Jedan od najtalentovanijih glumaca na našim prostorima, Žarko Laušević, vrhunac karijere doživio je krajem 80-tih godina ostvarivši nekoliko velikih uloga na filmu. Nedavno je iz štampe izašla njegova nova knjiga “Sve prođe, pa i doživotna” koja je nastavak bestselera “Godina prođe, dan nikad” u kojoj je opisana nemila scena koja se dogodila 1993. godine u podgoričkom lokalu “Apple” kada su trojica huligana napala glumca i njegovog brata. Nakon što su njegovog brata Branimira oborili na pod i počeli da ga sjeku polomljenom staklenom bocom, Laušević je potegao pištolj i ubio dvojicu napadača dok je trećeg teško ranio.
Odmah nakon strašnog događaja je uhapšen, a godinu dana kasnije, sud u Podgorici ga je osudio na 15 godina zatvora nakon čega je poslat na izdržavanje kazne u zatvor “Spuž” u Danilovgradu. Događaje iz Podgorice, Laušević je pretočio u knjigu “Godina prođe, dan nikad”, a u knjizi koja je prodata u više od 330 hiljada primjeraka, Laušević je opisao svoje zavtvorske dane.
Laušević je u knjizi opisao kako je počelo ovo, prilično obično veče koje mu je iz korijena promijenilo život. Nakon što je nastala gužva i komešanje u kafiću, Laušević se interesovao o čemu se radi. Ubrzo mu se obratio jedan od nasilnika za koga se kasnije ispostavilo da će stradati od njegovog metka.
-Šta ti imaš da pitaš? Ko si ti da pitaš?- izazivački mi se unosi u lice, opisuje Laušević.
U raspravu se umješao Žarkov brati Branimir, zvani Mili, nakon čega je došlo do komešanja među njima, drugi napadač iznenada udara Žarka i obara ga na pod. U istom trenutku udaraju i Branimira koji pada na zemlju bez svjesti. Žarko je uspio izaći van lokala, a napada je nastavio da ga udara. Uspio je da se pridigne i uzeo svoju torbu koju mu u tom trenutku jedan od napadača pokušava oteti.
-Neko otima moju torbu! To je onaj prvi momak koji je sjedio na ogradi. Ne, to ne smije da se desi! Kreće neki strašni adrenalin, čupanje oko moje torbe. Uspio sam! Odvojio sam je od njega! Hoću li stići? Imam li vremena?
Vadim pištolj iz moje torbe i istog trena ga repetiram upravljajući ga prema napadaču. On skače na mene! Vidim mu tu, na par santimetara od mene onaj isti ludački pogled i nikakav strah. Rvemo se, stojeći, oko mog pištolja. Vidim da nešto viče, ali ništa ne čujem. Moj CZ-99 je između naših grudi. Četiri ruke koje se otimaju. Pritiskam okidač. Ništa se ne dešava. Ni zvuk, niti siledžija odustaje. Pucam ponovo. Ništa. Bože, radi li ovaj pištolj uopšte? Pucam ponovo. Ne znam koliko puta i ne znam gdje. Mislim da sam ga pogodio. Pritisak popušta, njegovo tijelo se odvoji od mene- opisao je u svojoj knjizi nateži životni trenutak Laušević.
U tom trenutku ugledao je kako drugi nasilnik koljenima pritiska vrat njegovog brata Milija, koji bespomično leži na zemlji. Napadač ga je slomljenom flašom poče sjeći po vratu i ubadati u glavu.
-To na zemlji je – Mili! Njegovo tijelo ne reaguje na udarce ovog odozgo! Uspravljam pištolj i pucam. Ne znam koliko puta. Na kraju je pištolj ostao u zadnjem položaju. Nema više metaka. Mladić pognuto, držeći se za stomak, otetura kroz uski prolaz napolje. Dolazim do brata. Lice mu je skroz krvavo! Dozivam ga, ili mislim da to činim. Bože, je li živ? On ne diše! Je li ga onaj ubio? Jesam li ga ja ubio? Ništa i dalje ne čujem. Pucao sam. Nastavljali su sa napadom, pijani, nesvjesni bola. Mislio sam da promašujem. Zato sam ispraznio cijeli šaržer- opisao je Laušević strašne trenutke u jednom od poglavlja knjige.
U dva navrata, sud je preinačio odluku o visini kazne, ali kako je Laušević već odležao četiri i po godine robije, nije se više vraćao u zatvor. 1998. nakon izlaska iz zatvora odlazi u New York u strahu od krvne osvete jer je jedan od ubijenih mladića bio sin jedinac. Na kratko se 1999. godine vraća u Srbiju i snima film “Nož” koji je doživio veliki uspjeh. Potom se odmah vraća u SAD gdje živi izolovan od svega, a za život je zarađivao radeći kao moler i domar u oronuloj zgradi u kojoj je živio.
Zbog problema sa boravišnom vizom, vlasti SAD hapse ga 2009. godine, a u pritvoru provodi dva mjeseca, nakon čega je pušten na slobodu. Dvije godine nakon toga, objavljuje knjigu “Godina prođe, dan nikad” koja je doživjela veliki uspjeh, nakon čega vlada veliko interesovanje za nekadašnjom glumačkom legendom. 2011. godine dobija pasoš Republike Srbije, ali se ne vraća odmah u zemlju i dalje plašeći se krvne osvete. Ubrzo objavljuje knjigu pod nazivom “Druga knjiga”, a uslijedile su i prve uloge nakon skoro dvadeset godina pauze. 2017. igra u seriji “Senke nad balkanom”, a trenutno se u Srbiji emituje serija “Koreni” u kojoj je ulogom Aćima Katića pobrao velike simpatije publike.
https://www.instagram.com/p/BlJFsZ9HgQ5/