Uz pomoć 3D printera moguće je stvoriti gotovo sve što čovjek može zamisliti, od cipela do pizze, od vještačkih bubrega do oružja. U neizvjesnoj budućnosti 3D printeri su sasvim izvjesno dio naših života
Kada su u oktobru prošle godine policajci u Manchesteru upali u jedan stan u potrazi za drogama, oblio ih je hladan znoj, i to s velikim razlogom. U tom stanu pronađeni su dijelovi pištolja izrađenog 3D printerom, kao i sam printer. Plastični okidač i plastični šaržer za metke neiskusnom oku možda izgledaju kao dijelovi bezopasnih plastičnih igračaka, no daleko su od toga. Oružje iz 3D printera jednako je opasno kao i ono napravljeno na tokarskoj mašini. Ono što ovo oružje novog doba čini još opasnijim i što ga čini još većim problemom za policiju širom svijeta, jeste jednostavna čnjenica da ga skeneri na aerodromima ne mogu detektirati. Policija opravdano strahuje da bande sada mogu bez problema dobiti oružje kojem se ne može ući u trag i koje se može praviti bilo kada i bilo gdje, u neograničenim količinama. Dovoljan je jedan 3D printer i dovoljno plastičnih granula. Za kriminalce nije nikakav problem nabaviti i jedno i drugo.
Ono što je jednima rješenje, drugima je problem. U SAD-u, najnaoružanijoj naciji svijeta, gdje je pravo na zdravstvenu njegu tek opcija, ali pravo na nošenje oružja svetinja u koju se ne smije dirati, najžešća društvena debata se ne vodi oko Obamine reforme zdravstva, nego oko pitanja da li i kako zabraniti oružje proizvedeno u 3D printerima, te koliko su oni, zapravo, „sigurni”.
– Jedno je sigurno, oni rade. Drugo, oni nisu pouzdani i treće – nemoguće ih je otkriti. To je izazov koji oni nose, kaže za ugledni “Forbes” Tim Graden, portparol Agencije za alkohol i oružje SAD-a, poručujući sugrađanima „ne pokušavajte ovo kod kuće”.
Teško je da će ga iko poslušati. Pištolj nastao iz 3D printera košta samo 25 dolara. Solidan 3D printer se može potpuno legalno kupiti za manje od 1000 dolara. Dovoljno je na internetu pronaći odgovarajuću datoteku, pokrenuti je na računaru povezanim s printerom i „zabava” može početi.
Jednostavno možete odštampati smrtonosno oružje. Zvuči strašno, ali to je tako. Gdje god budu kompjuteri i internet, možda bude i oružja, rekli su u maju prošle godini članovi “Defense Distributed”, grupe teksaških zaljubljenika u oružje.
Nova industrijska revolucija
Oni su tada predstavili prvi pištolj „štampan” u 3D printeru, nazvan „Liberator”, te tako skrenuli pažnju na čudesni svijet trodimenzionlne štampe. No, 3D printer nije produkt druge decenije 21. stoljeća. Nastao je još davne 1984., a kreiran je pameću i znanjem stručnjaka s čuvenog “Massachausets Institute of Technology” (MIT). Tokom tri decenije 3D printeri su bili veliki, skupi i komplicirani i izrađivali su prototipe za industrijske proizvode, kao što su dijelovi automobilskih motora.
No, od 2010., a posebno od 2012. i predstavljanja prvog 3D pištolja, svijet je svjedok prave revolucije kada je riječ o trodimenzionalnom printanju. Tako se, nažalost, još jednom pokazalo tačnim da je oružje motor napretka tehnike i tehnologije. Avioni, automobili, radio, mobiteli, internet, bili su u početku vojne tehnologije razvijeni za korištenje u odbrambene svrhe i tek kasnije su dobili civilnu ulogu u životima običnih smrtnika. Ono što koristi vojska ne smije zakazati i mora biti apsolutno provjerena tehnologija. Jedno je sigurno, a to je da je 3D pištolj iz Teksasa otvorio oči svijetu kada je riječ o trodimenzionalnom štampanju. Za manje od godinu cijela priča otišla je svjetlosnim miljama naprijed.
Tehnologija 3D printanja koristi se kako za izradu prototipa, tako i za široku potrošnju, te svoju primjenu nalazi u arhitekturi, konstruiranju, industrijskom dizajnu, automobiliskoj industriji, avijatici, vojsci, inžinjerstvu, stomatologiji i medicini, biotehnologiji, modi, proizvodnji obuće, draguljarstvu, proizvodnji naočala, edukaciji, geografskim infomacionim sistemima, hrani i drugim poljima. Jedna studija je pokazala da bi slobodno 3D štampanje moglo postati masovno tržište, jer kućni 3D printeri mogu značajno smanjiti kapitalne troškove, omogućujući korisnicima da izbjegnu troškove kada kupuju poznate predmete za kućanstvo – kaže Wikipedia.
Neki smatraju da je ovdje riječ o nečem mnogo većem i značajnijem, nego što se na prvi pogled čini štampanje plastičnih figurica ili oklopa za iPhone. Prema svemu sudeći, 3D printeri donose novu industrijsku revoluciju koja će potpuno promijeniti koncept proizvodnje i distrubucije dobara. Tehnologija je u suštini jednostavna i jeftina. Spremnik, odnosno kapsula sa sirovim repromaterijalom, danas najčešće plastikom, brizgaljka koja nanosi sloj po sloj materijala, oblikujući zamišljeni predmet prema kompjuterskom nacrtu kreiranom u nekom od CAD programa. I to je to. Uz pomoć 3D printera moguće je napraviti ili replicirati gotovo sve. Vrlo je vjerovatno da u nekoj bliskoj budućnosti nećemo morati kupovati kućnu elektroniku, posuđe, sitni alat, dodatke za kupatilo, rezervne dijelove za auto ili čak avion ako ga posjedujemo. Sve ćemo sami proizvoditi.
Kada su avioni u pitanju, ponovo je u probijanju leda odigrala vojska. Četvrtog januara ove godine zaljubljenici u naprednu tehnologiju, ali i vojni stručnjaci mogli su odahnuti. Vrhunski britanski borbeni avion “Tornado”, u koju su bili ugrađeni vitalni dijelovi izrađeni u 3D printeru, uspješno je obavio probni let, a piloti nisu zapazili bilo kakve razlike u odnosu na avion koji su pokretali konvencionalni dijelovi.
– Vi odjednom niste više vezani za mjesto gdje ćete proizvoditi ove stvari – kažu šefovi kompanija BAE, najvećeg dobavljača oružja za Britansku vojsku, potvrđujući za londonski “Telegraf” da su skupi rezervni dijelovi za borbene avione, zapravo, proizvedeni u samoj bazi RAF-a, Britanske kraljevske avijacije.
Tehnologija korištena u ovom slučaju jesu 3D metalni printeri. Oni rade na sličnom principu kao i 3D printeri koji koriste plastične granule, ali izbacuju sitni metalni prah, koji se nanosi u slojevima i oblikuje u željenom pravcu. Ipak, tehnologija 3D metal printera je tek u razvoju, a ovakvi uređaju su još skupi i koštaju blizu 300.000 britanskih funti. Predviđa se, ipak, da bi i njihova cijena u narednih nekoliko godina mogla drastično opasti, te da ćemo ih moći kupiti za manje od 1.000 funti (približno 2.500 KM).
Mama, isprintaj mi sendvič
U nekada popularnoj seriji “Zvjezdane staze” posada broda “Enterprise” hranu je dobivala iz uređaja zvanog replikator. Član posade, kapetan Picard, poželi nešto, recimo martini, i to dobije za nekoliko trenutaka, a sve zahvaljujući moći kompjuterske tehnologije. No, čovječanstvo neće morati čekati 2364., kako bi dobivalo hranu iz aparata, takva tehnologija postoji već danas, i to na Zemlji.
“Natural Machines”, kompanija iz Barcelone, tokom ove godine na tržište planira lansirati uređaj naziva „Foodini”, kako samouvjereno tvrde, prvi funkcionalni 3D printer za hranu.
– Foodini je prvi realni 3D printer koji štampa širok dijapazon hrane, i ukusne i slatke. Naš printer koristi pravu hranu. Svježu hranu. To je drugačije nego kod drugih 3D printera. Od dana kada smo pokrenuli Foodini, stvarali smo ga da bude kućanski aparat za hranu. To znači da je napravljen od sigurnih materijala. Nema mnogo printera za hranu, ali oni za koje znamo fokusiraju se na male količine „štampajućih sastojaka”, recimo, baziraju se na čokoladu ili šećer. S otvorenim modelom kapsule niste ograničeni na broj sastojaka. To dopušta širok raspon okusa – tvrde iz ove španske kompanije.
Kako kažu na svojoj internet stranici, aparat se na tržištu treba pojaviti u drugoj polovini ove godine, i to po cijeni od blizu 1000 eura. Navodno, može „printati” razne vrste tjestenina kao što je italijanska pasta, ravilolu, sve s umacima. Može printati hamburgere, razne poslastice i piletinu. Ne znamo hoće li samo uspjeti natjerati nekoga da to pojede.
No, ima ljudi koji će hranu iz 3D printera morati jesti, sviđalo im se to ili ne. NASA trenutno istražuje tehnologiju proizvodnje hrane iz kapsula uz pomoć korišenja 3D tehnologije, a hrana kojoj teže mora imati identičnu strukturu, okus i miris onoj hrani dobivenoj klasičnim putem. Pizza je, izgleda, hrana koju 3D printeri najlakše i najbrže prave i NASA se trenutno fokusira na nju.
Hoće li pizza biti hrana budućnosti, ostaje da se vidi, ali je sasvim sigurno da ćemo 3D printere u budućnosti sve češće viđati u našim domovima. Ne više kao egzotičnu skupu igračku nego kao što danas imamo frižider ili TV. I oni su jednom bili egzotika i budućnost, ona koja je već počela u tri dimenzije.
3D Moda
Trodimenzionalna štampa već je dugo prisutna u industriji nakita i dizajniranju cipela, a od 2012. i u visokoj modi. Holandska kreatorica Iris Van Herpen, na tadašnjoj pariskoj sedmici mode predstavila je kreacije nastale u 3D printerima. Komadi ove neobične odjeće jesu zadivili prisutne, no pojavile su se i prve nedoumice. Sve je izrađeno od koži neugodne sintetike. Ipak, 3D tehnologija ima svoje mjesto u modnom svijetu. Danas se mogu „štampati” štikle i kaiševi, a u budućnosti će se na takav način moći dobiti hlače ili kaputi.
Kuća iz printera
Izgradnja kuće košta mnogo novca i oduzima mnogo vremena, ali i živaca. Može li se to sve završiti za 24 sata? Behrokh Khoshnevis, profesor s Univerziteta Južna Kalifornije, kaže da može. On je izumio 3D printer “Contour Crafting”, koji na mjestu izgradnje ubrizgava cement u slojevima. Fizički radnici su tu da postave šine po kojima se uređaj kreće, te prozore i vrata.