INTERNET PREDATOR

Piše: Redakcija

Zgrozila sam se kad sam se na jednom konkretnom primjeru osvjedočila u postojanje internet predatora, koji svoje žrtve znaju dovesti na granicu ludila, a i preko same te granice.

To su gadovi, psihopate, luzeri, sadisti, uglavnom s kriminalnim dosjeima, brojnim stvarnim i fiktivnim brakovima iza sebe, spremni na sve da zadovolje svoju sadističku prirodu, a i da materijalno hajruju ako je ikako moguće.
Stalno u novinama čitamo kako su žene navučene na ovakve tipove, kako su ih iskoristili, lagali, doveli do samoubistva pa čak i pokušali ubiti.
Sve sam nešto kontala da to kod nas i nije tako rašireno. Međutim, prije desetak dana čula sam uživo jednu takvu priču.

Predatori kao žrtve biraju uglavnom ranjive žene – ranjive po jednom ili više osnova. Ili su to friško razvedene žene, majke s djecom, ili žene s nekom traumom, kompleksom izgleda ili nekom drugim kompleksom.

Glavni, neću reći junak nego šupak, ove kolumne je “povraćnik” iz Njemačke, deportiran nakon dilanja droge, učestvovanja u trgovini robljem, pa i organizaciji prostitucije te višestrukog premlaćivanja svoje žene Njemice s kojom ima blizance.

E, on takav vratio se u rodno mjesto u okolici Doboja i prikopč’o se na internet. Počeo surfat po forumima, metat’ komentare, bacat’ bombe k’o Boško Buha i lagano dodavat’ potencijalne žrtve na Fejsbuk. Lagano češlj’o, filtrir’o i odredio najpogodniju žrtvu. Samohranu majku curice od jedanaest godina, ranjivu po više osnova. Prvo se jedva spasila muža alkosa i nasilnika, koji ju je redovno tako premlaćiv’o da više nikad zdrava neće biti.

Od silnog straha nije ga nikad smjela prijaviti, nego su to učinili doktori na Klinici urgentne medicine na Koševu, nakon što im je po ko zna koji put došla polomljenih rebara, zatvorenog oka i s frakturom lobanje. Uvezali je s nekom divnom psihologinjom koja ju je malo digla na noge, uvjerila da će biti sve ok i da ga mora prijaviti. Uz pomoć čitave ekipe dobronamjernih ljudi prijavila ga je. I svjedočila na sudu. Suočenje s njim na sudu izazvalo je dodatnu traumu i blokadu, ali je nekako našla snage, gledajući svoju curicu.

Noćima poslije je drhtala i gledala niz ulicu neće li se čuti pijani hod njenog dželata. Pokuš’o je on doći do nje, ponovo se uvalit’ njoj na pleća u njenu kućicu na padinama Starog Grada, koja joj je ostala od roditelja. I onda je malo prodisala. Počela izlaziti do Pionirske doline, do parkova, Čaršije…
U čudu je gledala svoje lice. Zna da nikad nije bila neka ljepotica, ali samo da lice nije modro.

Na Fejsbuk se nakačila zbog familije u inozemstvu. Da bude s njima u kontaktu, da gledaju slike djece i zezaju se. I, malo po malo, navukla se na tu šejtansku aplikaciju, od koje je svako vidio više zla nego dobra.

Nakon dugih forumskih ispisivanja filozofskih misli, svojih i tuđih, poezije i stavova, konačno je svoga forumskog sagovornika s nickom “Had” imala među fejs prijateljima.
I onda je počelo navlačenje. Lažna podrška i razumijevanje. Otvorila mu je dušu i ispričala sve o svom životu, o prošlosti o užasima koje je preživjela. Nekad na Fejsu, nekad na Skajpu, nekad mailom, ali stalno su bili na vezi.

On je zauzeo zaštitnički gard, ali je istovremeno bio i malo onako zafrkan – čisto da se odmah stavi na znanje ko će tu koga morati slušat’.
Postala je ovisna o njemu, o njihovim razgovorima. A onda su počeli komunicirati i sms-om, pa telefonom. Konačno je i doš’o.

Našli su se, šetali, pričali i ljubili. Navukao ju je na sebe do ovisnosti, a onda je počelo lagano maltretiranje. Prvo ljubomora. Pokaziv’o je ženske koje su bile ljepše od nje i koje mu se javljaju. Potom su krenula vrijeđanja, da je vrati u ono stanje u koje ju je doveo bivši muž. Uspio je, nije to bilo nimalo teško. Malo je pomiluj, pa je malo zalij hladnim tušem.

Prvo ju je ponovo riječima ubij’o:
– Gusko, glupačo, ko će te takvu nikakvu, ni otpad te ne bi primio…

Onda opravdavanje:
– Znaš ti da ja to tako zato što mi je stalo do tebe. Meni je jedinom stalo. Pređem granicu. jer ti hoću dobro…

A tu granicu prelazio je često. Letjeli šamari k’o školske sveske nakon mature.
Ponovo se našla na dnu. Ovisna, izluđena, slomljena.
I samo ju je sreća spasila. Kad je opet nasrnuo na nju, pao mu je mrak na oči. Od udara lonca kojim ga je lupila u glavu.

I uhvatila se noge da je opet ne dohvati. I takva zadihana i u strahu naleti na jednog druga iz škole, koji je iz nje izvuk’o sve. Bio je to momak na lošem glasu u ovom gradu – te siledžija, snagator, te ordinira u krimi miljeu…
Kako god, on je stvar sredio. Mora sila na silu. Nikad je poslije toga taj internet predator više nije davio. Saznala je da ga je neko vidio u rodnome Doboju kako vuče desnu nogu po cesti.

A ona se tek poslije ovog drugog pada uhavizala. Kćer joj je najveća podrška. Izbacila je kompjuter iz kuće, kako ne bi opet pala u neku sličnu mrežu.
Srećom, okružili su je opet dobri ljudi. I pumpaju joj pozitivu.
Ali, šta s onima koji nemaju tu sreću?

Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti