U Prijedoru će, i ovog 31. maja, biti obilježen Dan bijelih traka, dan sjećanja na prijedorske žrtve, koji danas predstavlja globalno važan datum u ostvarivanju prava žrtava na dostojanstveno obilježavanje stradanja i borbu protiv negiranja genocida i zločina protiv čovječnosti, saopćeno je iz Inicijative “Jer me se tiče”.
-Ove godine Dan bijelih traka će biti obilježen u sjeni mjera distanciranja zbog pandemije virusa Covid19, ali će ipak biti obilježen različitim sadržajima. Ovom prilikom se eksplicitno i nedvosmisleno ograđujemo od bilo kakvih aktivnosti na obilježavanju Dana bijelih traka u drugim sredinama koje se koriste u svrhu promocije političkih ili nacionalističkih poruka i raspirivanja mržnje. To je suštinski protivno vrijednostima koje promoviše Dan bijelih traka – kaže se, između ostalog, u saopćenju Inicijative “Jer me se tiče”.
Velika stvar je da je ovo saopćenje objavio i prijedorski lokalni list „Kozarski vjesnik“. Aktivista Edin Ramulić ističe kako „tu piše sve što treba da Prijedor opet bude otvoren i slobodan grad i prihvatljiv za sve koji su tu rođeni ili žele da žive“.
On je podsjetio i na „dan kada je Emir stajao sam“ 23. maja 2012. godine, kada su prijedorski mirovni aktivisti najavili komemoraciju za 266 ubijenih žena i djevojčica u Prijedoru. Policija je tada po prvi put zabranila javno okupljanje. Prepoznavši u takvoj diskriminatornoj zabrani ono vrijeme iz maja 1992. godine kada su bošnjački i hrvatski stanovnici Prijedora morali nositi bijele trake oko ruku i obilježiti svoje domove bijelim zastavama, borci za istinu i pravdu organizirali su se u grupu „Stop Genocide Denial“. Rezultat je bilo pokretanje Dana bijelih traka, a član grupe Emir Hodžić 23. maja 2012. godine stajao je sam na glavnom prijedorskom trgu sa bijelom trakom oko ruke iznad bijele ukopne vreće, prkoseći zabrani policije.
-Tako je zapravo počelo obilježavanje Dana bijelih traka u kojem svakog 31.maja hiljade ljudi na lijevu ruku stave bijelu traku-podsjetio je Ramulić.
Solidarno s Prijedorčanima trake su stvaljali ljudi širom svijeta. Od naredne godine na taj dan organizirane su protestne šetnje, a od lokalnih vlasti neumorno je traženo da omoguće izgradnju spomenika za ubijenu djecu.
Specifično za Prijedor je da je od 3.176 ubijenih i nestalih u toku 1992. godine, čak 102 djece, a 266 žena. Sreću da preživi imala je jedna od najpoznatijih logorašica, prijedorska heroina Nusreta Sivac, koja je u zloglasnoj Omarskoj bila zatočena oko dva mjeseca uz još 35 zatvorenica izloženih najtežim torturama. Danas je Nusreta Sivac stanovnica Prijedora i velika aktivistkinja u borbi protiv fašizma. Svjedočila je u više predmeta u Hagu i Sudu BiH o zločinima nad ženama koje su bile izložene fizičkim i psihičkim torturama te trpjele i seksualna zlostavljanja. Zahvaljujući upravo svjedočenjima žena pred Tribunalom, Sud u Haagu je prihvatio i definirao silovanje kao ratni zločin.
Iz grupe „Stop Genocide Denial“ jučer je upućena i poruka mladima: “Dan bijelih traka borba je za bolji Prijedor“.
-Pozivamo sve svoje sugrađane, a naročito mlade da nam se pridruže 31. maja u Prijedoru. Ne morate nositi bijelu traku, ali znajte, ako nemate posla ili ako radite za bijednu platu, ako nemate jednaku priliku u ovom gradu kao i djeca političara, onda vi već nosite nevidljivu traku. Ovo nije pitanje politike. Spomenik ubijenoj djeci u Prijedoru nije “bošnjačka priča”, niti stvar nacionalizma. Ovo je pitanje ljudskosti i okončanja paralize u kojoj grad grca od rata naovamo, ovo je pitanje u kakvom Prijedoru želimo živjeti. Ako je Prijedor tvoj grad, “Dan bijelih traka” je tvoja borba. Pridruži se – pozvali su iz grupe „Stop Genocide Denial“.