Nije bio rođeni Amerikanac, no rijetko ko je razumio Ameriku poput Miloša Formana, češkog reditelja s američkom adresom čiji je život i izgledao kao scenarij za holivudski avanturistički triler. Pravog imena Jan Tomáš Forman, rođen 1932., kao sin Jevreja, odrastao u češkoj protestantskoj porodici, čija je majka stradala u Auschwitzu, mladić koga su odgojili rođaci, čovjek koji je iz rodne Češke pobjegao ispred ruskih tenkova i u Americi snimao antiratne filmove kao što je „Kosa“, to je bio Miloš Forman.
– Imao je jedinstvenu osjetljivost na američke teme, koje je promatrao kroz prizmu lukave, satirične osjetljivosti. Njegovi filmovi privlačili su sofisticiranu publiku – pisali su o Formanu američki mediji nakon što je nedavno preminuo u 86. godini života.
Bolno saznanje
Kako su 2009., pisali novinari NY Timesa, iznenađenja su bila jedina konstanta u Formanovom životu. Nekada su ta iznenađenja bila dobra, nekada loša. Sve do kraja života, Forman će se sjećati momenta kada je posljednji put vidio oca Roberta. U njegovu školu došao je Gestapo.
– Direktor me je izveo s časa i ispred škole je između dvojice muškaraca u kožnim mantilima stajao moj otac. Pomilovao me je po kosi i rekao mi da sam bio dobar dječak. Dao mi je kovertu i rekao: „Daj ovo mami i reci joj da će sve biti dobro i da ću se vratiti“ – pričao je kasnije.
Robert Forman bio je pripadnik Češkog pokreta otpora, što mu nacisti nisu mogli oprostiti. Svoj život je završio u koncentracionom logoru Mittelbau-Dora 1944. godine. Miloš će to saznati tek kada je imao 16 godina, a do njega će tada doći i vijest da mu Robert, zapravo, nije biološki otac. Njegov otac bio je jevrejski arhitekt s adresom u Ekvadoru.
– To je bila nevjerovatna melodrama… Bilo je to jače od bilo koje fikcije koju možete zamisliti – rekao je jednom Forman.
To pismo u kojem je nepoznati pošiljatelj poslao na adresu mladog Formana i u kojem je detaljno objašnjena veza njegove majke i arhitekte iz Ekvadora, nije bilo jedino pismo koje je iz temelja izmijenilo Formanov život.
Njegov film „Gori, moja gospođice“ iz 1967., komunistička vlast u Češkoj je zabranila, no Američka filmska akademija ga je nominirala za Oscara. Pismo koje je Forman dobio bilo je njegova „karta“ za Ameriku, zemlju koju je volio kao i rodnu Češku. Ipak, Formanovi počeci u Novom svijetu nisu bili lagani.
Filmovi koje je snimao nisu imali sreće, te je u pauzama svojih profesionalnih neuspjeha Forman najčešće životario. Početkom sedamdesetih nikada nije imao više od sedam dolara u džepu, te se hranio jeftinim obrocima iz konzervi i pivom. Živio je u hotelima gdje je spavanje koštalo dolar, no često nije imao ni taj dolar, te su mu prijetili da će ga izbaciti na ulicu.
– Čudim se samom sebi kako se nisam tada pretvorio u konzervu graha s čilijem – sjećao se kasnije Forman svojih teških početaka.
Film „Svlačenje“ bio je njegov prvi dugometražni film na američkom tlu i njegov najveći promašaj u karijeri. Istina, film je dobio Grand Prix, no ovu pitku komediju o sasvim običnom bračnom paru iz predgrađa New Yorka čija kćerka tinejdžerka bježi od kuće, kritičari su jednostavno sasjekli i pokopali, a ni publika nije reagirala bolje.
Mandatory Credit: Photo by CHRIS PIZZELLO/AP/REX/Shutterstock (6484113c)
CARREY FORMAN Jim Carrey, right, star of the new film “Man on the Moon,” embraces the film’s director Milos Forman at the film’s premiere, at the Mann’s Chinese Theater in the Hollywood section of Los Angeles. The film is a biography of the late comedian Andy Kaufman, played by Carrey. The actor picked up a Golden Globe nomination today for Best Actor in a Comedy for his performance in the film
MAN ON THE MOON PREMIERE, LOS ANGELES, USA
Brojne ljepotice
– Na kraju sam filmskom studiju bio dužan 500 dolara – sjećao se Forman.
Ipak, igrom sudbine dobio je drugu šansu i iz te šanse se rodilo remek-djelo svjetske kinematografije, „Let iznad kukavičijeg gnijezda“, film iz 1975., o kriminalcu koji se od kazne za silovanje maloljetnice pokušava sakriti u ludnicu, gdje podiže i pobunu protiv „sistema“. Baš kao i njegov lik i on je početkom sedamdesetih bio na pragu ludnice, plašeći se da će ga deportirati u Čehoslovačku. Film je nastao na osnovu romana Kena Keseya i njegovih iskustva iz bolnice za ratne veterane. Mnogi glumci i statisti iz filma bili su, zapravo, pacijenti iz pravih psihijatrijskih klinika, jer su Forman i producent Michael Douglas željeli da sve izgleda autentično. Forman je kasnije priznao da je umjesto tada mladog i relativno anonimnog Jacka Nicolsona želio „zvijezdu“.
Marlon Brando, Gene Hackman, Burt Reynolds i James Caan, bili su samo neki od kandidata, no Nicholson je imao sreće, i za smiješno mali honorar odigrao ulogu svoje karijere, zakoračivši punim korakom u holivudsku A glumačku ligu. Film je zaradio više od 100 miliona dolara i dobio pet Oscara, te postao kultno djelo koje se i danas prikazuje širom svijeta i proučava na filmskih akademijama.
Nakon ovog filma, Forman je postao američki državljanin i profesor filma na Univerzitetu Columbia. Od zarađenih para kupio je kuću, i zanimljivo zgrada u kojoj je do kraja sedamdesetih godina bila štala na farmi u ruralnom Connecticutu, postat će njegova kreativna oaza i mjesto gdje će napisati svoje knjige i gdje će nastajati njegovi veliki filmovi.
– Naša kuća u Connecticutu je jedini razlog zašto sam uopće i napisao neku knjigu. Ovdje je tako tiho, posebno tokom dugih zima, kada možete dobiti i napad klaustrofobije. Ponekad na TV-u gledam sportski program na kauču i odjednom svjetlo bljesne u mojoj glavi i tada odlazim do stola i zapisujem tu misao koliko god ona luda bila – pričao je Forman u intervjuu iz 2009. godine.
Forman je bio na „ratnoj nozi“ s komunističkim režimom u tadašnjoj Čehoslovačkoj, koji mu je dva puta odbio izdati vizu, no na kraju su popustili, jer su im trebali dolari, a skupa filmska produkcija donosila je mnogo čvrste valute. Bit će to emotivni šok za Formana, koji je nakon odlaska u SAD vjerovao da se više nikada neće vratiti u domovinu. Na jednom od tih putovanja, kada bi prenosio i znanje studentima čuvene Praške filmske akademije, upoznao je i Martinu Zbořilovu, ženu s kojom će provesti 20 godina života.
– U klasi je bila prelijepa djevojka, stalno sam se nadao da će ona jednom podići ruku i pitati me: „Da li mogu dobiti vaš broj telefona“. Ali, to nikada nije uradila. Nekoliko godina poslije, zazvonio mi je telefon i neko je sa mnom želio razgovarati o tezi koju je ona radila u školi. Pristao sam – sjećao se Forman.
Martina, lijepa i visoka plavuša iz Brna, bila je 34 godine mlađa od Miloša, kada se, krajem 1999., udala za njega. Brak je funkcionirao, dobili su blizance te su ostali zajedno sve do Formanove smrti u aprilu 2018. godine.
Bio je to treći brak Miloša Formana, a ranije je dva puta bio u braku s glumicama, no Forman je u svijetu filmaša bio poznat kao veliki ženskaroš. Osim tri braka, kroz njegov život prošlo je mnogo lijepih žena. Jedna od njih bila je i Nastassja Kinski, njemačka glumica i model, te velika zvijezda osamdesetih. Vezu Formana i tada atraktivne Nastassje u svojim dnevnicima opisuje i čuveni Andy Warhol. Forman je tada imao 48 godina, a Nastassja tek 18.
Forman je, prije svega, bio bonvivan, čovjek koji je punim plućima uživao u onome što mu život pruža, bile to lijepe žene, kubanske cigare, marinirana janjetina, kvalitetno češko pivo ili biciklizam koji je jako volio. Materijalna baza kapitalizma i duhovna baza socijalizma, u slučaju Miloša Formana su se savršeno uklapali i to nikome nije smetalo.
Biti u vrhu
– Upoznao sam politički i ideološki pritisak komunističke zemlje i komercijalni pritisak u Americi. Mnogo mi je draži komercijalni pritisak gdje ovisite o publici nego ideološki pritisak kada ovisite o bilo kojem idiotu – rekao je jednom od svojih prijatelja.
Neki Formanovi filmovi bili su komercijalno uspješni, poput „Leta“ i „Amadeusa“, dok drugi baš i nisu. Čuvena „Kosa“, „Ragtime“, „Narod protiv Larrya Flinta“ ili „Goya“, nisu baš doprli do publike, no Formana to nikada naročito nije zanimalo. Snimao je filmove za svoju vlastitu publiku i to mu je bilo dovoljno.
– Kada sam bio dijete, želio sam postati šampion u nečemu. Nije me zanimalo u čemu, samo mi je bilo važno da sam na vrhu i da idem naprijed – kazao je.
Forman je još tokom života postao legenda, ne samo zbog dobrih, zanimljivih i provokativnih filmova ko je snimao, nego i zbog relaksiranog stava prema životu i poslu reditelja.
– Veoma sam zahvalna zbog iskustava koje sam dobila, zbog načina na koji je on snimao filmove, zbog osjećaja da ste u jednoj apsurdnoj avanturi, njegovog irelevantnog humora, njegove ljubavi prema hrani, vinu i porodici. Natjerao bi me da se smijem i da razmišljam. Vrijeme koje smo proveli u Madridu bilo je jedno od najnevjerovatnijih filmskih iskustva u životu – izjavila je glumica Natalie Portman, šaljući posljednji pozdrav velikom autoru.
Miloš Forman (1932 – 2018) bilo je jedinstvena pojava u svijetu filma, čovjek koji je spojio Istok i Zapad; socijalizam i kapitalizam; Čehoslovačku i Ameriku; holivudsku produkciju i slavnu prašku školu filma, nikada ne odustavši od ideja za koje je živio i pravio umjetnost. Zato će i biti upamćen kao veliki.