Sarajka Almedina Čaušević dokaz je kako kreativnost uvijek nađe svoj način da se ispolji. Njena prva ljubav bila je arhitektura. No, nakon završetka Građevinske tehničke škole u Sarajevu, upisala je Građevinski fakultet.
Već u studentskim danima Almedina je imala prve mušterije za svoja djela- lutkice od glinamola i platna.
– Ukrasne lutkice koje sam pravila prodavala sam u radnji na Baščaršiji. Starije generacije to pamte, prodavnica se zvala „Kod Širaza“. Tako da sam zarađivala za džeparac. I danas, priznajem, žalim što nisam završila arhitekturu, ali čovjek uvijek nađe neki način da ispolji kreativnost. Uvijek sam uživala u kuhanju, volim da crtam i stvaram. A život je tekao. Udala sam se, počela da radim. Kad sam rodila prvu kćerku, danas ih imam dvije, ostala sam bez posla. Dobila sam otkaz dok sam bila na porodiljskom odsustvu, priča Almedina, dodajući kako je upravo njena priča dokaz da nikad ne znate gdje će vas život odvesti.
Nova vještina
– Rat sam provela u Sarajevu. Većina mojih prijatelja i poznanika je otišla u inozemstvo. Da bih ponovo uspostavila stare kontakte, na nagovor moje prijateljice, otvorila sam FB profil. Tad sam slučajno naletjela na svog školskog kolegu. Gledajući fotografije njegove porodice moja mlađa kćerka i ja vidjele smo sliku torti koje je njegova supruga pravila. Torta „Barbie“ ostavila je bez daha. Poželjela je da joj napravim sličnu. Kontaktirala sam prijatelja i njegova supruga mi je poslala video clip sa YouTube-a. Tako je sve krenulo.
Almedina je polako učila novu vještinu. Kaže da je tortu koju je njena kćerkica poželjela pravila dva dana.
– Vizuelno i nije bila loša, ali ukusom. Uh, nije se mogla jesti, mada sam ranije često pravila obične torte. Onda sam krenula s eksperimentiranjem. Svaku bih priliku iskoristila da napravim tortu. Prvo je to bio leptir, gitara, prijateljima bih ponudila tortu u obliku šaha i druge zanimljive oblike. Na rođendanu moje kćerke jedna od gošći me potaknula na razmišljanje pitanjem zašto ne počnem da prodajem svoje torte, jer sam svakako bez posla. Dugo sam se promišljala o svemu i napokon odlučila da probam.
Tad je došla i prva narudžba od Almedinine prijateljice. Trebala je napraviti torte u obliku kačketa i torbice za njenu djecu, koja su zajedno slavila rođendan. Sličice ovih djela postavila je na FB profil i posao je krenuo. Sad se izradom torti uspješno bavi već tri godine…
– Torte nastaju prema sličicama, ali ih ima mnogo koje sam sama zamislila i realizirala. Neke sam radila prema slici,a bilo je dosta interesantnih zahtjeva. Jedna od njih je pas dalmatinac Rea,kojeg sam napravila prema slici. Tu su i ajkula, udav, nargila, tena, Kinder jaje…, priča nam ova kreativna Sarajka, dodajući da danas radi isključivo po narudžbi.
– To su domaće torte i radim sa svim onim što se može koristiti kao fondan (masa za oblaganje). Za neke torte mi je potreban dan, a za zahtevnije dva dana. Najviše vremena sam provela uređujući tortu „Sportakus“, čak devet sati. Ako je torta svadbena i velika, to podrazumijeva tri dana posla. Perfekcionist sam, ali nikada nisam zadovoljna krajnjim rezultatom. Uvijek može bolje. Bitno je pažnju posvetiti detaljima jer oni čine tortu stvarnom i posebnom.
Osmijeh i radost
Iako uživa u onom što radi, naglašava da je izrada torti stresna. Kaže da mnogo žena misli da je to brz i lahko stečen novac.No,
– To nije tačno. Ovo je težak i naporan posao. Ali, ja volim da to radim. Uživam da stvaram i da se izrazim kroz moje torte. Dođu i teški trenuci, pomisao o odustajanju do svega. Ali kada mi moja mušterija pošalje sliku omiljenog crtanog lika svog djeteta ili sličicu djeteta, to prođe u sekundi. Kada vidim radost i osmijeh tog djeteta, djevojčicu koja ljubi tortu „Bumba“, kad mi mama kaže da nije dala ili dao da reže tortu. Kad doprem do njih i izvučem im osmijeh na licu, onda znam da sam izabrala pravi posao. Ima li boljeg posla na svijetu nego činiti djecu i ljude sretnim.
Eksperimentirala bi naša sagovornica i sa drugim materijalima da izrazi kreativnost, ali nema vremena. Naglašava kako je većina materijala koje koristi jestiva…
– Koristim najviše fondan za oblaganje torti i izradu figurica,te jestive vještačke boje. Dakle, figurice se mogu jesti,ali uvijek naglasim roditeljima da je bolje da djeca to ne jedu zbog glicerina i vještačkih boja. Torte pravim u kućnoj radionici. Namjeravam otvoriti veću radionicu, a planiram i dostavu. Ko zna ako se stvore malo bolji uslovi, možda otvorim i malu slastičarnu. To su moje želje, a da li će se ostvariti vidjet ćemo, kaže Almedina, dodajući kako cijena torte ovisi o veličini, zahtjevnosti, te materijalima koji se koriste.[nggallery id=559]