Prijateljstvo između Lepe Brene i Emira Hadžihafizbegovića dugo je koliko i njihove karijere. Bez Emira je bila nezamisliva glumačka postavka Breninog filmskog hita „Hajde da se volimo“, baš kao i spot za pjesmu „Zar je važno da l’ se peva ili pjeva“ u kojem je, osim Hadžihafizbegovića, okupila sjajnu regionalnu glumačku ekipu: Sašu Petrovića, Nikolu Koju, Dragana Bjelogrlića… Muzička i glumačka zvijezda ponovo su se zajedno našle pred kamerama, okupio ih je poznati reditelj spotova Haris Dubica, iza kojeg su saradnje s najvećim muzičkim imenima. Dubica je dvije velike zvijezde odlučio smjestiti u duhovitoj i originalnoj priči u reklami za jednu aplikaciju koja omogućava gledanje ex-YU kanala u cijelom svijetu. I dok danas prijateljstva često pucaju, nerijetko mnogi tvrde kako su na javnoj sceni rijetka, barem ona iskrena, Emir i Brena svjedoče da su itekako moguća. Za „Azru“ prvi put govore ko je „glavni“ krivac pa su 30 godina iskreni prijatelji koji se raduju međusobnim uspjesima.
Upoznavanje u Beogradu
– Emir i ja smo se upoznali u Beogradu, kada je „Audicija“ tek počela da radi. Imali su pozorišnu predstavu gdje smo moj menadžer Raka Đokić i ja otišli prije snimanja filma “Hajde da se volimo”. Raka je menadžerski preuzeo kompletnu „Audiciju“ i to je bilo prvi put da je jedna autentična pozorišna predstava izazvala toliku pažnju, jer je bila originalna kao i sve što dolazi iz Sarajeva. Kompletna glumačka postava “Audicije” glumila je i u „Hajde da se volimo“, kada smo snimali na onim prelijepim lokacijama oko Dubrovnika, i tu je počelo naše prijateljstvo – kaže Brena za „Azru“.
Prijateljstvo s bh. glumcem je, priča nam, specifično zbog toga što se ne viđaju svaki dan, ali su bez obzira na to jako povezani.
– Postoje prijateljstva gdje se ljudi čuju i vide svakog dana, no i prijateljstva gdje nije bitno koliko se često čujete, jer je to prijateljstvo koje traje. Da li je to zato što smo nas dvoje pravi zemljaci, oboje smo iz Tuzle, i to nam je još jedna nit koja nas na neki način veže… Tokom svih ovih godina naše prijateljstvo bilo je na raznim iskušenjima, ali ja sam zaista sretna kao i on. On me zove sele, i smatram ga posebnim. On je drugi brat u mom životu. Naše drugarstvo trajalo je u dobrim i lošim momentima. Čovjek poslije izvjesnog perioda shvati i cijeni drugarstva i prijateljstva koja se ne uslovljavaju ni s čim, a jednostavno traju. Veoma sam ponosna na njega jer je pobrao sve glumačke nagrade u Jugoslaviji i svijetu, ali i što njegova publika uzvraća poštovanje i ljubav koju on nesebično daje sa scene. To ga drži, osim porodice, da ostane pun dobre energije koja ga krasi svih ovih godina. Ponosna sam što smo ostali veoma bliski i jako dobri prijatelji – kaže Brena.
Porodična okupljanja
Prijateljstvo između dvoje umjetnika se tokom godina proširilo i na njihove porodice.
– Imali smo bezbroj porodičnih susreta i sve bitne stvari koje su se dešavale njima ili nama smo obilježavali zajedno. Njihova djeca su naša i obratno – govori Hadžihafizbegović i dodaje da je Brena izuzetno dobra i plemenita osoba.
– Njoj je svašta prišivano do sada, no to su bile budalaštine. Imam vrlo visoko mišljenje o njoj kao osobi, poslovnoj ženi, umjetnici… Kada u nekome prepoznaš pravog prijatelja, kada pronađeš u njoj i jedan dio svog alter ega, onda je to prijateljstvo konstanta. Vrijeme kada se ne viđamo ne pravi nikakav problem da nastavimo tamo gdje smo stali. Imali smo i perioda kada se dugo nismo viđali, ali u posljednjih 10 godina se intenzivno viđamo, sarađujemo, konstantno se čujemo putem ovih pametnih telefona. Destinacije koje su jako udaljene ne predstavljaju nam nikakav problem da budemo na vezi. Odnos se nikada nije mijenjao. Mi smo, prije svega, sjajni prijatelji, ali i sjajni poslovni partneri.
Smatram je svojom sestrom
– Brenu zovem sele i to je nadimak koji sam joj dao iz emotivnih razgovora. To su razgovori puni povjerenja, iznošenja najintimnijih osjećanja, u smislu životnih kušnji koje smo oboje prolazili, tako da je smatram svojom sestrom. Malo ljudi zna šta se krije u tako jednoj plemenitoj osobi kao što je Brena. I u dokumentarnom filmu o njenoj karijeri i životu, rekao sam da je ona žena neizgovorenih riječi. Ima ona čuvena „Dobrom uhu i komarac je muzika“. Ona nije imala potrebu objašnjavati neke stvari kroz koje je prolazila, jer bi to bilo objašnjavati kao da žedan čovjek treba piti vodu, gladan jesti i slično. Nekada je objašnjavanje životnih činjenica, pogotovo kod nje odnos prema roditeljima, nešto što je njena duboka intima. Nije se htjela upuštati u bilo koju vrstu polemike, jer kada je riječ o roditeljima, ni s kim se ne polemiše – kaže Emir.