Pjevačica Anđa Marić otvoreno o dobrim i lošim stranama multiple skleroze

Piše: Zerina Tihic

Vrijeme je da krenemo naprijed, da se okrenemo budućnosti. Naučila sam da mogu itekako imati lijep i bogat život sada. Kada mi je ustanovljena dijagnoza 2012., rekli su mi: „Gospođo, morate se pomiriti s tim da ćete najkasnije 2014. biti u kolicima“. Rekla sam na to: „Ne“

Bivša pjevačica grupe „Flare“ Anđa Marić (45) prije devet godina dobila je dijagnozu koja joj je zauvijek promijenila život. Doktori su nakon potvrde da je riječ o multipla sklerozi davali najgore prognoze. Uvjeravali su je da će od tog trenutka biti samo gore, ali Anđa se nikada nije predala. Nije odustala od borbe za sebe i bolji život niti je dopustila da je autoimuna bolest odredi kao osobu. Anđa je godinama krila svoju bolest, ali prvi put je odlučila javno istupiti i progovoriti o zdravstvenom problemu prije mjesec, kada je objavila snimku sebe kako teško hoda. To je bio sudbonosni trenutak za nju i njen život, a sada, samo za „Azru“, Anđa govori o svim preprekama koje su joj se našle na putu, ali i novim iznenađenjima koje je priredila za svoju voljenu publiku.

Pobijedila sam sram

Hrabro je pokazati slabost, hrabro je pokazati bolest, pogotovo danas, kad svi prikazuju samo svoje uljepšane i savršene živote. Kaže kako je i ona sama godinama koristila filtere na Instagramu.

– Svaki dan na svom YouTube kanalu pričam o procesu svoje bolesti. Vrijeme je da krenemo naprijed, da se okrenemo budućnosti – kazala je Anđa na početku razgovora.

Kaže kako se ljudi teško nose s činjenicom da koristi štap.

– Bilo me sram kako hodam. To je moja stvarnost. Ljudi se teško nose s pogledom na moj štap i onda me sažalijevaju. Plakali su i govorili su mi: „Morate biti hrabri!“. Šta znači morate biti hrabri? Nikad nisam prikazivala kako hodam, jer me bilo sram. Bilo me sram da padam, da trebam pomoć, da sam bolesna. Ali, pobijedila sam sram i nije mi pala kruna s glave – osvrnula se Anđa na komentare ljudi.

O tome kako je jednoj javnoj osobi nositi se sa zdravstvenim problemima, Anđa nema problem da prokomentira.

– Kad si javna osoba, onda si kao javni wc i može svako doći. Ne. Ljudi su ljubazni i suosjećajni i kad sam počela to gledati kao da se samo brinu, ja zapravo danas imam suosjećanje prema zdravim ljudima, jer njima je teško kad vide mene, oni ne znaju kako bi se sami s tim nosili.

A kako se naučila boriti i živjeti s opakom autoimunom bolešću, Anđa je sebe u potpunosti prihvatila i ponosi se sobom. Ističe da je život samo u našim rukama i da mi njime upravljamo.

– Naučila sam da mogu itekako imati lijep i bogat život sada. Shvatila sam da odgađam svoj život na: kad budem bolje, kad budem zdrava, kada ću moć’ ovo, kada ću moć’ ono. I onda sam shvatila, bili su potresi u Zagrebu, pandemija i svašta ružno se dogodilo, pomislila sam: „A šta ako nikad ne budem bolje? Isplati li se čekati nekog Godota koji nikad neće doći?“ – priznala je Anđa.

Marić je išla sama u Meksiko jer, kako kaže, htjela je sebi dokazati da može sve. Kaže da je njoj lakše putovati avionima sama, nego sa zdravim ljudima:

– Imaš wheelchair assistante i onda te oni vode, nose, furaju, prvi uđeš u avion, prvi izađeš i tako.

Ispričala je kako joj je u Meksiku bilo savršeno, jer je niko nije pitao za štap:

– Osamnaest dana me niko nije pitao: „Zašto imaš štap“, i to je za mene bilo veoma iscjeljujuće – kaže i dodaje kako to nema veze s činjenicom da je ona Anđa Marić.

– U Španiji nisam Anđa Marić, a kad sam otišla u Španiju nakon Meksika pitali su me: „Ali, zašto imate štap, gospođo?“ Meksikanci to nemaju. Oni imaju „živi i pusti živjeti“ mentalitet i ne pitaju kad ćeš se udati, koliko imaš godina, gdje radiš, koliko zarađuješ. Tamo si prihvaćen takav kakav jesi i to je meni mnogo pomoglo, a nisam znala da su takvi – dodala je Anđa, priznavši kako je divan osjećaj biti oslobođen od pogleda i pitanja.

Život u kolicima

Kaže da se u početku nije liječila zapadnom medicinom, jer su joj nudili imunoblokatore, već je pristala na taj oblik liječenja tek nakon što su osmišljeni imunomodulatori.

– Blokator blokira tvoj imunosistem, koji onda postaje ranjiv na druge bolesti, ja nisam htjela to riskirati, moj imunitet je savršen. Ja se super osjećam, nikad nisam imala neke bolove i grčeve, ništa. Mislim, nema veze ako ovako hodam, i ako mi je ruka spora i ako padam, a ja jako puno padam. I kada su ih izmislili, ja sam se odlučila uključiti u zapadnu medicinu – rekla je Marić.

A prognoze koje joj je dala zapadna medicina u početku su bile pesimistične.

– Kada su mi uspostavili dijagnozu 2012., rekli su mi: „Gospođo, morate se pomiriti s tim da ćete najkasnije 2014. biti u kolicima“. Ja sam na to rekla: „Ne“ i to je u meni probudilo ogroman inat. Živim na trećem spratu bez lifta, svih devet godina – rekla je Marić i dodala kako uz to nekoliko puta dnevno šeta psa.

Osim što sada može hodati, ponovo je počela i pjevati. Nakon 22 godine pauze obnovila se saradnja nje i brata Jeronima Marića, te su nedavno snimali i spot za njihov autorski projekt „Flair“. Iako isprva nije mislila da će se to svidjeti publici, ispostavilo se da je bila u krivu. Sada pjeva, a donedavno nije mogla niti pričati. Za sve je, kaže, zaslužna prijateljica Courtney Runyon, Amerikanka koja živi u Meksiku. Našla ju je, priča, na Facebooku, preko grupa potpore za ljude s autoimunim bolestima.

– Ja sam u njenoj grupi podrške za žene i muškarce koji imaju autoimune bolesti. Ona je bila paralizirana do vrata i četiri godine nakon što ju je Klinika „Mayo“ otpustila, jer je bila otporna na sve lijekove, rekla je: „Ja ću to napraviti.“ Ovih godina pomoglo mi je najviše što sam se okružila i sakupljala iskustva ljudi koji su učinili nemoguće. Kada si okružen boljima od sebe, u nekom segmentu i ti rasteš – emotivno se prisjetila Anđa Marić.

Povratak na scenu

Planovi za budućnost su veliki. Marić je najavila da svaka tri mjeseca možemo očekivati novi singl, a singl i premijera spota dostupni su na YouTubeu. Na pitanje kako se vratiti na scenu nakon 22 godine, Anđa se s ushićenjem prisjetila prvobitnog osjećaja.

– Osjećaj je predivan! Ja sam se bavila muzikom, ali nisam pjevala, dvadeset godina nisam radila projekt „Flare“, koji sam imala s bratom i lijepa je vijest da opet sarađujemo i opet pravimo prekrasnu muziku.

Kaže kako je sve ponovno počelo na nagovor brata. Priznaje da u početku nije bila sigurna u sebe, ali je na kraju pristala.

– Brat me dugo nagovarao, a ovog ljeta mi je puštao neke nove pjesme koje su mi se jako svidjele, ali mislila sam da je to iza mene, bilo me strah da neću moći dovoljno brzo izgovoriti stihove pjesme, jer to prije nisam mogla, imala sam problema i s govorom. Međutim, kada sam otišla u Meksiko ovog ljeta sama, da se susretnem sama sa sobom, a poslije sam provela još 10 dana kod svoje mentorice, ona me nagovorila da pjevam u jednom restoranu, rekavši: „Šta te briga probaj, ovdje te niko ne zna, nema veze ako pogriješiš“. Usudila sam se i zvučalo je mnogo bolje nego što sam mislila. Kada sam se vratila u Hrvatsku, a to je bilo prije dva mjeseca, rekla sam bratu: „Hajmo“. U samo dva mjeseca dogodila se pjesma „Srce mi je na mjestu“. Premijera je odlično prihvaćena, reakcije su fenomenalne, a ljudi su sretni da smo se vratili, jer su zaista voljeli taj bend.

Motivacije nikada dosta, a Anđa je svojoj mentorici, ipak, najviše zahvalna.

– Kada sam uspješno otpjevala u tom restoranu na drugom kraju svijeta u Meksiku, moja prijateljica i mentorica Courtney mi je rekla: „Znaš, mislim da bi trebala praviti muziku zato što to voliš, a ne zato što ti je to posao“. To je djelovalo na mene, pomislila sam da to iz takvog ugla uopće ne zvuči strašno. Ja volim pjevati i volim muziku, dakle, bilo je prirodno da se vratim.

Prigrlila sve svoje nedostatke

Savladala je najveće prepreke. Koliko ju je bilo sram da nosi štap, toliko joj je i govor predstavljao problem. Na svu sreću, Anđa Marić se izborila i s tim problemom. Kako je tekao proces izlječenja govora, Anđa detaljno opisuje, a ne krije ni osjećaje u vezi s cijelim procesom.

– Osjećam se fenomenalno, suočila sam se sa svim svojim strahovima i odlučila sam prestati odgađati život. Prije samo nekoliko mjeseci baš o tome sam govorila na blogu i napravila sam revoluciju u svom životu. Danas se ponosim sobom, ovo je mnogo više nego što sam mislila da ću napraviti kada sam odlučila da se prestanem skrivati, sramiti i prigrliti sve svoje nedostatke. Rekla sam: „Pa šta, mogu imati vrlo lijep i kvalitetan život“. Stavila sam fokus na sve što mogu i napravila inventuru svega što imam, a popis je rastao iz dana u dan. Isto tako, treniram svaki dan od februara. Kada sam ojačala, postepeno sam izgubila sve simptome. Ono čemu daješ pažnju raste, a ono što ignoriraš nestaje – istakla je Anđa.

Na pitanje kako sada pjeva i da li joj je teško, Anđa skromno odgovara:

– Vrlo lako, sve lakše i lakše. Muzika liječi.

O planovima za budućnost Anđa s ushićenjem govori, a s ponosom predstavlja šta ima u planu za naredni period.

– Osim povratka na scenu, otvorila sam „Malu školu za veliki život“, čija je mjesečna pretplata u vrijednosti pet kutija cigareta u Hrvatskoj. Htjela sam svima približiti lični razvoj i sada imam cijeli razred učenika. Pišem knjigu „Mojih 365“, snimila sam pjesmu sa „Flare“, a u planu je da izdajem novi singl svaka tri mjeseca, pa album, zatim remake starog albuma prije 20 godina u novom ruhu. Te pjesme su još vrlo slušane na radiju, a ljudi ih jednostavno vole.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti