Placebo: Lijek je u nama

Piše: Redakcija

Naša civilizacija još nije otkrila šta stoji iza dvije najvažnije pojave u svemiru. Nije otkrila šta je to, zapravo, život, i kako on nastaje, a nije otkrila ni tajnu smrti i vjerovatno njenu tajnu neće nikada otkriti. Kada je riječ o životu i smrti, negdje na pola puta između njih nalazi se nada, često jedino u šta se ljudi mogu pozudati kada im život visi o koncu i svaka minuta može biti posljednja. Šta mogu očekivati oni čije je tijelo zahvatila metastaza raka? Šta ljekari mogu ponuditi takvim pacijentima, kada nijedna konvencionalna terapija i niti jedan poznati lijek više ne pomažu? Tada ostaje nada i jedna kocka šećera, koju ću umirućem čovjeku ljekari predstaviti kao spektakularni novi lijek koji će promijeniti medicinu i živote oboljelih.

Kocka šećera

Već 60 godina ljekari širom svijeta uspješno upotrebljavaju placebo lijekove, najčešće u obliku tableta sastavljenih od šećera, laktoze ili ostataka maslina, uvjeravajući pacijente da je to čudotvorni lijek koji će pomoći. Placebo lijekovi po svom sastavu i nisu tako čudesni i spektakularni, ali ono što oni čine svakako jeste taj „placebo efekt”, koji već decenijama zaokuplja naučnu javnost, posebno medicinu kojoj je pomalo krivo, jer, zapravo, ne zna kako „lažni” lijekovi djeluju i zbog čega imaju tako pozitivan učinak na značajan broj pacijenata.

U julu ove godine, na univerzitetu u Coloradu, napravljen je još u jedan u nizu eksperimenata s ciljem razotkrivanja „slatke misterije” placebo efekta. Pacijentima je na podlaktice utrljan vrući gel, dovoljno vruć da izazove manju bol, ali nedovoljno zagrijan da sprži kožu. Tom prilikom upotrijebljene su dvije varijante istog gela, u suštini jeftinog vazelina. Jedna varijanta bila je ništa drugo nego obični, bezbojni vazelin, dok je drugi kontingent vazelina bio obojen plavom bojom. Zanimljivo, pacijenti koji su tretirani vrućim plavim gelom tvrdili su da on uzrokuje manje boli od pacijenata koji su tretirani „običnim” vrućim gelom.

Zanimljivo, čak i nakon što je pacijentima objašnjeno u čemu je trik, te da između plavog i običnog gela nema baš nikakve čudotvorne razlike, neki od učesnika eksperimenata su i dalje tvrdili da je plavi gel bolji i ugodniji.

– Mi još imamo mnogo toga da naučimo kada je riječ o „kritičnim” sastojcima placebo efekta. Ono što sada znamo jeste da placebo traži i povjerenje u tretman i iskustva koja idu ukorak s tim povjerenjem. Eksperimenti poput našeg uče nas kako da mozak odgovori na tretman kao na pravi podražaj. Nakon što je „učenje” završeno, mozak još može odgovoriti na placebo, čak i kada više u njega ne vjerujete – kažu istraživači s univerziteta u Coloradu.

Lijek za mozak i dušu

Ključna i vrlo važna riječ u gornjem pasusu krije mjesto gdje se, zapravo, nalazi „placebo”. To je naš mozak. O placebu i njegovim efektima se i danas ne zna mnogo, no zna se da ovi dobronamjerno lažni lijekovi djeluju na naš mozak, na procese u njemu i da pojačavaju lučenje dopamina, hormona sreće.

Placebo može djelovati na veliki broj organa i funkcija u našem organizmu, te prema nekim izvorima može čak i dodavati snagu i pojačavati brzinu kod atletičara. Placebo može biti dobra osnova za odvikavanje od droga i drugih ovisnosti, poput alkoholizma, ali i ovisnosti o antidepresivima. Svake godine Amerikanci potroše više od 11 milijardi dolara na antidepresive, poput Valijuma i čuvenoga Prozaca. No, pomažu li sami lijekovi ili vjerovanje pacijenta da tablete pomažu kao takve, odnosno da li je na djelu „placebo efekt”?

– Poput antidepresiva, najvažnija dobrobit psihoterapije zavisi od placebo efekta ili od „vlastitog odgovora”. Najmanji dio poboljšanja koji produciraju tretmani lijekovima zavisi od odnosa između terapeuta i klijenta i klijentove želje da mu bude bolje. To je problem s liječenjem antidepresivima. Problem postoji jer bi lijekovi trebali da djeluju zbog svoje hemije, ne zbog psiholoških faktora. Ali, to nije problem psihoterapije. Psihoterapeuti su obučeni kako bi stvarali toplo i brižno okruženje u kojem njihov rad može uzeti efekta. Ovi zadaci su esencija psihoterapije. Činjenica je da psihoterapija može mobilizirati „vlastiti odgovor”, i to bez „podmićivanja”, njena je prednost, ne slabost, jer je beznadežnost temeljna karakteristika depresije, usađivanje nade je poseban tretman za takvo nešto. „Usađivanje „vlastitog odgovora” je esencijalno za efikasan tretman depresije, a najbolji su oni tretmani koji su najdjelotvorniji i koji rade bez „mita” – kaže Irving Kirsch, naučnik s Harwarda, koji posljednjih 30 godina proučava fenomen placebo efekta.

On tvrdi i da 82 posto efekta antidepresiva, zapravo, dolaze od placebo efekta, odnosno same volje pacijenata da im bude bolje. Placebo nije čudesan, on ne liječi sve bolesti i sve tegobe, niti djeluje na sve ljude.

Samo trećina populacije je „responsibilna” na placebo, koji može pomoći u tretmanu depresije, hronične boli, Parkinsonove bolesti, nervoze, nesanice, nedostatka koncentracije, erektilne disfunkcije kod muškaraca, autizma, čira, napada panike, reume, astme, problema s prostatom, migrena, kašlja, anskioznosti i niza drugih poremećaja, uglavnom povezanih s našom psihom i našim mozgom, te njegovim zdravljem. Ponovit ćemo: O placebu se mnogo ne zna. Zna se da ima određenih efekata, te da je njegovo djelovanje povezano sa snažnom voljom pacijenata, posebno onih koji imaju snažnu želju za životom i sanjaju da jednog dana budu ponovo zdravi.

Placebo nije ništa drugo nego lijek koji se krije u nama samima i čiji misteriozni efekti pokazuju koliko su zdrava psiha i snažna ličnost ključni za zdrav i dug život svakoga od nas.

Slučaj gospodin Wrighta

Za placebo se znalo još prije više od 200 godina. Sam izraz uveden je u upotrebu 1811. Ipak, placebo je kao kulturni fenomen i urbani mir počeo „živjeti” od druge polovine pedesetih, a njegovom kasnijem uspjehu pomogla je i jedna neobična i pomalo bizarna priča. Ta priča kaže da je u jednoj kalifornijskoj bolnici ležao čovjek po imenu Wright. Bio je smrtno bolestan i njegov rak limfnih žlijezda je metastazirao. Sve terapije koje su mu pružene nisu dale efekta, te su ljekari već digli ruke od ovog pacijenta, no gospodin Wright je čuo za lijek po imenu Krebiozen. Uprkos savjetima ljekara da mu taj neprovjereni lijek neće i ne može pomoći, umirući čovjek je tražio da bude liječen baš Krebiozenom, a kada je dobio prvu dozu lijeka, već se borio za dah. Ipak, nešto se čudesno dogodilo. Čovjek koji je već umirao i od koga su svi digli ruke je oživio, šalio se s drugim pacijentima i medicinskim sestrama. Njegove metastaze su se tokom nekoliko dana smanjile za pola, te je za desetak dana Wright otpušten kući. No, kada je Wrightu novinama pročitao da je Američka medicinska asocijacija Krebiozee proglasila bezvrijednim, on se ponovo razbolio i nakon dva dana umro.

Zanimljivo je da nadležni ljekar gospodinu Wrightu nije ubrizgao nikakav Krebiozen, nego bezopasnu mješavinu vode i šećera. Krebiozen kao „lijek” zaista postoji, a „izumila su” ga dvojica braće s ovih prostora, braća Stevan i Marko Đurović. Nikada nisu uspjeli dokazati da njihov lijek zaista djeluje, a američke vlasti su ih teretile za stvaranje opasnih lijekova i poreznu utaju.

Solaković: Placebo je u mozgu

Placebo je metoda koju poznaju i koriste i ljekari širom svijeta, ali i naši ljekari. S upotrebom placeba susretao se i naš ugledni ljekar Emir Solaković, šef Klinike za vaskularnu hirurgiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

– Dešavalo mi se da pacijentu ispod kože ugradim jedan mali, bezopasni uređaj, pacijent to osjeti i misli kako mu je od toga bolje. Sve je to do psihe i cijela priča s placebom je povezana s psihom. Placebo je, zapravo, u našem mozgu. Gotovo svaki lijek koji postoji je, zapravo, placebo, jer vi vjerujete da će vama baš to pomoći – kaže doktor Solaković.

On savjetuje da s placebom ne treba pretjerivati, navodeći i ekstremne slučajeve kada pojedinci zabijaju eksere u jabuke u želji da poprave željezo u krvi ili posjećuju kamenolom, nadajući se de će poboljšati nivo kalcija u organizmu.

Placebo marketing

Placebo nije samo medicinski fenomen, on postoji u marketingu. Istraživanja su tako pokazala da ljudi vjeruju kako vino u skupljoj boci i s kvalitetnijom etiketom ima bolji okus od vina iz plastične boce, čak i kada je riječ o istom vinu, istog proizvođača. Slično je i kod niza drugih proizvoda, od kolača, odjeće, sireva… Ljudi uvijek vjeruju da je proizvod u skupljem pakovanju i onaj s većom cijenom jednostavno bolji.

Nocebo: Kada placebo krene po zlu

Placebo može biti koristan, može smanjiti hroničnu bol ili učiniti da se oboljeli od raka na jedan dan osjeća bolje, no on može imati i „kontraefekte”. Iako se placebo ili lažni lijekovi najčešće sastoje od vode i šećera ili tvari kao što su maslinovo ulje, dakle, iz materija koje su u biti neutralne, kod nekih pacijenata se simptomi oboljenja pogoršavaju. Taj fenomen se u medicini naziva nocebo efekt.

Šarene pilule za lilule

Da li će placebo djelovati i kako će djelovati, zavisi od mnogo faktora, prije svega psihe pacijenta i njegove percepcije bolesti i samog lijeka. Ipak, studije su utvrdile da na djelovanje placebo lijeka utječu boja i oblik lijekova. Na pacijenta bolje utječu kapsule nego tablete, a bolje djeluju „veći” lijekovi, te medikamenti obojeni toplijim bojama poput crvene.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti