Snežana Savić jedna je od najboljih srbijanskih glumica koja iza sebe ima karijeru dugu skoro 50 godina. Protekla godina za nju je bila veoma uspješna, a uloga prve dame SFRJ u igrano-dokumentarnoj seriji „Jovanka Broz i tajne službe“ je za nju bila najbolja uloga u njenoj karijeri. Serija oslikava životni put Jovanke Budisavljević, kasnije Broz od dolaska na Bijeli dvor do razdvajanja od Tita i izolacije.
Proslavljena glumica govorila je za naš magazin o ulozi Jovanke, svojoj decenijskoj karijeri, a dotakli smo se i ženskih tema.
– Ja sam s velikim zadovoljstvom i ozbiljnošću prišla pravljenju tog liku, s obzirom na složenost samog lika, na figuru jedne velike žene, koja je toliko godina bila uz našeg vođu Josipa Broza. Bila je njegov pratilac i na kraju njegova posljednja odbrana, jer ona je po činu bila oficir. Ona je bila major. Nosila je pištolj sa zadatkom bude njegova posljednja odbrana, da svojim životom odbrani Tita ako se ukaže takva prilika, da bude njegov štit. Ona je zaista imala ozbiljan zadatak, ne samo kao supruga, kao jedna prelijepa žena, raskošne ljepote, već je i kao jedna misteriozna figura. Ja nastupam u periodu pred svađu s Titom, pa do kraja njenog života – kazala je Snežana na početku našeg razgovora.
Ono što je veoma interesantno jeste i nevjerovatna sličnost Vas i Jovanke Broz. Jesu li reditelji, osim Vaše izvrsne glume, imali i to u vidu kada su Vas izbrali za ovu ulogu?
– To je bila jedna veoma zahtjevna uloga, koju sam oduvijek željela. Da, imala sam velike fizičke predispozicije za taj lik. No, to nije bilo dovoljno, trebalo je u potpunosti skinuti njen lik, od ponašanja, ophođenja prema drugima do govora. Ona je, znate, malo miješala ekavski i ijekavski. Nekako je mazno govorila. Provodila sam dane skidajući njen govor i pregledajući njena dostupna videa. Međutim, morala sam da vodim računa da ne pređem mjeru, da ne ode u karikiranje, jer to ne bi bilo dobro.
Glumili ste jednu od najmoćnijih žena Jugoslavije. Sada, kada je serija finalizirana, kako biste ocijenili cjelokupni projekt.
– Mislim da je Jovanka kruna moje karijere. Kod nas su fenomenalne kritike. Ja sam dobila i više nego što sam očekivala. Moje kritike su: maestralna, sjajna. Ne mogu vam opisati koliko me je to ispunilo srećom i zadovoljstvom. Svi su mi čestitali. I svi su bili oduševljeni. Svi glumci su vrlo ozbiljno pristupili zadacima koje su imali, posebno glumci koji su tumačili likove koje svi poznaju.
Kako biste Vi opisali Jovanku, kako ste je doživjeli?
– Bila je veoma snažna žena i kao ličnost izuzetno jaka. Žena koja je odgovorno i savjesno vršila svoju dužnost koliko god je to mogla. Često je govorila da živi iz inata. Krajnje odana Titu, iako su je nepravedno optuživali da ona želi vlast. Ne, ona to nije željela, bar prema svjedočenju ljudi koji su je poznavali, nije uopšte bila karijerist. Ona je bila odana Titu, i on je to znao i zbog toga se nije nikada razveo do nje. Nažalost, na kraju je ostala sama, u trošnoj vili, gdje često nije imala grijanja. Nekada je oblačila i po nekoliko džempera, šalova, čarapa, punila je flaše toplom vodom kako bi se ugrijala. To je jedna prava prkosna Ličanka, gorštakinja. No, ono što nikada nećemo saznati jeste razlog njihovog razlaza, ko su oni, zapravo, bili, to ostaje velika misterija.
Vi ste neko ko ima širok opus i kada je riječ o serijama, filmovima i pozorišnim predstavama. Djelovali ste i u vremenu bivše Jugoslavije, ali i sada, kada je ona podijeljena na više država. Kada govorimo o glumačkoj djelatnosti, koja vremena su bila sretnija?
– Glumci su nekako pošteđeni tih podjela. Rekla bih da je glumac jedan cirkuzant koji je uvjek dobrodošao svuda. Nedavno sam radila u Mostaru i nikada mi nije bilo ljepše u životu. To su bili moji najljepši profesionalni dani. Ljudi su me prihvatili tako lijepo da sam se rasplakala koliko su bili divni prema meni. Nisam osjećala različitost. Mislim da su glumci uvijek dobrodošli bez obzira na vjeru i naciju, naravno, ako izuzmemo ekstreme.
Važite za jednu od najljepših žena, pa slobodno mogu reći našeg regiona. Koliko Vam je puta ljepota pomogla, a koliko odmogla u životu?
– Nisam ja sebe doživljavala kao osobu koja ima tu vrstu prednosti. Znate, prije vas primijete, ali ne znači da će vas zbog toga prihvatiti. Mene je bilo često sramota kada bih to trebala da iskoristim. To je samo genetska predispozicija koju sam naslijedila, nisam ja to ničim zaslužila, pa da se sada time dičim. Moje je bilo da radim, da se nadograđujem, da učim, čitam i razvijam svoje talente koje mi je Bog dao. Najbitnije u životu je biti svjestan sebe, biti dobar čovjek i imati ljudske kvalitete, a sve ostalo nije toliko bitno.
Ono što je interesantno jeste da ste jedna od rijetkih žena koja se nikada nije podvrgla nikakvoj estetskoj intervenciji, botoksima, filerima. Svoje godine i bore nosite ponosno. Možete li našim čitateljkama otkriti neke Vaše beauty tajne?
– Ja vam nemam apsolutno nikakve beauty tajne. Pogotovo sada. Mislim da je kod mene genetika učinila svoje. Nisam pristalica estetskih intervencija. Iako ima stvari koje mi smetaju. Znate, neko kaže da je starenje divno. Nije, brate, divno. Ne slažem se s tim (smijeh).
Uvijek ste veoma ljubazni prema nama novinarima. Ima li to veze s profesijom vaše kćeri koja je naša kolegica?
– Nisam prema svima (smijeh), samo prema vama iz Sarajeva. Slaba sam na vas zaista. I da, u pravu ste, moja kćerka Anita trenutno je na doktorskim studijama na Fakultetu političkih nauka i vaša je kolegica.
Imate i unuku. S obzirom na to da je i Vaša kćerka imala izlete u glumi, vidi li se unuka u ovom poslu?
– Koliko vidim, mnogo je stidljiva. Ne otvara mi se mnogo. Vrlo je mudra, slatkica je. Ima snažan vokal, ima sluha i sklonost ka imitaciji. To tako počinje, e sad ko zna šta će biti. Nek je ona živa i zdrava, i voljela bih da izabere ono što voli da radi, jer je to najbitnije.
Kako vas tri provodite vrijeme skupa? Imate li neke svoje male, ženske rituale?
– Sad su mi blizu. Kupili su stan prekoputa moje zgrade. Zbog toga se družimo više nego ikada prije. Kada god imam slobodo vrijeme, kod njih sam. Često sam i s mamom. Binem i za nju. Za kćerku. Unuku. Djeca su majkama uvijek mala, iako moja kćerka ima 40 godina.
Kako je Vama protekla prethodna godina, i kakvi su planovi za narednu kada je riječ o Vašem privatnom i poslovnom životu?
– Protekla godina prošla mi je radno, iako je Corona, snimala sam tri serije, tako da je nisam ni osjetila. Ne brinem toliko. Nisam do sada bila bolesna. Mislim da je neko podložniji, neko nije. Nisam imala vremena da o tome brinem. Kad je riječ o planovima, kod mene je uvijek radno. Nadam se da ću ostvariti još neku ulogu poput Jovanke Broz, a mi se, ako Bog da, vidimo i u Sarajevu.
Razgovarala: Selma Hodo-Petrović