Ilijana Vavan je direktorica za Evropu jedne od najvažnijih i najvećih informatičkih kompanija na svijetu, Kaspersky Lab. Rođena Sarajka, s holandskim pasošem, adresom u Njemačkoj i menadžerica u ruskoj top-kompaniji, iza sebe ima i sjajnu sportsku karijeru, te iskustvo rada s čovjekom kakav je Bill Gates. Direktorica softwarskog diva kao što je Kaspersky Lab na svjetski put uspjeha u biznisu krenula je prije 26 godina iz ratnog Sarajeva. Taj put nije bio lagan, ni kratak, ni bez trnja, no Ilijana Vavan može biti zadovoljna onim što je postigla u životu. Ona je dokaz da se znanje, trud, sportski duh u kombinaciji s malo bosanske tvrdoglavosti itekako isplate. Upoznali smo je prije nekoliko dana u Sarajevu. Odmah se prisjetila 1992. godine, kada je u Sarajevu studirala informatiku na Elektrotehničkom fakultetu. Zanimljiv je detalj da je u to vrijeme na njenom fakultetu bilo mnogo djevojaka. Pozitivan trend da danas mlade žene upisuju tehničke fakultete za našu sagovornicu nije ništa novo, ni neobično.
Sarajevska diploma
– Logično je da se te mlade žene pojavljuju na fakultetima, jer tradicionalno, u osnovnim i srednjim školama djevojke su, zapravo, bolji đaci od dječaka. Uvijek imaju sve petice, disciplinirane su, vrijedne prije svega, jako dobre matematičarke i dobro im ide informatika za koju vam i treba dobro znanje iz matematike. Današnje mlade žene su dovoljno emencipirine da znaju šta žele u životu. Žele dobru karijeru i žele posao budućnosti. A informatika je definitivno posao budućnosti – kaže Vavan.
Kada je je bila djevojčica, Ilijana je jako dobro znala šta je u životu zanima. Lutkice nisu pretjerano zauzimale njenu pažnju. Umjesto s njima, igrala se s električnim uređajima koje je pronalazila po kući. Ljubav prema kompjuterima koja je drži i danas rođena je sjeća se baš tada.
– Kao mala uzimala bih jedan stari „Telefunkenov“ radio od moga tate kojeg bih totalno razmontirala. Gledala bih one čipove unutra pa razdvajala, spajala, razdvajala… Uvijek me to fasciniralo, nisam se igrala s lutkicama nego s maketama vozova. Sjećam se kada mi je to tata donio s nekog službenog puta, da sam time upravljala na daljinski. Istinski sam uživala i znala da ću studirati informatiku. Nijednog trenutka u životu nisam pomislila ni na šta drugo – sjeća se ona.
Usporedo s ljubavlju prema matematici, informatici i uređajima na struju, Ilijana je gajila veliku ljubav prema sportu. Imala je sreću da u doba njenog djetinjstva u Sarajevu budu održane Zimske olimpijske igre. 1983., obula je klizaljke i ostala zaljubljena u brzo klizanje.
Ilijana je tokom karijere dobila mnogobrojne nagrade
– Počela sam kao junior Klizačkog kluba „Bosna“, bila sam državni prvak u juniorskoj selekciji, ali sam istovremeno držala sve seniorske rekorde bivše Jugoslavije u to doba, na 500, 1.500 i 3.000 metara. Nažalost, tadašnji funkcioneri mi nisu dali da učestvujem na Olimpijadi pošto sam bila premlada. To je bila jedna politička odluka. Moj tadašnji trener, inače Holanđanin, bio je jako bijesan, rekao je da sam takav talent kakvog Holandija nema. Holandija je i tada, a i danas, bila najjača svjetska sila u brzom klizanju. Trener mi je rekao da moram napustiti Jugoslaviju, jer ovdje ne mogu ništa veliko napraviti, da moram doći u Holandiju i da ću tako osvajati medalje na Olimpijskim igrama – kaže Ilijana.
Tako će se jedna mlada odlučiti za odlazak u Holandiju, gdje ju je čekala velika svjetska karijera u sportu. Naravno, ona je mislila i na studij informatike, znajući da sportska karijera ne traje vječno. Dobila je i obećanje da će pored brzog klizanja imati vremena za studij. Ipak, nije sve tako išlo glatko. Njen trener Holanđanin, koji je čvsto vjerovao u nju, umro je od moždanog udara tri mjeseca nakon što je Ilijana došla u Holandiju. U BiH je tada već buktao rat. Ilijana je tada napustila klizanje i ostala u BiH odakle se tri godine kasnije ipak uputila u Holandiju zbog rata. Postala je izbjeglica koja se u novoj sredini morala boriti protiv predrasuda.
– Morala sam doslovno da sjedim pred komisijom, od njihovih profesora do dekana i da objašnjavam šta smo radili, da bi oni uvidjeli da je naš studij puno teži od njihovog i da bi mi rekli da to što smo mi radili na fakultetu u Sarajevu je puno naprednije i od onoga što oni rade u Holandiji. Bila sam prvi strani student u historiji njihovog fakulteta kome su dozvolili da nastavi studij tamo gdje je stao u svojoj zemlji. Tako da sam mogla ići direktno na magistarski studij. Sve to nije bilo nimalo jednostavno, morala sam uvijek da se dokazujem za isti posao, morala sam da budem tri puta bolja i jača od tog nekog domaćeg, posebno nekog domaćeg muškarca. Pored svega toga, imala sam jedan, hajde recimo „privjesak“ u vezi s Bosnom i ratom. Mnogo toga negativnog bilo je povezivano s Jugoslavijom, a pogotovo Bosnom i Hercegovinom – sjeća se ona.
Ilijana, međutim, nije dozvolila da je predrasude obeshrabre. Sa diplomom magistra informatike zapošljava se u Oraclu odakle 1998 prelazi u Microsoft koji će joj 2005 ponuditi unapređenje u direktoricu i preseljenje u Njemačku.
Te 1998., „Microsoft“ je bio relativno mala i mlada kompanija čiji se se uposlenici uglavnom poznavali lično i funkcionali kao jedna velika porodica. Tada je Ilijana upoznala i Billa Gatesa, osnivača „Microsofta“.
Tada je Ilijana upoznala i Billa Gatesa, osnivača „Microsofta“.
– On je fantastičan čovjek, genijalac. Divna osoba, izuzetno pametan. Istina, malo je introvertan, kada se razgovara s njim imaš osjećaj da te ne sluša, da gleda negdje tamo, međutim, on je tu informaciju negdje procesuirao i iz nje dobio pet novih ideja. Takvog čovjeka kao što je on, nisam srela u životu – priznaje Vavan.
Rad za „Microsoft“ ističe kao neprocjenjivo životno i profesionalno iskustvo, usporedivo s tri završena fakulteta. U „Microsoftu“ je kao šefica ove velike kompanije za Istočnu Evropu provela 11 godina, te je u tom periodu postigla sve što se moglo postići. Tada je shvatila da je vrijeme da krene dalje.
Sport i biznis
– „Microsoft“ je stalno dodjeljivao neke nagrade svojim uposlenicima. Te godine sam dobila četiri nagrade na svjetskom nivou, a to je “vrh vrhova”, ne može se dalje. Svi su me pitali, šta ćeš dalje s karijerom, idem li u Seattle, jer to bi možda bio neki logičan korak dalje. Tada sam rekla da ću možda napustiti „Microsoft“. Jednostavno sam se bila zasitila i svi su bili šokirani mojom odlukom. Bilo mi je previše svega, jer se u „Microsoftu“ jako puno radi, tamo ne postoji radno vrijeme, doslovno sam i vikendima i uvečer radila, pravila pozive i slala mailove. Bilo mi je to previše – kaže Vavan.
Nekako u to vrijeme, Ilijana je stupila u kontakt s jednim “head hunterom”, stručnjakom za ljudske resurse koji traga za vrhunskim profesionalcima. Ponuđen joj je posao, no sve što je znala jeste da je riječ o informatičkoj kompaniji. Kasnije će saznati da je riječ o kompaniji „Kaspersky lab“, za koju je čula, ali o njoj nije znala mnogo. Ipak, ponudu će prihvatiti i doživjeti kulturni šok. Raditi za Amerikance i Ruse nije bilo isto.
– Rusi su ipak malo drugačiji i po ponašanju i po mentalitetu i po organizaciji od Amerikanaca. Istina, „Kaspersky“ je tada mnogo toga kopirao od „Microsofta“, ali je mnogo toga bilo novo i inovativno. Kompletan menadžment je bio internacionalan, radila sam s Amerikancima, Englezima, Francuzima… To je jedna vrlo internacionalna firma i strahovito su moderni. Postoji jedna stvar koju mnogi ljudi ne znaju o Rusima i žive u zabludi, imaju sliku o Rusiji iz doba Sovjetskog saveza i onog nekog mračnog zaostalog sistema, ne znam zašto. Međutim, Rusi su danas razvijeniji u nekim stvarima od mnogih zapadnoevropskih zemalja. „Kaspersky“ je ultra moderna firma. Prošle sedmice sam se vratila iz Moskve i naši uredi tamo su u marini, sve u je staklu, jahte su pored. Firma je kao hotel s pet zvjezdica – tvrdi Ilijana.
Na čelu ove kompanije, danas softwerskog giganta koji proizvodi najpoznatiji antivirus na svijetu, ali još mnogo toga, od početka ove godine nalazi se upravo Ilijana. Svaki radni dan je novi izazov i nova borba. Nekadašnja uspješna sportistinja u svjetskom biznisu uspješno primjenjuje životne lekcije naučene na sportskim borilištima.
– U svim svojim motivacionim govorima, među svojim ljudima, i unutar moje firme, uvijek poredim sport i biznis, mislim da su to dvije vrlo, vrlo slično slične stvari. Istina je, uspješni sportisti su uspješni i u biznisu i to se dešava iz vrlo jednostavnih razloga. Za sport vam trebaju disciplina, istrajnost, fokus i pažnja. U sportu vam treba jedna vrlo važna karakteristika, a to je: kad padnete nakon što izgubite utakmicu, kad padnete na skijanju, na klizanju…, da znate ustati poslije svakog poraza i krenuti dalje. To je isto vrlo važno u biznisu. Bez discipline i naravno upornosti, ne ide ništa, jer nekad u biznisu kao i u sportu se dešava da sve ne ide kako je planirano – kaže Ilijana.
Direktorica „Kaspersky Europe“ mnogo radi i putuje. Iako vrhunska menadžerica u svjetski važnoj kompaniji, pronalazi vremena i za sebe i svoju porodicu, koju ponekad vodi sa sobom na poslovna putovanja. Ponekad dođe i u rodno Sarajevo, gdje je ovog puta doputovala u društvu Claudije Pechstein, Njemice koja je u brzom klizanju osvojila sve što se moglo osvojiti, uključujući i pet olimpijskih zlata. Ilijana je prošle godine nakon dvije decenije ponovo stala na klizaljke, što joj se dopalo, ali žali, priznaje, što za nju nema više vremena. Ilijana nikada nije zaboravila svoje sportske korijene.
Vrijeme samo za porodicu
Iskustvo u sportu izuzetno joj pomaže u borbi protiv najvećeg neprijatelja uspješnih poslovnih ljudi, takozvanog burnouta.
– Kada sam kući, koristim maksimalno vrijeme da budem sa svojom porodicom. Uopće se ne javljam na telefon i ne odgovaram na mailove, jedino ako se desi neki strašan incident. Menadžerskog burnouta se ne bojim. Zahvaljujući sportskom iskustvu, znam dokle se ide i dokle se može ići. Kada sam umorna, samo se isključim, otkažem sastanke i odem spavati. Imam tu jednu samodisciplinu. Jednostavno, napravim jedan shutdown i to je to – kaže Ilijana.
Gospođi Ilijani Vavan i kompaniji Kaspersky Lab izvinjavamo se zbog tehničke greške u 1118. broju magazina Azra.
Redakcija