Severina Vučković: U kući mi sve mora biti kao u apoteci

Piše: Redakcija

Na press konferenciji u sarajevskom hotelu „Holiday Inn” hrvatska zvijezda Severina pojavila se (kao i uvijek) besprijekorno odjevena: haljina „S dress by Lana Biondić”, cipele „Tom Ford” i preslatka „Givenchy” torbica. Ipak, ono što je najviše krasilo ovu Splićanku bio je njen osmijeh, iskren i srdačan. S njim je najavila koncert u Sarajevu. Dvanaesti oktobar nam sad djeluje prilično daleko, ali, tvrdi Seve, to vrijeme će brzo proći.
Kad se slegnu utisci s ljetovanja te počne nova školska godina, Severina će nam zaželjeti dobrodošlicu u klub. „Dobrodošao u klub” je naziv njenog posljednjeg albuma i turneje, rađene prema uzoru na velike svjetske zvijezde. Jer, ona im može parirati. Po svemu. U onom što je sa svojom velikom ekipom pripremila uživat će svi koji te noći budu u Zetri.

Na press konferenciji ste spomenuli brojku više od stotinu ljudi. Hoćemo li ih sve vidjeti na pozornici?

– Haha, ne. Ima nas mnogo i sretna sam zbog toga, ali tu smo spomenuli cijelu ekipu, ne samo plesače. I da, da napomenem, oni su jako lijepi, mladi, zgodni i odlično plešu!

A šta ste nam to pripremili?

– Mnogo dobre muzike i plesa. Željko Radočaj je čovjek koji radi razglas i rasvjetu. To je čovjek koji se ne smije, ne zato što nije sretan, već zato što ima takav ozbiljan izraz lica. Ne mogu vam opisati kako sam bila sretna kada sam ga na našim probama vidjela da se smije. Bilo mu je lijepo. Znala sam kad sam to vidjela da će svima biti lijepo. Jer za njega više nema iznenađenja u smislu posla. Radio je s velikim svjetskim zvijezdama, radio je sve regionalne festivale, i to što mu je bilo dobro s nama je stvarno dobar znak. I ostatak ekipe je uživao. S mnogima od njih radim godinama, i znamo šta ko voli jesti, piti, šta od njega očekivati… Ipak, vidjevši njihove izraze lica nakon proba, znala sam da smo napravili pravu stvar.

Dorijan Kolundžija je videoradove pravio u Beogradu. Probe s plesačima sam imala u Ljubljani. Ostatak ekipe je bio u Zagrebu, tako da smo se Skypovali neka dva mjeseca. Potom smo se okupili u Ljubljani na tri sedmice i došli u Rijeku šest dana prije prvog koncerta. I kad smo se svi uklopili s onim što smo radili prethodnih mjeseci, prve emocije su bile fantastične. Mogli smo mi napraviti i običan koncert, pjesme su dobre, ljudi ih vole, ali ja ne bih bila zadovoljna samo time. Zbog toga sam angažirala Tomaža Pandura (umjetnički voditelj i direktor spektakla, op.a.). Pratim njegove predstave godinama i emocije koje nosi sobom. On je talentiran i vrijedan, zna kako i najtananije emocije prenijeti i pokazati na pozornici. Radoholičar je, izvuče iz nas ono najbolje. Rekla sam: da je on trenutno na čelu nogometne selekcije, da bi Slovenci bili svjetski prvaci u nogometu, eto takav je motivator.

Ne sumnjam da ste odabrali iskusne, provjerene ljude, koji su najbolji u svom poslu. Ipak, je li na kraju Vaša riječ zadnja? Kakva ste šefica?

– (Smijeh). Ma nisam ja nikakav šef, totalno sam neautoritativna osoba. Mada mi je Tomaž dolazio s riječima: „Severina, mene ne sluša tvoj bend nikako, molim te ti im drekni”.

Kompletan tekst možete pročitati u printanom izdanju magazina “Azra” (br.856)[nggallery id=63]

Pročitajte još