Ko još nije čuo za “Ženski rokovnik, taj lijepi šareni notes u kojem ima hiljadu čuda koje ženu vesele i pomažu u organiziranju dana. Ove godine je Severina dizajnirala naslovnu stranu i omogućila regionalnu popularnost apsolutnog must havea ove sezone.
Nemalo smo bili iznenađeni kada smo čuli da je mama “Ženskog rokovnika” zapravo Tuzlanka, koja je prije deceniju odselila u Zagreb.
– Ona je naljepša Tuzlanka ikada – povjerava mi se naš zajednički prijatelj.
I tu tek počinje priča o posebnoj ženi, koja je napustila rodni grad jer nije imao infrastrukturu za školovanje njenog autističnog sina. Nakon razvoda, briga o Igoru pala je na njena pleća, no to je nije obeshrabrilo da krene u nepoznato sa samo jednim ciljem – da njenom sinu bude bolje. Evo Dunjine priče.
U eri tableta i pametnih telefona, vratili ste dobri stari rokovnik i olovku na velika vrata. Kako ste se toga dosjetili?
– Sad već daleke 2008. sam željela kupiti neki lijep rokovnik za tekuću godinu. U to vrijeme pametni telefoni nisi bili ni blizu tako “pametni” kao danas. Nisam našla što sam tražila i odlučila sam napraviti jedan rokovnik prema svojim potrebama i viziji što bi jedan rokovnik trebao sadržavati i biti. Godine 2009. “Ženski rokovnik” je prvi put izašao na tržište i za mjesec smo prodali kompletnu količinu koju smo štampali. Shvatila sam da imam potencijalno vrlo zanimljiv proizvod i krenuli smo u njegov razvoj i poboljšanja.
U čemu je za Vas “Ženski rokovnik” drugačiji od ostalih?
– To je zaista prvi rokovnik takvog sadržaja kod nas. Prvo izdanje krojeno je prema nekim mojim željama i zamislima, a ovo što je on danas jeste rokovnik u čijem stvaranju su učestvovale žene koje ga koriste godinama. Radimo ankete i prilagođavamo ga potrebama korisnica, slušamo njihove želje i potrebe. A drugačiji je po tome što on nije nastao inspiriran nekim drugim sličnim proizvodom. Nastao je iz moje želje za dobro strukturiranim planerom kojeg ne čine samo prazne stranice i crno-bijeli planer sa satnicom. Htjela sam nešto osobnije, sadržajnije, šarenije, i napravila sam to. “Ženski rokovnik” je zaštićeno ime – brend i baš sam ponosna zbog toga.
Mlada žena iz Tuzle je jednog dana ostavila sve, uzela sina u naručje i došla u Zagreb. Kako se donose takve odluke?
– Teško. Dvije godine sam intenzivno razmišljala šta da uradim. Kako se bližilo vrijeme da sin krene u školu, a u Tuzli u to vrijeme nije bilo škole adekvatne njegovim potrebama, znala sam da moram naći način da on ima sve što mu je potrebno i najbolje uslove za školovanje. Sticajem okolnosti najlakše mi je bilo preseliti se u Zagreb. Krajem 2004. došla sam u Zagreb i počela proces preseljenja.
Koliko je bio trnovit put od dolaska u drugi grad do uspješnih godina firme “Ad Vitam”?
– Pa mogu vam reći da stvarno nije bilo lako. Zamislite samo koliko papira treba predati raznim ustanovama da dobijete boravak, pa onda deseci pregleda i komisija na koje sam vodila Igora da dobijemo sve potrebno za upis u Centar za autizam, treba naći stan, opremiti ga, upoznati grad… Imala sam sreću da sam posao koji sam u to vrijeme radila mogla raditi od kuće i iz bilo koje zemlje u jugoistočnoj Evropi. Radila sam za jedan NGO portal i nakon preseljenja sam nastavila raditi isti posao još neko vrijeme i to mi je, zapravo, najviše pomoglo u cijeloj situaciji, jer da sam morala pored svega tražiti i posao, sve bi bilo još puno teže.
Šta znači naziv firme?
– “Ad Vitam” znači do života ili za cijeli život u slobodnijem prijevodu. Kad sam otvarala firmu, to mi je imalo neku dobru simboliku.
Sin je bio i jedan od razloga za preseljenje…
– Sin je bio jedini razlog za preseljenje. Nisam imala niti jedan drugi razlog da odselim iz grada gdje sam rođena i gdje sam živjela pola svog života. U to vrijeme u Tuzli nije postojao Centar za autizam, a kako je autizam vrlo specifičan, nisam željela prihvatiti da ide u školu koja nema bar odjeljenje za djecu s autizmom. Danas je situacija drugačija, Tuzla ima prekrasan Centar i odličan kadar, čula sam sve najbolje o Centru i jako mi je drago zbog toga. Danas ne bih otišla sigurno.
Koji tip autizma ima Vaš sin?
– Autizam je, najednostavnije rečeno, poremećaj komunikacije sa slabom ili nikakvom socijalnom interakcijom. Autizam nije bolest, to je stanje. Neka prva asocijacija na autizam je svima obično Kišni čovjek, film iz 1988., i bude mi simpatično kada me ljudi pitaju “a u čemu je Igor genijalan” ili koja je njegova vještina koja je natprosječna, što je, zapravo, stereotip koji je nastao nakon ovog filma. Rijetke su osobe sa autizmom kao što je bio lik kojeg je glumio Dustin Hoffman. Igor ne govori, i potrebna mu je cjelodnevna pomoć i podrška u obavljanju najosnovnijih potreba i tako će biti cijelog života. Ali, jeste genijalan. I ima tu jednu natprosječnu vještinu, a ona je beskrajno i nesebično davanje ljubavi ljudima oko sebe.
Kako ste shvatili da je Vaše dijete drugačije od ostalih?
– Vrlo brzo nakon rođenja su počeli problemi, Igor je kasnio i odstupao od uobičajenog razvoja djece njegovog doba. Ustvari, jako mi se sviđa što ste rekli drugačiji, jer osobe s autizmom su, zapravo, samo drugačije od nas koji smo eto kao “normalni”. Ljekarima je trebalo jako dugo da utvrde da je kod Igora u pitanju autizam, što je i danas jedan od većih problema, upravo ta takozvana rana intervencija. Jako je važno što ranije utvrditi da je riječ o autizmu i početi sve potrebne terapije na vrijeme, jer se u ranim godinama najviše postiže. Od velike važnosti je prepoznati znakove autizma i imati nekoga ko će vas uputiti kuda dalje i poslati vas u prave ustanove.
Jeste li u Zagrebu naišli na bolje uslove za odrastanje svog dječaka?
– Prošle godine Centar za autizam Zagreb obilježio je 30 godina postojanja. U Hrvatskoj postoji najmanje 20-ak udruga koje okupljaju roditelje osoba s autizmom, a upravo ti roditelji, zajedno s Centrom, napravili su, a i dalje rade jako puno, na poboljšanju uvjeta života osoba s autizmom, na dizanju svijesti o autizmu, i to što su oni napravili za sve ove godine je neprocjenjivo. I sama sam članica jedne od udruga i vrlo aktivna u radu. Nažalost, ni u Bosni, ni u Hrvatskoj ne možemo očekivati samo od države i instituacija kao takvih da urade nešto za našu djecu. Potrebno je da se roditelji uključe i budu glas svoje djece, da budu aktivni u udruženjima. Udruge ovdje pišu jako puno projekata, apliciraju za pristup evropskim fondovima te i na taj način osiguravaju sredstva za poboljšanje uslova, gradnju životnih zajednica, opremanje Centra i sl. Sigurna sam da je i u Bosni i Hercegovini slično.
Majci koja se sama brine o djetetu, uz zahtjevnu karijeru treba pomoć i podrška. U kome je imate?
– Igor je vrlo aktivno dijete, i zaista su rijetki trenuci kada on kod kuće, naprimjer, sjedi i gleda TV. Ne zanimaju ga crtani filmovi, ne igra igrice i općenito TV mu je totalno nezanimljiv. Pametno dijete. To otprilike znači da se većinu vremena igra i da je aktivan, a ne voli baš da se igra sam. To je, naravno, odlično, jer nas ne isključuje iz svog svijeta, a kada ste pitali kakav oblik autizma ima, rekla bih hiperaktivni oblik. Kad dođem kući s posla, obično se odmah uključujem u neku od njegovih aktivnosti i zajedno smo aktivni do spavanja. Sve ove godine mama i tata su mi najveća podrška, a ove godine najveću zahvalu dugujem tetki Radi, njenoj najboljoj sarmi i bezgraničnoj podršci i ljubavi koju je dala Igoru i meni.
Rokovnik postoji od 2009. godine, ipak Severina je omogućila ekspresnu regionalnu popularnost. Kako je došlo do saradnje?
– A Severina sve što dotakne… Sve naše dosadašnje saradnje su na jedan način bile inspirirane i potaknute ženama koje koriste naš rokovnik, koje nam redovno pišu, šalju slike ispunjenih rokovnika. Kako radimo redovno ankete, znamo i profile naših kupaca. Pokazalo se da su to većinom poslovne žene i studentice, ove godine, kada smo počele razmišljati o saradnji, zamislile smo upravo jednu uspješnu poslovnu ženu. Ona savršeno balansira svoj poslovni i privatni život, ona je snažna, ona je i majka, a da bi bila to sve, mora biti dobro organizirana. Kada smo je tako zamislile i nacrtale, nije bilo dvojbe ko je ta žena u Hrvatskoj. Za nas je to bila Severina, i eto imale smo zaista čast i sreću da Severina pristane na saradnju. I jako sam sretna zbog toga, ona je stvarno jedna divna osoba i saradnja je bila pravo zadovoljstvo.
Šta ćete u rokovnik zapisati za narednu godinu?
– U rokovniku imamo i rubriku za novogodišnje odluke, imamo i rubriku za prioritete. Zapisat ću sigurno da ću dati sve od sebe da češće nazovem i vidim se s ljudima koje volim. Zapisat ću i da ću više vježbati i zdravije jesti, ali to će trajati do februara.
Koji od citata koji ga krase najbolje opisuje Vaše trenutno stanje, želje?
– “Život nas je naučio da ljubav ne znači međusobno se gledati, već zajedno gledati u istom smjeru” A. de Saint-Exupery
Šta za ženu znači razvod?
– Znači da ostajete bez osobe s kojom ste bili tim i igrali za isti cilj. Ostajete bez onog osjećaja zajedništva i nekoga s kim ste mogli podijeliti baš sve.
U čemu je Tuzla bolja od Zagreba?
– Stignete bilo kud za pet minuta. Šalim se, naravno, ali jeste i to prednost. Tuzla, recimo, ima Panonsko jezero, i obožavam ljeto u Tuzli i ljude koji hodaju gradom s torbama za plažu i mirišu na kreme za sunčanje. Tuzla ima ljude koje volim i koji mi najviše fale u Zagrebu. Tuzla općenito ima dobre ljude.