Denial Ahmetović: Onaj koji misli da će novcem moći učiniti sve, taj će i za novac učiniti sve

Piše: Redakcija

Kada imaš samo 18 godina i pobijediš na muzičkom showu, te postaneš jedna od najvećih muzičkih zvijezda u svojoj zemlji, lako ćeš se naći pred mnogim iskušenjima i životnim stranputicama. Podjednako lako se može desiti da posrneš i za kratko vrijeme padneš jož niže nego si ikada bio. Pitanje je tada karaktera i kućnog odgoja hoćeš li tim putevima krenuti ili ćeš im odoljeti. Za Deniala Ahmetovića nikada nije bilo dileme koji put izabrati. Nije još proslavio ni dvadeseti rođendan, ali ovaj prošlogodišnji pobjednik showa ZMBT, do sada je znao donijeti prave odluke. S pravom bi mogao biti primjer svojoj generaciji.  Njegovi nastupi rasprodati su po nekoliko mjeseci unaprijed, ali on, ipak studira i želi da se obrazuje. Nije morao pomagati žrtvama poplava, ali je svaki dan išao čistiti u drugi poplavljeni grad i pjesmom oraspoložiti unesrećene. Da se nije posvetio muzici, vjerovatno bismo ga gledali kao bh. nogometnog reprezentativca. I mogli bismo tako nabrajati do sutra. Jedino što želimo jeste da se nikad ne promijeni.

Baš, nekako, u vrijeme kada si promovirao svoj prvijenac, našu zemlju zadesile su nezapamćene poplave. Je li se to i na koji način odrazilo na promoviranje pjesama s albuma “Cijeli moj svijet”?

– Nažalost, početak tih strašnih poplava desio se nekoliko dana nakon izlaska mog albuma prvjenca. Naravno da je sve to imalo utjecaja, jer tada uopće nisam razmišljao o promoviranju albuma. Svi smo pritekli u pomoć ljudima kojima je u tom trenutku bila neophodna, ljudima kojima su život i sva imovina bili u pitanju. Promocija albuma i dalje traje. Srećom, većina pjesama bila je već dobro poznata publici, a i nove tri su naišle na odličan prijem što me čini mnogo sretnim i pokazatelj mi je da sam na pravom putu. Nije bilo lako napraviti ovakav album. Prava je kriza autora i upravo zbog toga sam dugo radio na njemu. Godinu dana sa Hayat produkcijom i najboljim autorima ovih prostora rađeno je osam pjesama i, na kraju, mogu biti ponosan na taj album.

denial ahmetovic novo4

Nisi želio pjevati dok su poplave trajale. Čak si se fanovima na Facebooku izvinio što moraš nastupati na finalu ZMBT.Je li ti neko zbog tog nastupa, ipak, kritikovao?

– Bilo je tada raznih komentara, ali većina razumnih ljudi shvatila je naš posao i da je to naš način da pomognemo. Finale ZMBT-a bilo je usmjereno u humanitarne svrhe, dugo se razmišljalo šta uraditi i onda su svi došli do zaključka da se na ovaj način može više pomoći što se i pokazalo ispravnom odlukom, jer je Hayat ogromna sredstva dao za ugrožene od poplava. Ja sam zaista izbjegavao pjevati u tom periodu. To su uglavnom bile humanitarne akcije, jer mi baš i nije bilo do pjesme. I sam sam bio u teškoj situaciji. Bio sam u autu, vraćao sam se s poslovnog puta, gdje mi je voda bila došla do retrovizora i moje auto je bilo zadnje koje je prošlo kroz poplavljeno područje Banovići – Zavidovići. Osjećao sam se bespomoćno, pa sam poslije toga odmah pomislio na ljude zatočene u poplavama. Jednostavno, nisam mogao da se ne saosjećam s njima.

Išao si pomagati u poplavljena područja. Šta te je najviše ganulo i kako si sve to doživio?

– Najmanje što je svako od nas mogao uraditi jeste otići i čistiti gradove koji su potpuno nastradali. Obišao sam skoro sve gradove koji su bili u teškom stanju i pomogao koliko je u mojoj moći, kako materijalno tako i fizički. Najviše me ganuo taj optimizam kod ljudi. Kada sam otišao u Maglaj i ulazio u kuće koje su potpuno uništene, u kojima je mulj do koljena, dočekivali su me ljudi s osmijehom i čak su željeli da im zapjevam. Nije bilo nimalo lako vidjeti sve to, zmije po kućama, ljude koji su za samo nekoliko sati izgubili sve. To je zaista bio doživljaj koji ću dugo pamtiti – poplave razorne moći, puste kuće, auta devastirana, ali, ipak, Bosanci koji su nasmijani od uha do uha.

Kako se generalno nosiš sa teškoćama i u svom životu? Šta činiš kad si tužan?

– Veoma mlad sam ušao u jednu pravu mašinu i nije se lako nositi s tim. Možda sam i prebrzo morao sazriti u mnogim stvarima. Sada teškoće podnosim lakše, ali mogu reći da sam jako emotivan i da ne podnosim laž i nepravdu. Kao i svaki čovjek, i ja znam biti tužan, a tada, moj lijek je pjesma. Zatvorim se, sviram i pjevam tužne pjesme uz koje nekada i zaplačem. Muzika je moj lijek, živim za muziku i moj svijet je satkan od nota. U tom “tužnom” repertoaru obavezno je pjesma „Zajdi,zajdi”.

denial ahmetovic novo5

Kako provodiš mjesec ramazana i šta za tebe predstavlja ovaj mjesec? Jesi li, i u kojoj mjeri, religiozan?

– Ramazan mi zaista mnogo znači, jer sam rođen dvadeset sedmu noć – Lejletul-Kadr, možda će mi baš to i obilježiti život. Trudim se da što više ispoštujem vjerske obaveze. Do sada sam sve ispostio i nadam se da će mi dragi Bog dati snage da ispostim do samog kraja. Uživam u ovom mjesecu i mir koji on donosi je nezamjenjiv. Zajednički sehuri i iftari s porodicom, druženja do kasnih sati zaista imaju posebnu čar.

Kakvi su ramazani u tvom rodnom gradu?

– Mnogo mi je drago što se ramazan osjeti u mom Kaknju. Ljudi se u velikoj mjeri pridržavaju vjerske obaveze. Ovo je mjesec koji spaja ljude, tako da svi sjede poslije teravije, iščekuju sehur, svi su, nekako, pozitivni i nasmijani, vidim i djevojke koje su obučene u skladu s vjerskim propisima, sve ima posebnu čar, poseban miris.

Iako si veoma mlad, za razliku od tvojih vršnjaka, ne voliš izlaziti po klubovima. S druge strane, klubovi jesu tvoj posao – kako uspijevaš pomiriti to dvoje?

– Zaista ne volim izlaziti po klubovima i to izbjegavam, jer kroz posao moram biti u takvim objektima i onda slobodno vrijeme nastojim provoditi puno mirnije. Posao je posao, ta glasna muzika, puno ljudi je ono što čini moje radno vrijeme, a kad sam s prijateljima onda volim biti na mirnom mjestu, popiti kaficu ili ispušiti popularnu šišu.

Jesi li, ikada, na nekom od svojih nastupa imao nekih neobičnih zahtjeva?

– Ima tu svega, neobičnih zahtjeva, kako moralnih, tako i nemoralnih. Jedino ako je u pitanju pjesma nastojim da ispoštujem, a ako traže nešto drugo, nastojim to zaobići, jer brinem o svom imidžu.

Šta je ono što te, osim, muzike, ispunjava?

– Fudbal! To je, zapravo, moja prva ljubav. Iako se više profesionalno ne bavim fudbalom, ostala je ta strast prema lopti i volio bih kada bih mogao uskladiti ove dvije velike ljubavi. To je moj životni san. Nije jednostavno, ali tu smo da se trudimo da ostvarimo svoje sne, pa ko zna. Jedan sam već ostvario, ostao je još taj jedan.

denial ahmetovic novo2

Kako si doživio sve ono što se dešavalo na Svjetskom prvenstvu?

– Ne odvajam se od TV-a dok traje Svjetsko prvenstvo. Veoma sam razočaran u suđenje na jednom od najvećih takmičenja u fudbalu. Da nije bilo onako suđenje, ko zna, kako kaže moja pjesma, “gdje bi nam bio kraj”, ali nema veze. Dokazali smo koliko smo kvalitetna reprezentacija. I veće fudbalske sile su napustile takmičenje. Ja sam ponosan na našu reprezentaciju, osvjetlali su obraz. Sada su se i velike zemlje uplašile ovako male zemlje koja broji stanovnika koliko i njihov jedan mali grad. Malo nas je, ali smo jaki.

Koga si od naših reprezentativaca imao priliku lično upoznati i ko je od njih na tebe ostavio najjači utisak?

– Dosta njih sam upoznao i imao sam priliku s nekima se čuti i sjediti na humanitarnoj akciji. Oni su dosta dobri ljudi, patriote. Nisam baš sa svima stupio u kontakt, ali za sada najbolji utisak su na mene ostavili Spahić, Vedo i Džeko. To su uvijek nasmijani i pristupačni momci, stoje čvrsto na zemlji, iako su velike zvijezde i veliki fudbalski umjetnici. Čak mi je tokom jednog TV intervjua, za vrijeme mog takmičenja u ZMBT, Vedad Ibišević pružio javnu podršku. Rekao je tada da mu se dopada moje pjevanje i da njegova porodica najvija za mene. To je za mene bila velika čast.

Javnosti je malo poznato da je, zapravo, i tebi trebalo veoma malo da budeš dijelom mlade reprezentacije BiH. Šta se desilo?

– Bio sam pozvan za mladu reprezentaciju i odradio sam probnu utakmicu, ali u međuvremenu, dok sam igrao za svoj klub “Rudar”-Kakanj, povrijedio sam članak. Nakon toga sam imao kratku pauzu od fudbala i u tom periodu sam se prijavio na ZMBT. Udaljio sam se od fudbala, jer je muzika postala ono što radim, moj prioritet.

Jesi li trebao potpisati ugovor s FK “Dinamo”?

– Dešavalo se mnogo toga u mojoj fudbalskoj karijeri, pa i to potpisivanje za “Dinamo” iz Zagreba koje sam tako željno iščekivao, ali to se trebalo desiti kada sam već ušao u “ZMBT”. Show je tekao velikom brzinom i svaki dan smo imali obaveze I, nekako, ta popularnost koju sam stekao tokom takmičenja mi je najiskrenije prijala. Zaboravio sam na fudbal i svoju fudbalsku karijeru. To je bio razlog što nisam krenuo dalje s fudbalom i što nisam potpisao ugovor za jedan od najvećih hrvatskih klubova.

denial ahmetovic novo6

Bude li ti nekada žao zbog toga?

– Iskreno, nemam razloga da žalim, jer u muzičkoj karijeri nižem uspjehe. To mi daje sve veću motivaciju i ljubav prema muzici, ali, ipak, u krvi ostaje ta mala doza fudbala. Ne može to tako lako nestati. I, naravno, uvijek ostaje ono pitanje “šta bi bilo kad bi bilo”, ali to me neće sputavati u mojoj karijeri. Muzika je, očigledno, bila moja sudbina.

Na Facebooku si čestitao Mirzi Selimoviću na pobjedi u osmoj sezoni “Zvezda Granda”. Poznajete li se, jeste li prijatelji?

– Nije to baš bilo čestitanje. Čestitao sam mu porukom, a taj status je bila moja podrška momku kojeg dobro znam i koji pjeva fantastično. Imali smo priliku više puta da se druzimo. Uvijek sam tu da podržim svoje prijatelje i kolege.

Posljednji put kad smo razgovarali još si razmišljao o tome koji fakultet upisati. Šta se, u međuvremenu, promijenilo na tom polju?

– Bila je tema kako i gdje, ali eto, odlučio sam i već sam na prvoj godini Ekonomskog fakulteta, Smjer menadžment. Osjetio sam da je to ono što će mi trebati u budućnosti, a planiram još mnogo toga što se tiče školovanja. Bez obzira na moj posao, obrazovanje je jako bitno i na tome treba konstantno raditi.

Šta si sebi kupio od prvog većeg honorara?

– Nije to bilo baš teško odlučiti. Još od djetinjstva sam želio voziti auto i to je bilo ono prvo što sam sebi kupio.

Vodiš li brigu o svojim finansijama sam ili to prepuštaš nekom ko bolje zna s novcem?

– Brigu o finansijama vodim sam. Jednostavno, novac nije moj glavni pokretač. Naravno, potreban je i u toliko mjeri ga i ostavljam za sebe, a ostalo nastojim podijeliti s ljudima kojima je više potreban. Kažu da za onog čovjeka, koji misli da će novcem moći učiniti sve, možemo vjerovati da će učiniti sve za novac.

Imaš veoma moderan, urban stil odijevanja. Gdje, zapravo, kupuješ odjeću? Šta si posljednje sebi kupio što te je baš obradovalo?

– Hvala. Zaista se trudim da uskladim svoju odjeću. Ne mogu reći da odjeća čini čovjeka, ali volim vidjeti lijep komad odjeće na nekome i kad se vidi da se ta osoba trudi da izgleda lijepo. Nemam neko posebno mjesto na kojem kupujem odjeću, ali volim te neke retro stvari, neki moderan stil oblačenja, spuštene hlače ili tregere, kačkete. Jednostavno me zabavlja kombiniranje odjeće. Posljednje što sam kupio jeste nekoliko majica sa cool natpisima. Na jednoj izvrnutim slovima piše: “Just have better ideas”. Kad god sam u blizini nekih radnji obavezno nešto kupim, barem sitnicu.

Kako provodiš ovo ljeto?

– I ovo ljeto je prilično radno za mene. Iako tokom Ramazana odmaram od nastupa, opet radim, tu su snimanja emisija, biranje novih pjesama, a onda, od Bajrama, opet krećem punim tempom. Hvala Bogu, interesovanja za nastupe su takva da sam zauzet po nekoliko mjeseci unaprijed. Bio sam nekoliko dana na moru s društvom, a nadam se da ću krajem sezone naći još nekoliko dana da odem na odmor, negdje gdje do sada nisam bio.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti