Ona i majka su zarađivale novac prodajući odjeću koju su same šile, ali i dalje nije bilo dovoljno za pristojan život. Pojavila se na „Vogueovoj“ naslovnici u oktobru 1947., sa samo 16 godina. Carmen je oduvijek bila zvijezda, ali čini se da ju je svijet još više prigrlio u njenim poznim godinama
Carmen Dell’Orefice i u devetoj deceniji važi za jednu od najljepših žena na Planeti, a jedna je od najtalentiranijih i najiskusnijih manekenki koje rade i dan-danas.
Virtuozna manekenka rođena je 3. juna 1931. godine u New Yorku, a do svoje 12. godine promijenila je 13 škola. Majčinu podršku nije imala, još u mlađoj dobi majka joj je govorila da ima uši kao vrata od limuzine i noge duge kao lijes, no, uprkos svemu tome, postala je najtraženiji model svih vremena.
U dobi od 13 godina, dok se vozila autobusom na čas baleta, prišla joj je supruga fotografa Hermana Landschoffa i pitala je da bude model. Njene probne fotografije, snimljene na Jones Beachu, po njoj su bile „promašaj“. No, 1946. njen kum ju je upoznao s čelnicima kultnog modnog magazina „Vogue“ i 15-godišnjakinja je potpisala ugovor o modeliranju za 7,50 dolara na sat. Pojavila se na „Vogueovoj“ naslovnici u oktobru 1947., sa samo 16 godina, te tako postala jedna od najmlađih modela naslovnica u historiji magazina.
U Carmeninim ranim manekenskim godinama, „Vogue“ je morao slati pripravnike u njen stan, kako bi je obavijestili o poslovima, jer ona i njena majka nisu imale telefon. Vozila se rolerima na zadatke, kako bi uštedjela na autobusnim kartama. Bila je toliko pothranjena da su slavni modni fotografi Horst P. Horst i Cecil Beaton morali pričvrstiti haljine na leđima i natrpati maramice na obline kako bi joj odjeća pristajala.
ŽIVOT U DOMOVIMA ZA NEZBRINUTU DJECU
Ona i majka su kasnije zarađivale novac prodajući odjeću koju su same šile, ali i dalje nije bilo dovoljno za pristojan život. Majka ju je često slala u domove za nezbrinutu djecu, sve dok ne bi sakupila dovoljno novca da iznajmi ponovo sobu za njih dvije. Napokon, povišicu je dobila 1947., koja je iznosila 25 dolara na sat, a angažmani su se nizali jedan za drugim.
U karijeri je radila s mnogo prestižnih fotografa kao što su Irving Penn, Francesco Scavullo, Norman Parkinson i Richard Avedon. Bila je fotografirana za “Harper’s Bazaar” 1960. godine. Njena fotografija “Carmen Las Meninas” je postala poznata širom svijeta. Carmen je, također, postala i muza Salvadora Dalija.
Kako su godine prolazile i angažmani nizali, počela je zarađivati na katalozima i reklamama za donji veš, što joj je donosilo zaradu od 300 dolara na sat, te je postavilo na pijedestal i učinilo najplaćenijim modelom pedesetih godina. A, 1953. godine pridružuje se modnoj agenciji „Ford“, potom se pojavljuje na revijama Johna Galliana 2000. godine, također 2004. na reviji kultnog brenda „Hermes“, kao i 2011. kod Alberta Ferettija.
No, ova dama ipak u ljubavi nije imala mnogo sreće kao ni s novcem. Šezdesete godine i mini suknja nisu uspijevali Carmen Dell’Orefice, koja se udala za jako autoritativnog supruga i postala majka male Laure. Brak je brzo završen pa se preudala za fotografa Richarda Heimanna s kojim je također u braku bila nekoliko mjeseci. To nije obeshrabrilo Carmen pa je i treći put obukla vjenčanicu uz mladoženju Richarda Kaplana, devet godina mlađeg arhitekta. On je ostavlja desetljeće kasnije, a kako je morala izdržavati sebe i kćerku, sa 50 godina nanovo počinje hodati podijima. To joj polazi za rukom, a susreće i novu ljubav Daniela Susskinda, televizijskog voditelja za kojeg se, također, udala. Međutim, četvrti suprug ubrzo stradava u prometnoj nesreći i Carmen je ponovo morala računati na samu sebe.
BEZ SREĆE U LJUBAVI
Ni kad je riječ o materijalnim sredstvima, nije bila spretna. Naime, 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća izgubila je gotovo cijelu usteđevinu na burzi. Zatim je učinila vrlo spektakularnu i mediatiziranu pogrešku jer je povjerila imovinu Bernardu Madoffu, pošto je zaručnica njegovog najboljeg prijatelja, Normana Levog. Za kratko vrijeme se bivša kraljica ljepote opet našla bez sredstava za život. Na njenu sreću, ne zadugo. Postala je fetiš model Thierryja Muglera i Jeana-Paula Gaultiera. Brend „Lancaster“ je proglašava ličnom muzom, a uz to manekenka uspješno pozira za čuvene magazine kao što su „Madame”,”Vanity Fair”, “V”, a našla se i na snimanju s Woodyjem Allenom u filmu “Celebrity”.
Carmen Dell’Orifice je otvorila vrata svjetskog fashiona i drugim bjelokosim modelima, poput Jacqueline Murdoch, bivše plesačice koja je u 82. godini počela hodati podijima za kuću “Lanvin”. Lijepu i simpatičnu Carmen vole i cijene mlađe kolegice, jer ih ohrabruje i uči kako da se najbolje snađu u obavljanju teškog, ali privlačnog zanimanja. Njeno dugo i burno postojanje, smisao za glamur i neustrašivost postali su istinski mit. Poznat je njen citat: “Ne vjerujem u sahrane. Vjerujem u slavljenje života i pokazivanje ljudima koliko ti je stalo do njih dok su živi.”
Carmen je oduvijek bila zvijezda, ali čini se da ju je svijet još više prigrlio u njenim poznim godinama. S tim klasičnim jagodicama i zadivljujućom bijelom kosom, ona je, prema mišljenju i najvećih kritičara, sada ljepša nego ikad prije. Jedne prilike je izjavila: „U posljednjih 25 godina imala sam više naslovnica časopisa nego u cijeloj karijeri.“
Svojevremeno je istakla kako je tajna njene neprolazne ljepote vrlo jednostavna: mnogo sna, mnogo plivanja i ne razmišljati o tome koliko vam je godina. Također, Carmen je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao model s najdužom karijerom.