Hoće li ljudsko tijelo uskoro imati mikročipove?

Piše: Redakcija

Čovjek iz 2004. godine je, uz sva pitanja koja ga muče, siguran u jedno: njegovo kretanje i ponašanje se prati, želio to on ili ne. Stranice koje posjećujemo na internetu se negdje sasvim sigurno bilježe, pozivi i SMS poruke s mobitela se mogu presretati bez mnogo problema i bez našeg znanja. Svaki mail ima svoju IP adresu, svaka SMS poruka ima svoju baznu stanicu, svako dizanje gotovine putem kreditnih kartica se bilježi, a prati nas i Facebook, otkrivajući gdje se krećemo i s kim smo u društvu.

No, kada nakon napornog dana dođemo do stana, zatvorimo se između svoja četiri zida i isključimo svjetlo, osjećamo se apsolutno svoji u tom malom, savršeno zaštićenom prostoru. Kako dišemo, šta jedemo i šta mislimo tokom jednog dana smatramo vrlo privatnim stvarima, koje nema niko pravo znati osim nas samih. To bi se moglo promijeniti u skoroj budućnosti, a naša bi tijela mogla dobiti dodatak u vidu mikročipa, koji bi bilježio osnovne podatke o nama, poput imena, adrese i zanimanja, te promjena našeg zdravstvenog stanja.

Bezbolna kontrola

Postojanje takve tehnologije nije nešto što će morati čekati daleku budućnost, niti je nešto što možemo svrstati pod SF. Mali, ali moćni čipovi koji se mogu ugraditi u naša tijela već postoje, kao što postoje i laboratorije koje ih razvijaju, poboljšavaju, te moćne vlade koje sve to finansiraju. Pitanje je samo vremena i povoljne političke klime, te naše spremnosti da prihvatimo takvo nešto, kao što smo, recimo, prihvatili ličnu kartu, a kasnije smo bez pogovora prihvatili i pasoše s biometrijskim čipom.

Hoćemo li prihvatiti da se taj isti čip ugradi ispod naše kože i tako vlastima olakšaju posao u prebrojavanju podanika i njihovoj bezbolnijoj kontroli. Vjerovatno hoćemo, ubijeđeni da je to za naše lično dobro.

Najveće ljudsko pravo je pravo na slobodu, a čovjek koji je kontroliran i koji je konstantno praćen, nikako se ne može nazvati slobodnom osobom. Ukoliko čipovanje ljudskih jedinki postane nekakav standard, Britanci će, naprimjer, sasvim sigurno biti posljednji ljudi, barem u Evropi, koji će prihvatiti da se u njihova tijela ugrade mikročipovi. Nama, koji nemamo tako snažnu građansku svijest ostaje samo nada da budućnost neće biti tako strašna, da nećemo dočekati dan kada čip u našem tkivu postane zakonska obaveza.

Bez obzira na to koliko se Britanci bunili protiv Vladinih kontrola i kontrola uopće, jednog dana će morati prihvatiti činjenicu da je čipovanje ljudskih jedinki krenulo baš iz njihovog dvorišta. Naime, 1998. godine Kevin Warwick, ugledni britanski profesor kibernetike, ispod svoje je kože ugradio mali implantat putem kojeg je mogao bežičnim putem paliti ili gasiti svjetla, te mijenjati temperaturu na klima-uređaju.

No, to je bila tek dječija igra naspram onoga što je profesor Warwick uspio napraviti nekoliko mjeseci kasnije, kada je pomoću elektroda i čipova, povezanih s njegovim nervnim sistemom uspio pomicati vještačku, robotsku ruku. Kasnije je to uspio ponoviti, ali ovoga puta iz New Yorka, putem interneta, kada je micao ruku robota u čijem dlanu su bili senzori. Udaljen hiljadama kilometara daleko, Kevin Warvick je pomoć tih senzora uspio osjetiti kakva je površina radnog stola u zgradi njegovog univerziteta Reading u Londonu.

Nervni sistem

Godine 2002. lucidni Warwick će u svoje eksperimente uključiti i suprugu. Uz pomoć elektroda povezao je njihova dva nervna sistema. Zanimljivo, tijela su prihvatila elektrode i implantate, te je bilo čak vidljivo da se tkivo reorganiziralo i pojačalo oko ubačenih mikročipova ispod kože. Međutim, eksperiment je uspio samo djelimično. Onaj osjećaj kada bacite tešku knjigu na sto ili kada udarite dlanom od dlan, niti jedan uređaj ne može reproducirati.

– Mi još moramo da proživljavamo taj psihički mehanizam pravljenja valova kroz zrak. To je tako staromodno. Tokom eksperimenta nisam osjetio nešto što bi se moglo nazvati bol ili vrućina. To je bio potpuno novi osjećaj. I to je bio dio eksperimenta, da se provjeri može li se mozak prilagoditi novim vrstama podražaja i da nauči kako da to razumije. Mozak je vrlo pametan kada je takvo nešto u pitanju – mi samo trebamo vidjeti koliko daleko možemo ići s tim – izjavio je Warwick novinarki “Forbesa” prije dvije godine.
Cjelokupni   članak  pročitajte  u 882.  broju  magazina Azra

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti