Hrvatski pjevač Luka Nižetić (38) poznat je kao pravi veseljak, pozitivac i dijete u duši, zbog toga ga prijatelji i zovu Petar Pan. Glasovnim sposobnostima i talentom za ples Luki nije bilo teško osvojiti srca publike širom našeg regiona. Uz to je i veliki ljubitelj kuhanja pa je u svom rodnom Splitu otvorio restoran. Harizmatični pjevač nedavno je publici predstavio pjesmu „Ako tražiš ljubav“, što nam je bio povod da razgovaramo o muzici, njegovom privatnom životu, ali i velikoj ljubavi prema putovanjima.
– Pjesma „Ako tražiš ljubav“ nastala je u saradnji s Branimirom Mihaljevićem, autorom muzike, te Mariom Mihaljevićem, autorom teksta, koji me duže vremena prate i upotpunjuju moj muzički opus predivnim kompozicijama koje doživljavam vrlo lično. Pjesma govori o vraćanju sebi i onome iskonskom što je u svima nama, a to je ljubav – kazao je Luka.
Iza nas su dvije teške godine, pandemija Covida-19 nas je sve promijenila, otuđila, zabrinula. U kakvom su raspoloženju Vama prošle?
– Sve nas je dotaklo, nekog više, nekog manje. Spadam u kategoriju optimista pa sam sebi od samog početka posložio život prema poznatoj uzrečici: „Što te ne ubije, ojača te“. Nisam dopustio da padnem u letargično stanje, depresiju, nastavio sam dalje sa snimanjem novih pjesama jer, hvala Bogu, eter ipak nije utihnuo. Mnogo sam boravio u prirodi, u šetnji sa svojim psom, okrenuo se meditaciji, nastojeći da ostanem svoj, pribran i zdrave glave, jer ništa ne traje vječno pa tako ni ova pandemija. Okružio sam se ljudima s kojima dijelim sličnu energiju i životni stav, ništa mi nije nedostajalo, dapače, mirniji tempo i više vremena za sebe mi je u tom trenutku baš pasalo. Nadam se da su mnogi nakon ovog iskustva izvukli neku pouku i nabolje promijenili navike i stavove o životu, jer ovaj virus nas je upozorio na činjenicu i spoznaju koliko smo, zapravo, mali i nemoćni pred prirodom.
I u takvoj situaciji objavili ste pjesmu veselog duha „Ostani dite“. Jeste li njome možda željeli poručiti svojoj publici da ne brinu previše?
-„Ostani dite“ je himna svih nas sanjara, ljudi koji ne dopuštaju da ih galop užurbanog života pregazi. Kad si dite, misliš da ćeš živjeti vječno, ali kad odrasteš, vidiš samo kako godine lete. Često zaboravimo da smo bili djeca koja su život doživljavala iskreno, idealistički, bezbrižno, s mnogo ljubavi, bez predrasuda i očekivanja. Dijete u sebi bi trebao svako zadržati i podsjetiti se da je sve moguće i kad te godine stignu.
Kako ostati dijete u ovim ne baš lijepim vremenima?
– Biti jednostavan, ne očekivati previše, uživati u malim stvarima, u svakom trenutku i okružiti se ljudima koji te čine boljim čovjekom. U ovim vremenima biti dijete je cjepivo protiv svih virusa.
Postoji li nešto što Luku može iznervirati?
– Naravno da se dogode i loši dani, kada izgubiš nekoga ili ti se ne ostvare neke želje ili te povrijedi nečija riječ, svi smo mi od krvi i mesa, emotivna bića. Trebaju se dogoditi i takvi dani radi ravnoteže u Svemiru, da lakše prepoznamo lijepe trenutke. Iznerviram se kad se osjećam nemoćno, a sve loše što mi se događa nastojim prihvatiti kao nešto što se događa s razlogom i iz čega ću nešto i naučiti. Počeo sam meditirati, okrenuo sam se sebi, što mi pomaže u stvaranju unutarnjeg mira.
Koji pjevač Vam je bio uzor?
– Bio sam zaluđen Michaelom Jacksonom i Madonnom, koje smatram pop herojima mog mladalaštva, a to je period ’80-ih i ’90-ih godina. Od domaćih muzičara Dino Merlin je bio moj idol. Ima jedna simpatična priča koje se i dan-danas sjećam. Bio sam prva godina koja se nije primala u pionire i zbog toga strahovito razočaran. No, ja sam našao način i odlučio sam sebi priredi tu „važnu“ ceremoniju. Uzeo sam sestrinu pionirsku maramu i kapu te u svojoj sobi primio sam sebe u pionire uz prigodnu pjesmu „Bosnom behar probeharao“ za koju sam mislio da je to himna svih nas.
Osim novom pjesmom, publiku ste zaintrigirali putovanjem u Egipat. Otkud ideja da baš tamo odete?
– Želio sam otputovati negdje gdje je toplo, a da nije daleko, pa mi se Egipat učinio najboljom opcijom, a vidjeti piramide u Gizi se ionako nalazilo na mojoj „bucket listi“. Proputovao sam cijeli Egipat, nagledao se silne ljepote, ali se vratio umoran, jer mi je tempo bio za konje, a ne ljude.
Šta Vas je najviše dojmilo?
– Piramide u Gizi, jer tek kada ih vidite uživo, shvatite moć i snagu čovjeka koji je živio 2500 godina prije Krista. Opčinila me trodnevna vožnja brodom niz rijeku Nil, gdje sam na putu, u gradovima Luxor i Aswan, vidio nekoliko hramova koji zaista oduzimaju dah. Jedino je zamorno, ali je dio njihove kulture, to što te trgovci vuku za rukav, i to ne jedan, nego njih pet odjednom. Ako mu pogledaš krajičkom oka u štand, odmah trči za tobom, a cijenkanje definitivno nije za mene, jer volim da mi kažeš koliko što košta a ja ti platim i „ćao“.
Dijete ste ljeta. Kako podnosite ovu zimu?
– Navikao sam se na zimu, ipak živim već 18 godina u Zagrebu, ali kako sam dite ljeta, rođen u augustu, već od aprila sam uzbuđen jer stiže moje godišnje doba. Za sada mi odgovara da sam zimi u Zagrebu, a ljeti na otoku Visu.
U Sarajevu ste rado viđen gost, a čini mi se da je i ono Vama drago. Zbog čega ste vezani za naš grad? I koji grad u našoj zemlji još volite posjetiti?
– Sarajevo je grad u kojem sam snimio svoj prvi album i zauzima vrlo važno mjesto u mom privatnom, ali i poslovnom životu. Još od malih nogu sam bio infišan (zaluđen op.a.) u Sarajevo. Ko zna, možda sam se u prijašnjem životu u njemu rodio, jer na mene djeluje magično, što zbog bogate muzičke i filmske kulture, što zbog hrane. Naravno, i ljudi su me osvojili na prvu, njihova srdačnost, pristupačnost i široka duša. Kad sam prvi put sletio u Sarajevo, dočekao me na aerodromu Dino Šaran, autor moja prva tri albuma. Iako sam ga tek upoznao, prvo sam mu rekao da me odvede na pitu, te pravac na Čaršiju i odmah sam pojeo pola kile krompiruše (smijeh). Osim Sarajeva, lijep mi je i Mostar, prošao sam i kroz Zenicu, ali nekako Sarajevo je kategorija sama za sebe.
Veliki ste zaljubljenik i u pripremu hrane. Kako se rodila ta ljubav i kada i kome najviše volite kuhati?
– Moja majka Tamara je vrsna kuharica pa smo i sestra i ja naslijedili ljubav prema kuhanju i finoj spizi (hrani op.a.). Kad mi je bilo šest godina, već sam pekao jaja i pomfrit, a bio sam zaluđen i loncima, da mi je baba htjela umjesto lopte kupiti ekspres lonac, al’ sva sreća da ju je mater u tome spriječila (smijeh). Kuhanje me smiruje i pruža mi neograničenu slobodu eksperimentiranja. Najviše volim kuhati za svoje društvo, a tu ljubav sam pretvorio i u dodatni posao.
Koje jelo ste prvo naučili kuhati, a za koje biste sada rekli da ste ekspert?
– Prvo jelo koje sam naučio kuhati je čokolino u toplom mlijeku s keksima i dvije kašike kristal šećera. Bio je to pravi beton od jela, ali sam guštao. Dobro mi idu rižota i tjestenine, a moram priznati da se najbolje snalazim kad ne znam šta bih kuhao ili kad moram od ostataka od jučer nešto spremiti, e tu sam ekspert.
Šta još volite raditi u slobodno vrijeme?
– Već nekoliko mjeseci ozbiljno se bavim freedivingom, ronjenjem na dah. Ovu sportsku disciplinu približila mi je Mirela Kardašević, hrvatska reprezentativka, nositeljica dvaju svjetskih rekorda. Muzika i freediving mi pružaju osjećaj slobode. Osjećaj kada zadržim dah i zaronim je predivan, pruža mi trenutak povezivanja sa samim sobom, čisto i jako, bez distrakcija vanjskog svijeta.
Kako stojite na ljubavnom planu?
– Stojim s dvije noge na zemlji, vrlo stabilno i sretno.
Koji su Vam planovi za naredni period u poslovnom, ali i privatnom životu? Može li bh. publika uskoro očekivati Vaš koncert?
– Sva energija usmjerena je u ovom trenutku na završavanje pjesama za novi album, koji dugo najavljujem, ali situacija s Covidom nas je usporila, pa se nadam da ćemo ga u maju objaviti. Iskreno se nadam da se vidimo i u Sarajevu, koje je na listi gradova za promotivnu turneju novog albuma.