Čelni čovjek konglomerata Kering, Francois Henri Pinault zadovoljno trlja ruke u toplini svog doma koji dijeli s glumicom Salmom Hayek. Izvještaji koji mu dolaze na sto iscrtani su samo statistikama rasta, a po in house procjeni perjanica Keringovog portfolija – Gucci bi mogao okrenuti 10 milijardi eura do kraja ove godine. Primjera radi, 2017. su završili sa zaradom u visini od 6,2 milijarde eura.
Čini se da Marco Bizzarri i Alessandro Michele i dalje vuku sve prave poteze zbog kojih milenijalci širom otvaraju svoje novčanike i kupuju Gucci držeći ga već treću godinu zaredom na samom vrhu najpopularnijih brendova današnjice. O toj popularnosti brenda nije potrebno previše razglabati, dovoljno je da prevrtite Instagram i vidjet ćete da veliki postotak djevojaka oko ruke ima ovješenu neku torbicu ove kuće, svaka treća ima kožni kaiš s logotipom, mokasine su im još uvijek na listi najpoželjnijih proljetnih cipela…Milenijalci ne ulažu toliko u Guccijevu odjeću što je sasvim logično s obzirom na paprene cijene koju ista ima, ali i tu se vidi pozitivan trend rasta.
Dok se mnoge kuće muče s pristupom novoj generaciji potrošača i još uvijek posluju po staromodnim principima, Marco Bizzarri (CEO kuće) je svoju hrabrost i suvremen način razmišljanja dobro unovčio. Alessandro Michele jest glavni dizajner i njegov uspjeh je neupitan, međutim Bizzarri je mozak cijele ove operacije koja je počela 2015. kada je prihvatio nezavidnu poziciju u kući koja je izgubila svoj glam cool status još nakon odlaska Toma Forda, za vrijeme čije je vladavine Gucci proživljavao najveće uspjehe. Gucci je na tržištu doslovno izveo blitzkrieg. Michele je došao odjednom sa svojim psihodeličnim uzorcima, jarkim bojama, bogatim materijalima, nakićenim stajlinzima, a oči modnih urednika su gotovo eksplodirale od ushićenja viđenim. Sjetit ćete se kritika nakon te prve revije, naricanja modnih urednica po društvenim mrežama s fotografijama modela uz hashtag #want #need #OMG #obsessed. Ta opsesija se prolongirala sve do danas uprskos prognozama nekih modnih kritičara koji su već počeli sumnjičavo gledati Micheleove revije, tražeći što je sve ponovio iz proteklih sezona.
Bizzari je prije nekoliko mjeseci kazao da njegovo tajno oružje čini skupina milenijalaca koji rade u kući, a koje tretira kao glavne savjetnike za kreativne odluke koje se donose na višem nivou. Tim ljudi u srednjim 20-ima tako sjede uz bok čovjeku koji vodi trenutno najveće carstvo na svijetu i koji ih pozorno sluša. Kako je kazao, svaki mjesec ih također upita da navedu tri prijedloga za poboljšanje poslovanja kuće. Sličan pristup imaju Demna Gvasalia i Virgil Abloh koji su izgradili brendove na shvatanju želja nove generacije i njihovoj volji da te ostvarene želje plate. Bizzarri se ne petlja u posao Alessandru Micheleu, pušta ga da radi šta želi i s njim nikad ne raspravlja o prodaji, što je sigurno veliko olakšanje za dizajnera. Stvarati bez prisile “skupih odijela” sa zadnjeg sprata zgrade je san svakog kreativca, a sa sigurnošću možemo tvrditi da 80% njih danas nema tu privilegiju.
Nadalje, Gucci je jedan od najprogresivnijih brendova kada je riječ o onlinekupovini, dostupnosti njihovih komada i komunikaciji s korisnicima na društvenim mrežama. Iako su premium brend, njihov pristup je relativno opušten i samim time kao da negiraju auru snobizma oko sebe koju mnoge velike kuće i danas promoviraju kao poželjan pristup, a koji kao simbolizira luksuz. Spremnost na rizik nikada nije bio problem za Bizzarrija zato ga ne uzrujavaju tekstovi poput onog koji je izašao na uglednoj web stranici BOF, a u kojem autorica tvrdi da ljudi neće još dugo kupovati Guccijeve loaferice.Možda neće, ali vjerujte da će ih tandem Bizzarri-Michele navući na nešto drugo. Ako ljudi vole i kupuju Gucci nema tog modnog stručnjaka koji će ih uvjeriti u drugačije, uostalom, modni stručnjaci već odavno ne upravljaju trendovima. To pravo nametanja im je oduzeo sam kupac, a Bizzarri kupca ima u šaci, piše buro247.hr.