Oliver Dragojević rođen je u Splitu, 7. decembra 1947. godine. Njegovo porijeklo vuče korijene iz Vele Luke, gdje je proveo i djetinjstvo. U Splitu je pohađao muzičku školu. Najprije je učio klavir, a potom klarinet i gitaru. Prvi susret s muzikom imao je s pet godina kada je od oca Marka na poklon dobio usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na relaciji Split – Vela Luka. Prvi nastup održao je na Splitskom dječjem festivalu 1961. godine s popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snimio je tada poznate svjetske hitove za Radio Split. Karijeru je započeo 1974. godine na Splitskom festivalu, gdje je pobijedio s pjesmom “Ća će mi Copacabana”. Nastupao je u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariskoj Olympiji, Opera Housu u Sydneyu.
Preminuo je u Splitu, 29. jula 2018., u 71. godini života, nakon jednogodišnje bitke s rakom pluća. Iza njega su ostali supruga Vesna s kojom je bio duže od 40 godina u braku. Dobili su trojicu sinova Dinu i blizance Davora i Damira. Uvijek je istiao da je veoma vezan za svoje troje unučadi; dva unuka, Duju i Tonija i jednu unuku, Luciju.
Oliver s Borisom Dvornikom
Iza Olivera su ostale i svevremenske pjesme, evergreeni na kojima će karijeru pokušati kaliti mlađi naraštaji. Jednako kako su mu pjesme bile sjajna poezija, Oliver je znao u svojim intervjuima iznijeti i sjajne misli. Saželi smo ih u jedan presjek i izdvojili najzanimljivije izjave slavnog umjetnika o bogatoj karijeri, porodici, prijateljima…
– U Splitu sam se školovao, ali sam raspuste provodio u Veloj Luci na Korčuli. Zimi smo išli brati masline. Grijali smo se uz šporete na drva, ali soba je uvijek ostajala hladna. Bili su tu mama, tata, brat, rođaci, tetke… Uvijek puna soba. („Večernji list“)
U pauzama kemoterapije Oliver nije odustajao od muzike
– U Makedoniji i Sloveniji našao sam svojih CD-ova koje nikada u životu prije nisam vidio. Nemam kući sve osvojene Porine jer se većinom nalaze na vitrinama restorana kojima su vlasnici moji prijatelji i koji su me molili da im ih poklonim . („Večernji list“)
-O meni, nekim aferama, pisalo se svašta, ali nije nas mnogo dotaklo. Nisam bio slavan kada sam se oženio i Vesna ni dan-danas ne voli to što radim, jer me malo ima kod kuće. Motaju se oko mene ljudi koji su medijski vrlo važni, a njoj se ne sviđaju. Eto, to su naši jedini problemi, a drugo sve štima – govorio e Oliver nakon što je njegov i Vesnin bračni sklad nakratko narušila afera s Brankom Marić Mutti. Oliver ju je nazvao štracom nakon što je Mutti izjavila da je ona, a ne supruga Vesna, ljubav života poznatog pjevača.
Sa suprugom Vesnom u braku je bio duže od 40 godina
-Djed sam dobar, ali sam kratkog fitilja. Pola sata mogu s njima provesti, igrati se, ali nakon toga više ne mogu. Oni su prebrzi i prebučni i onda to meni malo dosadi, pa se ja malo maknem, ali onda ponovo nakon nekoliko sati dođem i sve tako. (Magazin „Azra“)
Nisam bio slavan kada sam se oženio i Vesna ni dan-danas ne voli to što radim, jer me malo ima kod kuće. Motaju se oko mene ljudi koji su medijski vrlo važni, a njoj se ne sviđaju. Eto, to su naši jedini problemi
-Nikada me nije interesovala politika jer to je pokvaren posao i moraš biti tamo ili ovamo. Mene su svake godine zvali kad su birali vladu – zovu me zbog politike iako dobro znaju da me ne treba zvati jer to ne volim. („Nedeljnik“)
– Uznemirava me nepažnja ljudi. Kad idu ulicom, ne vidi te. Ne preskaču te, nego idu do cilja ravno. Mnogo se krade i niko ne strada. Obično se to prašta. Dugovi se praštaju. Puno samoubistava. Pomalo je već čudna situacija. („Nedeljnik“)
-Dobićemo atonalnu muziku i to je neminovnost. I onaj ko neće imati sluha biće u prednosti. Ova regija, koja više gravitira Balkanu, tražiće svoj stil koji je tužan, molski i ide na emociju. To može trajati duže. Ostali će tražiti trend. Više niko ne pita za strofe nego samo, daj mi refren odmah. Nemaju vremena. Pretvara se muzika u nešto što je industrija, a malo je ljudi na ovom prostoru. („Nedeljnik“)
-Moji nastupi nisu energični. Sjednem za klavir i uživam. Nema spektakla kod mene. Sviram klavir i pjevam lijepe pjesme, lijepe stihove. A da je zdrav duh u zdravom tijelu, ne bih se složio. Pjevači rade noću, a ako imamo pretpostavku da je zdravije, bolje onome ko je budan danju, onda to nije uredu. No, ljudi izlaze i opuštaju se uz muziku navečer, mi moramo svirati. Očekuju me veliki koncerti u Moskvi i Tokiju. Do sada sam nastupio u „Carnegie Hallu” u Njujorku, pariskoj „Olimpiji“, „Royal Albert Hallu“ u Londonu, „Opera Houseu“ u Sidneju, ostale su mi još najbolje dvorane u Moskvi i Tokiju. („Dnevni avaz“)
-Imam mejl, naravno i mobilni, ali ne vraćam SMS. Na kompjuteru samo pogledam ako me nešto interesuje. Uglavnom se spasavam od toga. Boris Dvornik mi je znao reći: “Ne mogu ja pjevati jer mikrofon nema oči.” Kažem mu: “Ne gledaj u mikrofon nego u publiku i vidjećeš puno očiju.” Prestali su se ljudi dodirivati, kontaktirati. Ne znam kuda to vodi. Ne znam šta je sreća? Šta znači doznati sve? Nisu bezveze filozofe svrstali u genijalce čak zbog samo jedne njihove rečenice. Danas je čovjek koji mnogo govori a ništa ne kaže u trendu. On pola sata priča i ništa ne kaže. To su oratori koji žive svoj život koji ne znači ništa nikome, a užasno su popularni. Pravi ljudi s pravim vrijednostima, šmekeri, njih nema danas mnogo na TV ekranu. („Nedeljnik“)
Oliver Dragojević, Vlado Kreslin, Đorđe Balašević, Stipica Kalođera i Kemal Monteno, Sarajevo
– Neću nastupiti u Srbiji. To smo završili. Tu temu smo završili… Zvali su me puno puta i svaki put sam rekao ne; ja sam mislio da je ta tema završena. Idem li to objašnjavati, trajat će dugo. Tamošnja publika je dobrodošla na svaki moj koncert u okruženju. Gdje god misle da im nije daleko, neka dođu na koncert. Želim im zdravlje i sreću. („RTS“)
-Smatram da je muzikom najbolje liječiti bolest. Doduše, meni je muzika život. Gledam da dok god budem posvećen muzici, dotle ću živjeti, jer sam osuđen na to. Kao svaki bolesnik, tako i ja vodim bitku. Ovo su one najvažnije bitke koje neko mora da izgura i bude pobjednik. Jako sam pozitivan jer se tako može sve pobijediti, drugačije je jako teško. To je jedan dio života s kojim se nosiš ili prestaneš. Vidite, ja ne želim da prestanem i boriću se do posljednjeg atoma snage. („Blic“)