Envera Hasanbegović (25) mlada je bh. golmanica s adresom u Sarajevu. Uspješna je fudbalerka, golmanica Reprezentacije Bosne i Hercegovine, a završila je i Agronomski fakultet. Postigla je mnogo uspjeha do sada, o kojima ovog puta govori samo za „Azru“.
Na početku razgovora prisjetila se svojih fudbalskih početaka.
– Fudbal sam zavoljela od malih nogu, a počelo je tako što sam prvo igrala s muškarcima. Moja sestra Melisa i ja zajedno smo igrale fudbal s muškarcima dok se nije osnovao Ženski klub – kazala je Envera.
Kada ste se počeli baviti fudbalom profesionalno?
– Profesionalno sam se počela baviti fudbalom s 15 godina u Klubu SFK Sarajevo 2000. Tu sam dobila prvi poziv da igram za Reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Prema Vašem mišljenju, kako je prihvaćen ženski fudbal u BiH, a kako u svijetu?
– Fudbal u BiH nije bio u to vrijeme toliko poznat kao u drugim državama. S vremenom, fudbal u BiH je postao mnogo popularniji. Sada, kada vidim rezultate u našoj zemlji, gdje smo 19 godina prvakinje naše države, ženski fudbal je postao institucija.
Šta biste sada promijenili kad biste imali tu mogućnost?
– Promijenila bih da treninzi budu što bolji, te uslove, kako od terena, tako i organizacije svih klubova u BiH.
Koliko vremena je potrebno da se pripremite za neko takmičenje ili turnir?
– Kad je riječ o takmičenjima, od prvenstava do Lige prvaka u BiH, moramo raditi cijelu godinu da bismo ostvarili dobre rezultate. Svaki dan moramo biti u treningu, da bismo dostigli formu koju želimo.
Koji su Vaši najznačajniji rezultati?
– Za SFK Sarajevo 2000 smo 19 puta zaredom bile prvakinje BiH, također igramo i Ligu prvaka. Kad je riječ o A reprezentaciji, ostvarila sam najbolje rezultate i zajedno smo ušle u historiju.
Kako je došlo do toga da budete golmanica Ženske reprezentacije BiH?
– Golmanica Reprezentacije BiH postala sam još u toku selekcija U /17, U /19, gdje sam bila kapiten svih reprezentacija. Sada igram za A selekciju i prva sam golmanica te reprezentacije.
Šta biste poručili djevojčicama koje vole fudbal?
– Svim djevojčicama koje vole fudbal željela bih poručiti da moraju mnogo raditi na sebi. Danas imaju vrlo dobre uslove i trebaju da iskoriste svaki trenutak, da naporno rade i idu ka svom cilju.
Šta Vas najviše motivira u Vašem radu?
– Motiviraju me moj cilj, moja želja da ostvarim sve što sam zamislila. Radim naporno svaki dan, jer ako nemate cilj sve ostalo je nevažno. Morate se mnogo čega odreći da biste u svom životu bili na najvišem nivou. Imam podršku roditelja, cijele porodice i to mi daje mnogo želje, volje i snage za moje ciljeve.
Ko su Vaši uzori?
– Moji roditelji, otac Enver i majka Murisa. Sestra Melisa, koja igra u Portugalu, brat Eldin koji igra u „Tuzla Cityju“. Oni su moji uzori i moja snaga.
Kakvi su Vaši planovi za budućnost?
– Da igram u najboljem klubu na svijetu. Radim na tome naporno i želim doći do svog cilja.
Kako muškarci reagiraju kad čuju čime se bavite?
– Muškarci na početku reagiraju čudno kad im kažem da igram fudbal. Sada se ženski fudbal izjednačio s muškim. Sve se promijenilo s rezulatatima ženskog fudbala.
Jeste li nekada doživjeli neku predrasudu zbog posla kojim se bavite?
– Bilo ih je, naravno, ali ne slušam ljude koji ne vjeruju u moj uspjeh, tako da sam im odgovorila uspjesima koje sam ostvarila.
Može li se u BiH živjeti od ženskog nogometa, ili je ipak potreban još jedan posao „sa strane“?
– U BiH se može živjeti od fudbala, jer je fudbal u našoj zemlji sada na viskom nivou. Ja sam trenerica na Akademiji „Asmir Begović“. Također, imam licencu za trenera UEFA-e, kao i licencu za golmane UEFA-e.