Teme

Sead Pandur: Svoje ožiljke i bore objeručke sam prihvatio

Bh. glumac Sead Pandur televizijskoj publici je poznat još od filmova „Gori vatra“ i „Ljeto u zlatnoj dolini“, dok teatarska publika dobro zna da je on neizostavan u glumačkoj postavci većine predstava koje se igraju na sceni Sarajevskog ratnog teatra. Da je gluma njegova strast, shvatio je onoga dana kada se kao srednjoškolac iz Treće gimnazije prvi put uključio u dramsku sekciju.

– To je bila sekcija pri Catholic Relif Servicesu, koju su vodili naši Dragan Marinković i Mirela Lambić, a kasnije pokojni Žan Marolt i Tanja Šojić. Kroz tu “mini akademiju“ smo mnogo naučili, a iznjedrili smo i niz sjajnih predstava kao što su “Igrokaz“, naša verzija“Snjeguljica i sedam patuljaka“, “Ubistvo u Orijent ekspresu“ i “Empire Records“. Vrijedno je spomena da je iz te sekcije nas devetero upisalo i završilo Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu – kaže Pandur na početku razgovora.

Čega ste se u početku pribojavali u vezi s glumačkim pozivom?

– Ničega. To sam htio uprkos svemu, ali baš svemu!

Danas ste dio glumačkog ansambla SARTR-a. Kako objašnjavate teatar i njegov život u BiH?

– Teatarski život u BiH, a posebno u Sarajevu, mnogo je aktivniji u odnosu na prethodne, a pogotovo na poslijeratne godine. Imamo četiri profesionalna teatra s punim i raznovrsnim repertoarima, a tu je i mnogo udruženja koji se bave scenskim izražajem.Tako da danas u Sarajevu imamo široku lepezu predstava, performansa, radionica i festivala. Scenski život je našao svoj put razvitka i napretka uprkos trusnom tlu, učmaloj baruštini punoj utučenih ljudi i raznih mediokriteta koji su se postavili iznad tradicije, kulture, historije, koju zovemo „naša domovina“. Dakle, inspiracije ima napretek!

Kažete da ima inspiracije, pa šta se novo „kuha“ u Sarajevskom ratnom teatru?

– SARTR, kao i uvijek, ima otvorena vrata za mlade i za razne koprodukcije s ostalim teatrima kao i udruženjima. Sada imamo učenike Druge gimnazije koji nam gostuju sa svojom predstavom “Clue“. Krajem juna, tačnije 22.,bit će upriličena priredba OŠ “Musa Ćazim Ćatić“. Počinjemo i s novom koprodukcijom SARTR-a i Udruženja “Kontakt“, a radit će se tekst “Djeca sunca“ Maksima Gorkog u režiji Selme Spahić čija premijera je planirana 29. augusta. Tu je i koprodukcija Studija lutkarstva iz Sarajeva i SARTR-a s tekstom “Majka ili sve lutke idu u raj“, čija je autorica studentica dramaturgije Nedžma Čizmo u režiji Dubravke Zrnčić-Kulenović, a premijera je planirana u septembru. Ljeto u SARTR-u će biti izuzetno vrelo.

Sead s kolegicom Majom Salkić u predstavi „Bio je lijep i sunčan dan“

Kroz predstave u SARTR-u često ste u dodiru s prijeratnom, ratnom i postratnom tematikom. Koji period je Vas posebno obilježio?

– Svaki period je ostavio traga na meni. Od dubokih ožiljaka do ogrebotina. To su sve iskustva koja su me učinila ovakvog kakav sam sada. Svoje ožiljke i bore s vremenom sam objeručke prihvatio i optočio zlatom.

Ljudi se godinama zasite svog posla. Kako to ide s glumom, jeste li ikada došli u situaciju da razmišljate o nekom drugom, bar srodnom zanimanju?

– Gluma je moj poziv i njoj sam dosljedan. To je toliko široko područje da se iskren glumac nikad ne može zasititi. Možda se možemo umoriti, ali odmorimo se i idemo dalje.

 Imamo Vas priliku vidjeti i u reklamama. Na koji način umjetnik u sebi miri taj spoj umjetničkog i komercijalnog?

– Parama, novcima ili šoldima. Sasvim je svejedno. Takav posao vam kol’ko-tol’ko pospješi kvalitet života. Da se više snimaju filmovi, serije, TV i radio emisije za tim ne bi bilo potrebe. Bar kod mene.

S kim od kolega najviše volite raditi?

– Sa svima koji se vole igrati, a njih je mnogo. Jedino što želim istaći je naš ansambl SARTR-a, koji se igrom izgradio kroz dugi niz godina u jedan jak kolektiv i koji ne preza ni pred kakvim scenskim izazovom.

Sead i Admir Glamočak u predstavi „Savršen kroj“

U SARTR dolaze i mladi glumci s ASU-a. Kakve su to novije generacije, koliko su spremni za ono što ih čeka?

– Prespremni. Željni igre i dokazivanja. Mnogo, mnogo jake energije je u njima. Sjajne su ove nove generacije. U gotovo svakoj predstavi SARTR ima nekog mlađeg iz ovih novih generacija i njihova zalaganja ostaju zapažena.

Mišljenja starijih kolega su im, vjerujem, jako bitna. A koji je najbolji savjet koji ste Vi do sada dobili od starijih kolega?

– “Igraj k’o da će sutra rat, a živi k’o da će uvijek biti mir“ (smijeh), to sam sada izmislio. Stvarno se ne mogu sjetiti svih savjeta, ali bilo ih je mnogo i nadam se da će ih u buduće biti. Svima su ti savjeti jednako važni.

U čemu Vi, osim u glumi, posebno uživate?

– U životu. Odmoru, upoznavanju novoga, druženju s kćerkom Zarom, bratom Alijom, majkom Feridom i svojim prijateljima, komšijama i familijom. Volim prirodu, a posebno more i sve vezano za njega.

Foto: Admir Kuburović