Priču o 26-godišnjoj Saneli Halilović iz Tuzle, fanovima alternativne muzičke scene poznatije kao Sassja, mogli bismo početi o tome kako je uspjela spojiti muziku (reggae, dub, dancehall, te drugi srodni pravci) i farmaciju, ili o tome kako se nikada nije planirala ozbiljno baviti muzikom i da joj je to bio samo hobi, ili, ipak, pjesmom „Etikete”, koju je snimila sa Remi (Elemental) i koju ovih dana vrte mnoge regionalne radio i tv stanice. Za pet dana, pjesma u kojoj je Sassja sročila svu diskriminaciju i predrasude prema slabijem spolu, sakupila je blizu 60.000 pregleda na YouTubeu, što najbolje govori o tome zašto ovu Tuzlanku mnogi smatraju najboljom ženom MC-jem u Regionu. Ova pjesma ujedno je i najava njenog prvog albuma koji se očekuje s velikom pažnjom. Bit će objavljen trećeg marta i uopće ne treba sumnjati da će to biti itekakvo osvježenje za našu, ali i regionalnu muzičku scenu.
O pjesmi “Etikete” mnogo se govori ovih dana. Kako je došlo do saradnje s Remi i kako je, uopće, nastala ova pjesma?
– Remi i ja smo iz iste izdavačke kuće, a potječemo i iz sličnih muzičkih korijena. Htjela sam imati našu zajedničku pjesmu na svom prvjencu, kontaktirala sam je i ona je pristala na suradnju. Obje smo od starta imale sličnu ideju za pjesmu, zajedno smo je razradile i nastale su „Etikete”. Ovo je moj prvi album i sada sam u nekom periodu „brzog učenja”, sve mi je novo i svakog dana učim mnogo novih lekcija, a od Remi sam definitivno naučila nekoliko vrlo bitnih. Zbog toga sam jako sretna što surađujemo i hvala joj za to.
Podržavaju Vas najslavniji reperi na Balkanu, Edo Maajka, Frenkie… Znači li to da među Vama nema konkurencije?
– Mi dijelimo slične stavove prema muzici, svijetu i okolini i ne vidim zašto ne bismo mogli „dijeliti” i iste fanove. Ja njima ne mogu oteti ono što su do sada napravili u muzici, a napravili su mnogo. Ne mogu im oteti ni njihov talent, ni kreativnost, a tako ni oni meni. FMJAM funkcioniše jer se svi međusobno poštujemo i pomažemo i znam da su i Edo i Frenkie sretni zbog svega što sam do sada napravila.
Edo Maajka je, između ostalog, kazao kako ste napravili veliki pomak. Kako to komentirate?
– Edu slušam i pratim od prvog albuma i njegovo priznanje je velika čast. Njegova podrška mi je dala vjetar u leđa, te više hrabrosti i samopouzdanja za dalji rad.
Na Balkanu svi imamo predrasude prema ženama koje se bave “neobičnim” zanimanjima. Je li bilo predrasuda prema Vama kada ste prvi put stali na scenu i počeli repati?
– Na Balkanu smo još jako zatvoreni i trudimo se da tako ostane. Ne volimo promjene, želimo biti superiorniji od drugih i volimo upirati prstom u razlike. Nisu predrasude samo prema ženama, mi smo kvalitetno ispekli taj zanat za sve oko sebe. Da, znaju se pojaviti komentari u stilu „rap nije za žene”, „kuhinja je za žene” i slično. Često su to komentari adolescenata koji misle da je takav stav cool i muževan, a tužno je što su to naučili od svojih roditelja, što znači da postoje odrasle, izgrađene osobe s takvim stavom. Najozbiljnije mislim da takve osobe same sa sobom trebaju da riješe neke probleme, i o tome sam pisala u refrenu „Etiketa”;
„Ne znam šta dalje, pa lijepim i lijepim
I ne znam se izrazit’, pa lijepim i lijepim
Ni u nečem ostvarit’,pa lijepim i lijepim
Pa izgradim po’ svijeta od lažnih etiketa”.
Na kakvoj muzici ste odrastali?
– Prošla sam kroz većinu muzičkih “faza”, od pop muzike, preko rapa, hard corea, metala do dancehalla i reggae. U jednoj pjesmi na albumu kažem: “Muziku volim, odmah rimam na taktove, previše je sveta ‘zika da je dijelim na žanrove…” I tako je uvijek bilo, samo sam u nekim periodima života češće slušala neki određeni žanr. U osnovnoj školi je bitno bilo sve što se tada, sredinom i krajem 90-ih, vrtilo na MTV-u,od “ženskastog” popa i RNB-a do 2paca i Eminema. U srednjoj sam obožavala Nirvanu, Led Zeppelin, Korn, a kasnije sam čula Eyesburn I Defence I “usporila” do Bob Marleya, Black Uhurua i reggaea. Danas u kući najviše slušam dub i ska, na kućnim gidama je sevdah obavezan, a ovih dana na dnevnoj playlisti su Gužva u 16-ercu i Samostalni referenti.
Kompletan tekst možete pročitati u printanom izdanju magazina AZRA (br.938)