Jednom davno, u vrijeme dok su sadašnji studenti bili tek vrišteće bebice, top-listama je harao čovjek čije pjesme nismo baš razumjeli, no to nam nije smetalo. Ni njemu, ni publici. Prije dvadeset godina, Alen Vitasović je pobjeđivao na festivalima, gostovao u svakoj emisiji čiji su autori značili bar nešto, davao intervjue i usput objašnjavao o čemu on to, zapravo, pjeva i kakvim to jezikom govori. I pjevao je, naravno, i to pjevao je dobro, publika ga je držala na rukama i činilo se da se rađa blistava karijera koja će trajati decenijama. No, umjesto u moru poslovne i privatne sreće, Alen Vitasović je zaplivao u moru alkohola i izgubio se s horizonata estradne pučine. Ponekad izroni i posvjedoči šta, zapravo, nesretan život i alkohol mogu uraditi jednom čovjeku. Tako je, nedavno, uhapšen nakon izazivanja nereda u jednom šibenskom hotelu, te otpremljen u psihijatrijsku bolnicu s tri promila alkohola u krvi. Ne znamo sjeti li se možda riječi svog najvećeg hita, koji kaže: „Ja ne morem više tako”.
Alen Vitasović: Sjena od sjene
482