Pop pjevačica Aleksandra Radović (47) važi za jednu od najuspješnijih umjetnica i izvođačica na našim prostorima. Vrlo poštovana i priznata u svim krugovima, Aleksandra svoj muzički kvalitet iskazuje svakom novom pjesmom i albumom. Potvrdila je svoje umijeće tokom proteklih nekoliko decenija, a sada se posvetila svom novom projektu „Night Soul Session“, gdje publici nudi akustik verzije svojih čuvenih hitova. S Aleksandrom smo razgovarali o temama vrijednim pažnje, a na samom početku otkrila nam je kako se istinski osjeća.
– Odlično sam, što i vama želim. Evo trudim se, iako još nije došlo proljeće i nije nastupilo neko ljepše vrijeme. U Beogradu je, ipak, prijatnije nego što je bilo u decembru. Radim, angažovana sam na mnogo polja i zaista se odlično osjećam -kaže Aleksandra.
Iza nas je turbulentan period. Kako ste se Vi snašli tokom pandemije?
– Svi smo prošli kroz veoma težak period života. Mislim, naravno, da tome nije kraj i da nas još mnogo iskušenja čeka koje trebamo da prođemo, ali neko olabljivanje situacije je nastupilo i naravno da je na samom početku bilo teško snaći se, kao i svima. Imam sreću da boravim na otvorenom, u prirodi, jer sam veći dio pandemije bila na selu i bilo mi je lijepo, za razliku od nekih mojih prijatelja koji su cijeli taj period morali da provedu u stanovima. Tako da moram da kažem da mi je na početku veoma prijalo i odgovaralo mi je i zbog djeteta i da hodamo i da šetamo. Predugo je trajalo sve to, ali s obzirom da mi je to nedostajalo i zbog posla kojim se bavim, moram priznati da mi je prijalo veći dio vremena da provedem na taj način.
Često su muzičari govorili da im nedostaju publika i nastupi. Je li i kod Vas takva situacija, ili ste pak uživali u produženom odmoru?
– Naš posao je specifičan i zaista smo mnogo uzročno-posljedično vezani s ljudima i neposrednim kontaktom s našim slušaocima. U nekom trenutku zaista se osjeti frustracija zbog onemogućenosti da se bavimo poslom koji volimo i želimo i na kraju radimo ga cijeli život. Negdje je životni tok nastavio, a mi smo ostali, hajmo reći, neka kategorija koja je ostala da visi. Svi su negdje nastavili sa svojim životima, a nama je negdje stao. Nažalost, kod nas još situacija nije dobra i oni prvi nastupi koji su se desili nakon onog prvog popuštanja mjera donijeli su mnogo radosti i nama i publici i vratili nas do negdje u život, podsjetili nas kako je to bilo hrabreći jedni druge. Vidjet ćemo šta će biti poslije ove zime i kako će proljeće da krene, ali smo, definitivno, daleko od toga da se stvari vrate u normalu.
Mnogi Vas smatraju jednim od najboljih vokala na našim prostorima. Koliko Vam to imponira i je li teško održati tu titulu u današnjem vremenu mainstream muzike?
– Ne razmišljam zaista o tome da li me neko smatra najboljim vokalom ili ne, i ovo kažem najiskrenije. Bavim se samo time da dam najbolje od sebe i probam da budem drugačija nego ranije i još kvalitetnija. Čini mi se da to s godinama dolazi kod ljudi koji su dugo u poslu, kako sazrijevamo i život nas melje, a samim tim i to daje kvalitet našim tekstovima i muzici, jer i oni sazrijevaju tokom vremena. Naravno da je teško održati se na stečenim pozicijama, ali tu smo da radimo dokle može.
Jeste li tokom svog muzičkog „sazrijevanja“ u nekome vidjeli uzora ili osobu koja Vas je nadahnjivala?
– Mi smo imali tu sreću da sazrijevamo u vremenu koje je bilo produktivnije i najkvalitetnije u muzici, tako da kada govorimo o uzorima i osobama koje su nas mogle nadahnuti, zaista ih je bilo mnogo. U današnje vrijeme je vrlo malo muzike, tonova i harmonije uopšte. Sveli smo se na tri akorda i neke banalnosti, i ono što nam, zapravo, fali jeste taj povratak osamdesetim. Kao pjevački uzori meni su bili Areta Frenklin, Whitney Huston, Mariah Carey… To su sve fantastični vokali koji su davali prostora i za vježbu i za razvoj nama mladima u tom trenutku. Oni su svakako i sada ostali duboko utisnuti u moj stvaralački zamah i momenat, a svakako da ima i novih sjajnih ljudi. Ali, kažem, fali nam to vraćanje pravom i kvalitetnom zvuku koji je postojao i davao nam prostora da se razvijamo kao muzičari.
Kada se sjetite svojih muzičkih početaka, koji savjet Vam je ostao urezan u pamćenju i koji danas možete dati mlađim kolegama?
– Moram da priznam da nisam dobijala neke savjete od svojih kolega i producenata. U to vrijeme ostao mi je onaj da ne trebam da snimam album koji nije komercijalan. To je onaj prvi album u kojem se nalazi i pjesma „Kao so u moru“ i ostale, koje su zaista postale hitovi i danas se slušaju. Kad je riječ o mlađim kolegama, sretna sam što mnogo njih dolazi za neki savjet i razgovor te kada mogu bilo kome od njih da pomognem sa svojim iskustvom. Uspjeh se gradi polako, temeljno s promišljenim koracima. Ne može se raditi stihijski i trčati za nekim uspjehom preko noći. Mora se zaista svoj temelj postaviti na čvrstoj armaturi pa tek onda pomalo graditi i razmišljati kako i šta dalje. Nema nekog pametnog i specijalnog savjeta, osim da ne treba žuriti i treba biti svoj. Ne treba biti kao onaj i govoriti: „želim da budem kao on“, nego „šta je to što ja mogu da ponudim i šta je to po čemu sam ja poseban, šta je to što publika ne može da pronađe ni u kome drugom nego baš u meni“.
Kojim svojim projektom, albumom ili možda pjesmom se najviše ponosite?
– Ako govorimo o projektu i albumu, zasigurno je to album „Carstvo“. On je i došao nakon velike pauze, nakon pauze od sedam godina. Te pjesme su zaista posebne i za moje autore i za mene. Ponosim se i svojim prvim albumom, koji je i za vrijeme turbo folka bio drugačiji. Ako govorimo o pjesmama, o mojim autorskim pjesmama, onda je to pjesma „Bivši dragi“, koja je postigla i najveći uspjeh.
Vi ste umjetnica koja nesebično emociju poklanja publici, ali šta je za Vas najdraži poklon?
– Spadam u ljude koji vole da daju poklone više nego da ih primaju. Ako govorimo o poklonima, mislim da je najmanje važna opipljivost, nego su najviše važni oni koji su ljudski. Ona ljudska topla riječ mi je najdraža u trenutku kada mi je najvažnije. Jedna topla riječ u onom trenutku kada ste u lošem raspoloženju i kada ste u nedoumici šta i kako dalje mnogo više znači nego milion aplauza onda kada ste super i dobro.
Šta Vas pokreće na sceni, šta Vam daje snagu?
– Ljubav tih ljudi koji stalno pišu i na Instagramu i na društvenim mrežama. Stalno mi daju riječi podrške i pišu o iskustvima, pričaju mi o teškim trenucima koje su preboljeli uz moje pjesme. Daje mi snagu to što znam da ih moja muzika tješi i što im je podrška u teškim danima. To je suština nas muzičara, da svojim pjesmama liječimo druga srca.
S kim biste voljeli sarađivati od domaćih, ali i stranih umjetnika?
– Voljela bih da sam sarađivala s Oliverom Dragojevićem. Svakako bih voljela da to bude nešto novo i nešto drugačije od onoga što ja radim. Nešto svježe i novo. Ko bi to mogao biti, ne znam, ali ako je suđeno i ako treba da se desi, desit će se.
Imate li neke neostvarene želje?
– Sve što sam željela to sam i ostvarila i ako može čovjek da pita šta je to što bih na kraju željela, željela bih da dođem u tu fazu života da se izdvojim malo iz grada i toga što čini ovaj hektični svijet te uživam u nekom miru i tišini. Ali, to ne mogu podvesti pod neostvarene želje, jer još je, nadam se, života preda mnom, pa tako bih željela da to bude ono zatišje i sam kraj.
Ostvarili ste se i u najvažnijoj životnoj ulozi. Koliko i da li Vas je majčinstvo promijenilo?
– Mislim da je u prirodi žene da bude majka i negdje je i normalno da svoje fokuse preusmjeri s dotadašnjih dešavanja na dijete koje se rodilo. Podjednako mi je važno da budem dobra majka koliko mi je i važno da moje dijete odraste u jednog zdravog i čestitog čovjeka. Nema tu neke specijalne mudrosti i promjene. Shvatite da su neke stvari mnogo važnije od nekih koje su vam do tog trenutka djelovale od suštinskog značaja.
Da imate pravo na jednu želju koja će Vam se sigurno ostvariti, šta biste poželjeli?
– Ima jedna pjesmica koju je moje dijete pjevalo u vrtiću i ostala mi je tako urezana i uvijek kada sam možda i neraspoložena volim da je otpjevam sama sa sobom i u sebi. Ne znam ko je autor, ali mogu da vam je otpjevam:
„Nek svud ljubav sja, nek svud ljubav sja, i ljude neka spaja, za nju živiš ti, za nju živim ja, nek cijeli svet za ljubav zna.“
I zaista je tako, kada bih željela da poželim nešto, onda bi to bila sigurno ta želja, da ljubav svugdje sja i da sve ljude spaja. Toliko nam je postalo teško ovo vrijeme u kojem živimo, toliko je malo ljubavi da je to poražavajuće za svakog čovjeka. Toliko nam fali ljubavi, razumijevanja, bez ikakvih osuđivanja, bez nekog pretjeranog analiziranja ko je kakav, zašto je takav, zašto je ovakav. Fali nam ljubavi i prosto eto to bi bila moja želja da svugdje ljubav sja.
Na kojim projektima trenutno radite, šta publika od Vas može uskoro očekivati?
– Upravo radim na novom singlu s Aleksandrom Milutinovićem i Mahirom Sarihodžićem. Radim i na novom albumu. Ne mogu ga najaviti, jer u ovom vremenu je teško najaviti bilo šta. Bit će kada bude. Činjenica je da radimo na tome efektivno i da bi trebalo uskoro da se i desi. Posljednji projekt “Night soul session” je objavljen na mom YouTube kanalu, te nove tri pjesme su izašle na Dan zaljubljenih i to su akustik verzije mojih pjesama.
Imate li poruku za naše čitatelje?
– Želim vam mnogo ostvarenih želja i ljubavi u novoj godini. Sve prođe, i radosti i tuge i dobri i loši periodi. Život je neprestano smjenjivanje i sunca i kiše, zato ako vam je teško u tom trenutku, znajte da uskoro stiže sunce, a ako ste u nekoj radosti, pripremite se i za teške dane, jer prosto život je takav, malo sunca malo kiše, malo tuge malo radosti. Ali, na kraju svega uvijek bude svjetlost. Tako da želim svima ljubavi, radosti i strpljenja u ovom životu.