, shvatio je i da se ljudima može manipulirati govorom, te da su dobri govornici oni koji upravljaju masama.
Tokom srednje škole Hoover je bio veoma takmičarski nastrojen, pokazivao je veliku želju za dokazivanjem, no od ranog djetinjstva je imao govornu manu. Mucao je i to mu je stvaralo određene probleme. No, on je bio rođeni borac, te je razvio tehnike brzog pričanja. Među drugovima je stoga dobio nadimak „Brzina”, a u školi je bio uspješan i zapažen član retoričke sekcije. Obje ove vještine dobro će iskoristiti u svojoj višedecenijskoj policijskoj karijeri.
Njegov prvi posao bit će u čuvenoj Kongresnoj biblioteci u Washingtonu, no uz pomoć brata svoje majke, inače sudije Vrhovnog suda, godine 1917. je uspio dobiti posao u Ministarstvu pravde SAD-a. Mnogi su mu to kasnije zamjerali, jer je te godine Amerika ušla u rat protiv Njemačke i njenih saveznika. Umjesto da se pridruži svojim vršnjacima na frontu, Hoover se kukavički sklonio u toplu kancelariju u Washingtonu. Vrlo brzo je napredovao na svom poslu, pokazujući veliki patriotizam, iskazujući podjedanako odanost onom što je smatrao da su američke društvene vrijednosti i mržnju prema onima za koje smatrao da te vrijednosti ruši. Njemačka je u Prvom svjetskom ratu poražena, no pojavio se novi, opasniji, unutrašnji neprijatelj.
Cjelokupni članak pročitajte u 873. broju magazina Azra…