On se kao slijepi stranački poslušnik u ratu zaposlio kao neki šefić u jednoj sarajevskoj općini. Klasični podrumaš, tada je okarakteriziran kao perspektivan mladi kadar.
Pun elana, od početka je bio borbeno spreman, ma uvijek na gotovs, da stane mirno pred svojim nadređenim. Da mu je njegov šef rek’o dubi na glavi, on bi dubio na glavi i ne bi postavlj’o potpitanja. Podrepaš-podrepaš. Ni pô jada.
Bolesna ambicija se uvijek poklapa s odsustvom bilo kakve duhovnosti. Tako je i u ovom slučaju. Ko je trenutno na vlasti, odnosno ko mu je nadređeni, on toga sluša k’o cuko. Gazda ga šutne, on mu leti opet, dahće i maše repom. I čeka svoju kost il’ kocku šećera il’ opet nogu u dupe.
One sekunde kad dotični bude smijenjen s funkcije, naš općinar ga više ne poznaje. Bez problema će ga i povalit’ ako to traži novi šef. Služba je služba, a družbe nema nikako.
Proporcionalno slijepom poslušništvu pred šefom, prema podređenim je faraon. Smišlja i dan i noć kako im otežat’ posao. Šefu liže cipele, a svojim cipelama gazi one ispod. Znate takve tipuse, nema gdje se nisu nakotili. Fuj.
Uvijek besprijekorno oprane i ispeglane košulje, uparene kravate, uglancanih cipela. A ispod glazure – šipak. Jedva je i fakultet završio, preko štela u ratu. Znate već kako je to tada išlo. A trudio se, nije da nije. Noći i noći bub’o k’o bubanj.
Glup k’o mrkli mrak. Svjetla ni za svijeće. Tako je i u poslu. Radi čovjek do devet uvečer, glave ne diže, a rezultata nigdje. Uvijek kod njega belaj. Naravno, za to uvijek budu krivi podređeni koje smjenjuje i otpušta bez da i grimasu napravi u znak grižnje savjesti.
Teško da ima omraženijeg šefa na ovim prostorima. Nije jasno ni kako se oženio, ali oženio se. I dijete dobio.
I pitali se ovi podređeni jadovani godinama što ne ide kući, što ženu ne handri, nego njih.
Prvi dio odgovora stigao je od bivšeg šefa, kojem je ovaj donedavno liz’o cipele. E on je bio svjedok da je ovaj faraončić s utegnutom kravatom pred ženom manji od čurekotova zrna.
Kaže, samo što ga ne tuče. Sjedi-ustani, ostala ti mrva, šta ti znaš, zaveži nesposobni kretenu, šta se ti javljaš, duduče!?…
I djeca to vidjela od matere pa ga otresu k’o pas Rundo krzno kad iz Miljacke izađe.
Znači, to li je!
– Pa što se onda ne švalera, ima para za kakve sponzoruše. Neka njoj ide, nek ga smiri, a ne da nas gusla – komentiraju ovi njemu potčinjeni.
E tu je drugi dio odgovora stigao na seminaru u Neumu. Sakupile se guzonje, aktuelni šefovi i potencijalni šefovi, a bilo je i stranačkih kadrovika. I raspojasali se kako već znaju ovi naši na državnim jaslama. To pića, večere i, naravno, opajdare.
On se pokuš’o izmigoljit’ nekako, ali nije išlo. Uzeli ga na zub. Pretresali mu i šefovanje na poslu i jadovanje i papučarstvo kući.
Vidi on, morat će se i tu uklopit’ da ne bude njihova stalna meta. Hej, kadrovici u njega gledaju. Još će pomisliti da ih on tipra kako bi ih mogao ocinkati. E, to se ne smije, ni za živu glavu.
I tako i on glumio švacu, zasjeo s jednom i na koncu otiš’o u sobu.
Sutra je ova alapača svima ispričala kako nikad nije vidjela manji. Ali ne samo to, i to malo ne može ni kran dignuti – Mrtav crvuljak.
Kad nešto skontam, još će mi ga biti žao. Hem ga žena mrcvari, frustrirana i nezadovoljna, hem na poslu irgeti a nigdje ništa, a svi mu se smiju iza leđa, hem je Zumbul-aga, evnuh, a da to nije hudnik ni shvatio.
Mora se negdje ispucati, pa to čini na onima koji u ovom jadnom vaktu čuvaju pos’o po svaku cijenu. Pa i po cijenu svog znanja i obraza.
Kada sam jednom od njih spomenula da je lik, zapravo, za žaljenje, kaže mi ljut k’o da mu muha zuji oko nosa: – Lako ga je tebi žaliti, kad tebe ne handri. Te i takve treba utuć’. Ja kad bih bio kakav kadrovik, prvo bih uveo dva eliminatorna kriterija: ako ga žena tuče i maltretira, ako je u svojoj kući šonjo i miš, ne može na funkciju, drugo, ako je Zumbul-aga, opet ne može na funkciju.
Dosta su ovaj narod, da ne kažem šta, sa svih strana. Još im trebaju ovi koji nemaju za to funkcionalan alat, pa to rade drugim sredstvima – drito u glavu.
Elem, kad vidite nekog takvog, a pune su ih ove budžetske institucije, neka znate gdje je problem – problem je u gaćama, i to dvostruki. Nit’ radi alat da odradi švalerku, nit’ ima jaja da bude gazda u svojoj kući.
Indira Kučuk-Sorguč