Drugi album je svakako muzički snažniji i naslanja se na moje rock i ex yu utjecaje. Stihovi i spot možda jesu teži, no ja se osjećam najviše svojom dosad. Često pjesmama ne dajem prvi zamah da budu to, one su moja pisma. Jedva čekam doći u Sarajevo
Lucija Jakelić, poznatija s imenom Lu Jakelić mlada je hrvatska kantautorica koja je svojim singlovima poput „Domine“ i „Sve o čemu sam šutjela“ osvojila srca publike. Prije dvije godine izašao je njen debitantski album, a ova 28-godišnjakinja nedavno je objavila novi singl „Zidovi“. U svom prvom intervjuu za „Azru“ ispričala nam je detalje sa snimanja, ali i otkrila sve u vezi s novim albumom te s kim bi voljela sarađivati.
– Singl „Zidovi“ najavljuje novi materijal, drugi album, koji će se zvati „Šesto čulo“. Napisala sam više od 20 pjesama od kojih će 11 naći svoje mjesto na albumu. Život mi je tako posložio na pladnju, privatno, velike promjene koje su ostavile utisak na moj karakter. Stihovi i spot možda jesu teži, no ja se osjećam najviše svojom dosad. U tom mraku koji nam život pruži, ako smo jaki i hrabri, naše svjetlo još više tinja. Ne ide jedno bez drugog – iskreno će Lu na početku našeg razgovora.
Srušili ste „Zidove“. Šta Vas je inspiriralo kad ste je pisali?
– Kontrast. Kada misliš da je teško i izazovno, tu se, zapravo, rodi i lakoća tvog postojanja. Konkretno me inspirirao prestanak odnosa, a s njim i vjerovanja ili temelja, što mojih, što tuđih.
Ovom pjesmom koračate ka drugom studijskom albumu. Šta publika može očekivati od Vas u narednom periodu?
– Kao i dosad, mislim da sam dala snažnu iskrenost, svoju istinu i emociju. Drugi album je svakako muzički snažniji i naslanja se na moje rock i ex yu utjecaje. No, odgovor na ovo pitanje, ipak, prepuštam utiscima publike.
Kad se rodila ljubav prema muzici?
– Rodila se ja, rodila se i muzika.
Publika je odlično reagirala na Vašu pjesmu „Domine“. A, koja je Vama Vaša omiljena pjesma?
– Nemam omiljene. Moje pjesme su moja djeca i svaka zasebno je jedna omanja priča. Imam one koje nikada ne izvodim, poput „Iznutra“. Bude mi teško (smijeh)
S kim biste voljeli sarađivati?
– S Goranom Baretom, a, nažalost, ne mogu s Milanom Mladenovićem ili Tomom Zdravkovićem.
Pišete li pjesme o sebi i svojim iskustvima? Jesu li se Vaše pjesme mijenjale i rasle skupa s Vama?
– Pišem vazda ili retrospektivno o nečemu što me dotaklo ili kada se nosim s nekom situacijom. Rijetko kada zamišljam “set pjesme”. To nije samo pisanje pjesama, to je način da ja uopće shvatim šta ili ko mi se događa. Često pjesmama ne dajem prvi zamah da budu to, one su moja pisma. Svakako rastu sa mnom i kako koja stigne na red, predstavlja mi izazov, oproštaj, snagu, iskru.
Javnosti ste se na početku s bratom i samostalno predstavljali coverima. Kako ste ih birali i koji je korak presudio u objavi autorskih pjesama?
– Ma to je sve bila prirodna igra. Brat me naučio svirati gitaru, ja sam svirala klavir. Mi kao da smo bili Billie i Finneas prije njih (smijeh). Stavljali smo to na YouTube jer sam ja, u malom gradu, gledala kako se to radi vani… zamišljala sam da će nas neko slušati i zavoljeti. I jeste. Internet je bio moj bijeg u veliki svijet muzike, dok se on nije zaista dogodio u Zagrebu.
Kako biste opisali svoj stil odijevanja? Čega najviše ima u Vašem ormaru?
– Nemam pojma. Kako se probudim tog dana. Volim retro stil, no to meni nije retro, nego uobičajeno. Rekao mi je prijatelj jednom: „Mala, ti si taj yugo šik“.
Kada ste najviše svoji, koji su to trenuci u kojima se opuštate?
– Kada sam sa svojih nekoliko saradnika i kada izvodim muziku, a pokraj ili ispred sebe vidim ljude. To me čini živom, voljenom i hrabrom.
Kad Vas možemo očekivati u Sarajevu?
– Obožavam Sarajevo i jedva čekam doći. Mislim da ćemo pjevati zajedno naljeto, a ako ne budemo mogli zbog mjera, doći ću svirati na vaše ulice.
Foto: Joanna Paciorek