Praktičan, udoban, jeftin, pouzdan, štedljiv i simbol ludih šezdesetih. Sve to opisuje kultni VW kombi koji ovih dana u Brazilu završva legendarno putovanje koje traje pune 63 godine. Niti jedan kombi nikada nije dobio kultni status i niti jedan automobil se ne proizvodi tako dugo kao legendarni VW transporter, automobil bez kojeg bi današnja pop-kultura bila mnogo drugačija
Kada u ponoć 31. decembra ove godine eksplodiraju praznične rakete i gotovo cijeli svijet bude na vrhuncu novogodišnjeg ludila, radnici jedne brazilske tvornice bit će svjedoci kraja života jedne apsolutne cestovne legende. Tog dana prestat će proizvodnja legendarnog VW kombija prve generacije, u njemačkoj poznatog kao Bulli, u Americi kao hippi kombi, a globalno kao VW T1 Typ 2. Ponekad se nehotice i iz neinformiranosti VW kombi prve generacije naziva i VW T1, ali u historiji tvornice iz Wolfsburga Typ 1 je, zapravo, legendarna Buba, limeno čedo Adolfa Hitlera i njegovog kućnog inžinjera i konstruktora Ferdinanda Porschea.
VW Buba je tokom ludih šezdesetih postalo kultno vozilo baby boomersa, generacije rođene sredinom i krajem četrdesetih, onih koje su bile svjedoci rađanja rock and rolla, slijetanja na Mjesec, studentskih pobuna 1968. ili Woodstocka. Mladalački ideali i sanjarenja o nekom boljem svijetu, koji je nagovještavala progresivna atmosfera Woodstocka, bili su sasvim razumljiva životna filozofija jedne generacije, no i do tog slobodarskog Woodstocka nekako se moralo doći. Tog majskog dana 1969. tokom održavanja najznačajnijeg muzičkog i kulturnog događanja svih vremena najčešće prevozno sredstvo koje se moglo vidjeti bio je VW kombi prve generacije, uz, naravno, nezamjenjivu Bubu.
Od Trećeg rajha do pop-kulture
Tako se desio paradoks da su dva automobila izašla iz tvornice namjenski izgrađene za ideološke i osvajačke pohode Trećeg rajha, postali simboli jedne generacije koja se zaklinjala u mir, zajedništvo i slobodu cijelog čovječanstva. VW Bulli bio je simbol te novostvorene, prividne slobode, koja je generirala pop-kulturu. Da nije bilo VW kombija, vozila koje je za male novce mogao biti sve što čovjek poželi, od pokretne kuće na cesti do pokretnog studija nekog ranog r’n’r benda, možda ne bi svijet upoznao muziku “Beatlesa”, “Rolling Stonesa” ili grupe “The Who”. Svi oni su u početku svoje instrumnte od probe do probe, od koncerta do koncerta vozili u VW kombiju prve generacije, kultnom T1.
Treba biti pošten i priznati da cestovni kombiji i nisu stvar koja se pamti i o kojoj se piše. To su jednostavno korisne stvari koje omogućavaju manje ili više udobna putovanja na kreće ili nešto duže relacije, te transport raznih roba od trgovačkog centra do našeg kućnog praga.
Razapeti između većih i moćnih kamiona i malih, ali uvijek dragih automobila, kombiji žive neki svoj život iz sjene, dolaze i odlaze gotovo neprimjetno, no jedan je kombi ostao, preživio skoro šest i po decenija i postao kultni proizvod industrijskog doba. Od svih vozila sličnog tip, kakvi su se pojavili tokom proteklih 130 godina otkako postoje automobili, samo je VW kombi prve generacije dobio kultni status, i to s punim pravom.
Simbol njemačkog čuda
Godinu 1946. Njemačka je dočekala u ruševinama i pod protektoratom pobjedničkih sila koje su, prije svega, zanimale njemačke mašine, industrijska postrojenja i ogromno znanje njemačkih inžinjera. Pobjednici su i ovdje uzimali sve. Rusi su na istoku rezali i u svoju zemlju vukli sve što je imalo bilo kakvu upotrebnu vrijednost, od rudničkih postrojenja do cjelokupnih željezničkih linija s vagonima i lokomotivama. Amerikanci su plijenili njemačka znanja o lijekovima, otrovima, gorivu i proizvodnji gume.
S druge strane, Francuzi i Britanci su se veoma interesirali za njemačke tvornice automobila. I tada, kao i danas, njemačka pedantnost, preciznost i kvalitet su bili na cijeni, a njemački automobili smatrani su pouzdanim i dobro osmišljenim proizvodima. Da taj kvalitet ima i svoju drugu stranu medalje, na svojoj koži je i osjetio Ferdinand Porsche, kojeg su Francuzi uhapsili i natjerali da u zatvoru za njih konstruira automobile.
Dok je gospodin Porsche u zatvoru učio Francuze kako da naprave jeftine i pouzdane automobile, njegovu tvornicu kontrolirali su Britanci, koji i nisu bili pretjerano veliki entuzijasti u vezi s proizvodnjom Bube. Neko vrijeme tvornica u Wolsburgu će servisirati vojna vozila britanskih trupa, no i to će brzo prestati.
Zvuči čudno, ali Volkswagen će spasiti jedan Holanđanin po ima Ben Pon, ugledni i imućni poslovni čovjek koji se među prvima usudio njemačke automobile uvoziti na strana tržišta. Drugi svjetski rat je bio tek okončan, rane su još bile svježe, a sve označeno markicoma “Made in Deutschland” gledano je s podozrenjem i značajnom notom prezira. Ali, od sredine 1948., zahvaljujući gospodinu Benu Ponu, kvalitetni njemački četverotočkaši ponovo su se našli na stranim tržištima, prvo u Holandiji, a zatim u u Americi i širom svijeta. Ipak, Pon nije bio samo dobar trgovac nego i čovjek koji je imao inžinjerskog dara, te je Ivanu Hirstu, Britancu koji je bio upravnik VW tvornice u Wolfsburgu, došao s idejom da se za holandsko tržište proizvede mali transporter na osnovu Bube. Prema njegovoj prvoj ideji, vozilo je trebalo biti dovoljno sposobno da nositi teret od 750 kilograma, te imati kabinu s vozačem iza tereta. Holandske vlasti, ipak, nisu dale dozvolu za ovakvo nešto, te je Ben Pon u aprilu 1947. ponovo posjetio Wolfsburg i britanskim vojnim vlastima dao novi prijedlog nacrtan na listu običnog papira.
Ta nabrzinu naškrabana skica, djelo holandskog trgovca Bona Pina, postat će rodni list VW transportera. Datum na tom komadu papira je 24. april 1947. Ipak, proći će pune tri godina dok prvi T1 ne siđe s proizvodne trake u Wolfsburgu. Prvi prototip je novinarima predstavljen krajem 1949., nakon 51 sedmice razvoja, a prvi modeli s trake su sišli osmog marta 1950. Inžinjeri iz Volgsbura su tad uputili izvinjenje, jer su s izlaskom T1 kasniili cijelu jednu sedmicu.
Još 600 komada i tačka
Jednom kada se pojavio, VW T1 je bio pogodak. Treba znati da je Njemačka već 1949. stigla ekonomski razvoj iz 1939. a već iduće godine ga i preskočila. Za samo pet godina Njemačka se podigla iz ruševina i postala prva industrijska nacija u Evropi. Simbol tog ekonomskog čuda nija bila VW Buba nego mali kombi, T1. Nijemci su uvijek bili ponosna nacija i to nisu krili. VW T1, koji je dolazio u tri varijante: putnički, kombi i transporter, bio je ponos nacije koja se podigla iz pepela.
– Postoje brži, jači i ništa manje lijepi osmosjedi, kao što je ovaj iz Wolfsburga, ali su svi skuplji i drugačije ne može biti jer se niko ne može nositi s tako velikim brojem narudžbi kao što to radi Wolfsburg. Uz to ide i legendarni zvuk VW motora, robusna konstrukcija i povjerenje – pisala je davne 1957. njemačka automobilska štampa.
Već 1954. T1 je prešao broj od 100.000 prodatih primjeraka, godine 1962., taj broj je premašio milion. Do 1967., kada će T1 biti zamijenjan nešto većim i dizajnerski unaprijeđenim modelom T2, najpoznatiji kombi svih vremena naći će svoj put do 1,8 miliona kupaca.
VW T1 se nudio u tri osnovne karoserijske verzije, ali u bezbroj podvarijanti, boja i modela opremljenosti. T1 ne samo da je bio prvi automobil za putovanja, on je mogao biti šta god poželite i izgledati onako kako ste baš vi željeli. Iz svega toga izdvojio se model naziva Samba, luksuzni putnički kombi sa 23 prozora koji je putnicima nudio najveći mnogući komfor u skladu sa zahtjevima tog vremena. Proizvodio se od 1951. do 1967., a u posljednjoj godini proizvodnje prodato je gotovo 19.000 VW Samba kombija.
Vrijedi spomenuti i model naziva Westfalia, prema kompaniji koja je u saradnji s “Volkwagenom” proizvodila posebnu verziju kombija za kampiranje. VW T1 Westfalia je bio prava kuća na četiri točka. Imao je dva kreveta za odrasle i dva kreveta za djecu, tank za vodu, frižider, dva kuhala, sudoper, manji trpezarijski sto i mnogo ormara. Njemačka pamet i pedantnost iskoristila je svaki milimatar ovog vozila na najbolji mogući način.
Model T1 naslijedio je model T2, koji se proizvodio do 1979. Proizvodnja T2 se nastavila u Meksiku do 1984. Ipak, na proizvodnim trakama se legendarni Bulli najduže zadržao u Brazilu, gdje se neprekidno proizvodi od 1953. Proizvodio bi se i dalje, no ispriječili su se standardi i problem sigurnosti. Od prije nekoliko godina svi novi automobili u Brazilu moraju imati zračne jastuke i ABS sistem kočenja. Pokušaj inžinjera VW da u 60 godina stari automobil ugradi ova čuda modene automobilske tehnike, nisu urodili plodom.
Zvuči nevjerovatno da jedina preostala svjetska tvornica legandarnog kombija radi punima parom. Svaki dan iz ove tehnološki zastarjele, ali još vitalne proizvodne jedinice izlazi približno 120 novih kombija VW T2. Dok, prema posljednjim vijestima, na skladištima evropskih tvornica i njihovih dilera više od pet miliona novih automobila uzalud čeka svoje kupce i sakuplja prašinu, brazilska tvornica legandarnog kombija momentalno rasprodaje sve što silazi s proizvodne trake.
Do kraja godine u Brazilu će se proizvesti gotovo 600 komada T2 i to će biti kraj. Svih 600 primjeraka već je unaprijed prodato, većinom kolekcionarima iz cijelog svijeta. Legenda ostaje legenda, a oni koji danas proizvode automobile pitaju se zašto prodaja ne ide, trebali bi se sjetiti legendarnog VW kombija i njegove formule uspjeha koja traje do danas.
VW i hippie
Modeli T1 i T2 simbol su ludih šezdesetih i sedamdesetih. U to vrijeme ovi kombiji s ukrašenim znakom „Peace„, znakom marihuane ili cvijeća, bili su sasvima uobičajena pojava na cestama Evrope i Amerike. No, šefovi VW-a nisu bili nimalo sretni, jer je njihova zlatna koka postala omiljeni auto hippie pokreta. VW je to ludilo za njihovim kombijem vidio kao udarac na imidž i opasnost od pada prodaje.
Rat pilića
Tokom 1964. izbio je trgovački spor između Francuske i Njemačke, s jedne, i SAD-a, s druge strane. Francuzi i Nijemci su željeli ograničiti uvoz jeftinog američkog pilećeg mesa, te podigli carine na njega. Amerikanci su, s druge strane, uveli visoke uvozne dažbine na „male transportere”. Bio je to kraj za VW transporter na američkim cestama, te će oni i tokom naredne decenije potpuno nestati s tamošnjih cesta. „Rat pilića” i danas je na snazi.
Rent a Bulli
Nijemci i danas luduju za ovim legandarnim kombi vozilom i ne žale novaca da ga posjeduju. Pojedini dobro očuvani modeli dostižu vrtoglave iznose od 25.000 eura. Za one koji nemaju tu svotu u novčaniku, jedna berlinska firma – “Hippi Bus Berlin” nudi mogućnost iznajmljivanja kombija. Dvojica prijatelja, Dirk Salomon i Christian Lorenz, inače klavijaturisti benda “Ramstein”, posjeduju 12 VV T2 narandžastih kombija, koje povoljno iznajmljuju zainteresiranim sugrađanima.
Jamie Oliver i T1
Godine 1997. poznati TV kuhar Jamie Oliver krenuo je iz rodne Britanije prema Italiji, vozeći plavi VW kombi iz 1959., luksuzni model Samba. Uz njega su, naravno, bile i TV kamere. Jamie je u kombiju spavao i kuhao hranu, posjećujući razna zanimljiva mjesta na svom dugom putu. Kombi je izdržao do Sicilije, Jamie je opsovao i VW i romantiku, rekavši da mu je dosta svega, posebno tog kombija. Prodao ga je zatim na aukciji za vrtoglavu svotu od 56.000 funti, odnosno približno 150.000 KM.
Članak objavljen u 879. broju magazina Azra