“Publika smo mi iz Zvona, izložba je k’o bonbona”…horski su posjetioci pjevali u ‘Zvonu’ u večeri otvaranja izložbe skulptura Mirsada Abdagića Kiketa. Naziv ‘Samo vedro i veselo’ potpuno je opravdan, a da Kike može animirati publiku od dvije do devedeset i dvije godine još jednom je potvrđeno.
Uz muzičku pratnju prijatelja Ančija, mijenjajući instrumente, u epskom stilu, Kike je opjevao svoje skulptorske nakane stihovima:
Moja malenkost izlaže u Zvonu, svaka mi skulptura teška punu tonu Sve skulpture pravim od metala, lice od lopate, uši od pedala Na otpadu svi me dobro znadu, da ja radim tamo priča se po gradu Šta zna narod šta u kome čuči, kakva muka umjetnika muči Potrebna je mala inspiracija da se dobije ovakva instalacijaIako u pjesmi stoji kako je potrebna mala inspiracija da nastane izložba predstavljena u ‘Zvonu’, istina je da je uz dobru ideju i inventivan pristup neophodno dosta umješnosti i truda da se od dijelova pronađenih na otpadu stvore potpuno novi oblici, od motike , makaza i kuke sklopi Ptica Trkačica, stara pegla na žar pretvori u Titanik, a od lopate nastane autorov autoportret.
Svako izloženo djelo odražava autora i njegov razigrani pristup životu i umjetnosti, a posmatraču stvara ugođaj i potvrdu da umjetnos može i mora biti i vesela.
