Razvod je iskustvo koje teško pada cijeloj porodici, ali najviše ipak pate djeca. Odjednom trebaju birati s kim će provesti praznike, a s kim će slaviti rođendan. Upravo zbog toga američka blogerica s The Huffington Posta Abby King, razvedena majka dvoje djece napisala je otvoreno pismo u kojem traži oprost od svojih mališana.
Žao mi je što nismo uspjeli. Uvijek će me mučiti krivnja što smo vam razorili dom i svijet kakav ste dotad znali. Znam da je to na kraju bilo najbolje, ali jednako tako znam da ste htjeli da živimo zajedno i svađamo se, a ne da živimo odvojeno bez ikakvih tenzija. Znate da to nije bio život, a sada konačno opet imate svoju mamu. Prije sam jedva disala. Isto tako znam da u dobi od sedam i 11 godina samo želite da mama i tata budu zajedno i zbog toga mi je žao.
Žao mi je što stalno balansirate između dva doma. Odlazak na vikend meni predstavlja stres samo kad se pakiram. Razmišljam što se trebam ponijeti: odjeću, nakit, cipele, jakne, elektroniku i kozmetiku. A vi, vi ste prisiljeni to raditi nekoliko puta sedmično. I uopšte se ne bunite. Stalno ste u autu i idete prema jednoj ili drugoj kući. To je iscrpljujuće za mene, a vjerujem i za vas. Ja sam kriva za to i žao mi je.
Žao mi je što ćete sve to morati prolaziti i gledati mamu i tatu kako izlaze i ljube nekog ko nije vaš roditelj. Bilo bi divno da vidite kako izgleda stabilna i zdrava veza. Ali, razumijem da vam to trenutno nije najvažnije. Izmjenjivanje nježnosti među roditeljima mučno je za djecu i tinejdžere. Vidjeti roditelje s nekim drugim, od toga ti se koža može naježiti.
Žao mi je, iako se vaš tata i ja trudimo ne stavljati vas u sredinu, vi ipak podnosite najveći teret. Da smo i dalje u braku, a vi izađete s tatom i zabavite se, to bi bilo super. Sada rečenica počinje riječima “oprosti, mama, ali više sam se zabavio s tatom i rođacima”. Nisam se uvrijedila, moje je srce puno kad god se zabavite s tatom i rođacima. Ali srce mi se svaki put malo slomi kad vidim da osjećate krivnju zbog toga.
Žao mi je što vam nedostajem kad je vrijeme za spavanje, kad ste usamljeni u novom domu, kad vam nedostaje tata kad idemo na godišnji odmor i kad morate razmišljati u čijoj kući večeras spavate. Žao mi je što morate svojim prijateljima govoriti da sada imate dva doma, tražiti riječi kako biste opisali naše nove bolje polovice i provoditi praznike odvojeno. Žao mi je što i dalje prenosite naše poruke, iako smo se itekako trudili držati vas po strani. Vi ste ljudi, a ne roboti, i žao mi je što samo što je danas četvrtak i to je “moj dan” – ne možete se družiti s tatom. Vi nemate taj luksuz da imate potpuni pristup vašim roditeljima. Kad ideš u krevet za 10. rođendan u suzama i govoriš mi kako trebaš čekati još godinu dana kako bi večerao s tatom, sestrom i sa mnom i kako je stvarno grozno što to dobivaš samo jedom na godinu, žao mi je i više nego što ćeš ikad znati.
Najviše od svega mi je žao što nisam dijete razvedenih roditelja. Znam kako je kad te prijatelji ignoriraju, kad te ne izaberu za igru u školi, kad se osjećate nesigurno ili usamljeno. Znam kako je kad vas zadirkuju ili kad želite gledati film, ali jedino što čujete je “ne”. Znam kako je to željeti čokoladu, a ne mrkvu, znam kako je kad vam sestra ili brat dosađuju ili kad ste imali dobar dan i samo želite požuriti kući i sve to ispričati i mami i tati. Znam kako je priželjkivati da ste stariji i da možete donositi više odluka. Mogu se poistovjetiti s vama i dati vam savjet. Ali ne znam kako je biti dijete razvedenih roditelja. Trudim se najbolje što mogu da vidim kako je hodati u vašim cipelama. Bit ću uz vas, ići ću uz vas. Ali ne znam vaš bol, bol koju sam vam ja nanijela i “žao mi je” je premalo da bi opisalo ono što doista osjećam.
Nadam se da je to najgore što vam se dogodilo u životu i da će vam ostatak biti što bolji. Svatko od nas nailazi na prepreke i bol, ali upravo se tu skrivaju najveće lekcije. Nećete ih odmah uočiti. One će jednostavno postati dio vaše duše. Postat ćete osjećajni i fleksibilni, a vaš pogled na svijet bit će širi od onog kojeg sam ja imala. Od malih nogu roditelje vidite kao ljude, a ne samo kao tatu i mamu i to će vam pomoći u životu.
Moja ljubav prema vama veća je od moje krivnje. Iako mi je žao zbog razvoda i svih groznih stvari koje ste doživjeli, znam koja je bila alternativa stoga sam sigurna je ovo najbolji put za sve nas.
Ali, svejedno mi je žao.