Otkako je Most postao nezaobilazan politički faktor u Hrvatskoj, tako je i njegov predsjednik Božo Petrov postao politička ličnost o kojoj se najviše govori proteklih nekoliko mjeseci. Tridesetšestogodišnji Petrov je pokazao kako mladost u politici nije kruta i da nužno ne raspravlja o prošlosti koliko o progresu i reformama. U intervjuu za magazin “Azra” Petrov govori o porodici, trojici sinova, rodnom Metkoviću, ljubavi prema nogometu, ali i želji da jednog dana nauči slikati
Razgovarala: Amela Keserović
Prije MOST-a hrvatska politička scena imala je ORaH i Živi zid, opcije koje su pokušale oponirati dvjema najjačim i u vlasti najdugovječnijim partijama: SDP-u i HDZ-u. No, MOST, pokazalo se na posljednjim izborima, nije bio nikakav prolazni hit na političkoj sceni u Hrvatskoj. I niko nije izazvao toliku pažnju javnosti proteklih mjeseci, kao što je to učinio njegov predsjednik Božo Petrov.
On je unio svježinu i odlučnost, pa su tako velike političke face, koje godinama gledamo putem TV-a, ostale u sjeni mladog političara, koji je danas jedan od dvojice potpredsjednika Hrvatske vlade.
S tridesetšestogodišnjim Petrovim manje smo razgovarali o politici, a više o ne toliko poznatim detaljima iz njegovog privatnog života. Rođen je u Metkoviću 1979. godine, oženjen je i otac troje djece. U javnom prostoru za njega se čulo kada je postao gradonačelnik Metkovića, ali tom činjenicom ćemo se baviti u nastavku teksta. Uz sve navedeno važio je za uspješnog psihijatra, imao, dakle, sve predispozicije da nastavi živjeti udoban život bez presinga i političkih maratonskih nadmudrivanja, stari ljudi bi pitali – kakva nužda ga je natjerala pa je odlučio da uđe u visoku politiku.
– Uistinu sam uživao u svom poslu, psihijatrija je struka koja me oduvijek zanimala. Kroz svoj posao mogao sam svakodnevno pomagati ljudima i pratiti njihov napredak. Iskreno, u politiku su me natjerala i događanja u lokalnoj sredini i razmišljanja kako moram pomoći svojoj djeci. Želio sam aktivno doprinijeti promjeni društva i pružiti svojoj djeci priliku da odrastaju u boljoj Hrvatskoj – kaže Petrov u intervjuu za “Azru”.
Mnogi su tokom posljednjih mjeseci hvalili Vašu hrabrost, svježinu koju ste unijeli u politički život Hrvata, pa ću Vas ovim pitanjem vratiti pet godina unazad, kada i počinje cijela priča s MOST-om, a i Vaša politička karijera. Je li istina da ste na jednoj kafi 2011., na terasi “Imperiala” donijeli odluku da se vi mladi okupite i skinete s trona dugogodišnjeg gradonačelnika Metkovića?
– Želja i htijenje je u brojnima od nas sazrijevala dugo vremena dok smo gledali kako grad propada, ali prijelomni trenutak je bio kad me Nikola na toj kavi upitao jesmo li spremni pokušati izboriti se da Metković ima bolju budućnost. Krenuli smo prvo od svoje lokalne razine i željeli smo dovesti na vlast mlade ljude koji iza sebe nemaju afera i koji će iskreno brinuti za boljitak svoga grada, s obzirom na to da se Metković nalazio, uistinu, u teškoj situaciji. Neizmjerno sam ponosan što smo uspjeli u tome.
Ne znamo mnogo o Vama privatno, izuzev da ste bivši učenik Franjevačke gimnazije, da svirate klavijature i gitaru, volite nogomet…, na kojim filozofijama ste gradili životne stavove; šta je naročito oblikovalo Vaš karakter? Koje knjige, čija muzika su obilježili Vašu mladost? Na koncu, budući da volite najvažniju sporednu stvar na svijetu, čije utakmice nikad ne propuštate?
– Svoje vrijednosti dobijemo i oblikujemo u ranom djetinjstvu. Na osnovu njih gradimo stavove. Zato je obitelj u kojoj sam odrastao nešto čime se najviše ponosim i što uvijek izdvajam. Sve društvene vrednote su mi oni usadili. Među ostalim, naučili su me i da čujem druge, budem otvoren, nikad ne presuđujem naglo. Potom je slijedilo školovanje, što je dodatno učvrstilo ove stavove. Kako sam volio čitati, prošao sam kroz lektire i dodatno štivo sve pravce, a najviše sam volio čitati Hermana Hessea. Kad je riječ o glazbi, tu sam više klasik, u svakom smislu. U nogometu sam nastrojen lokalpatriotski, pa volim gledati NK “Neretvu”.
Obično kad Vas opisuju, kažu da ste samozatajan, povučen porodični čovjek. Jeste li uvijek bili takvi?
– Može se reći. Nisam volio svjetla pozornice i ovo sve danas što se događa je ono na što sam morao pristati zbog posla, ne zato što u tome uživam. Vjerujem da ću biti najsretniji u trenutku kad se budem mogao vratiti u tihi život. Uvijek sam bio čvrsto usmjeren na ostvarenje svojih ciljeva i imao sam sreće što sam upoznao svoju suprugu, prijatelje i suradnike, koji su uvijek bili neizmjerna podrška.
U svijet politike u posljednje vrijeme se ugnijezdio termin politička zvijezda – volite li ovako nešto pročitati uz svoje ime?
– Politička zvijezda implicira trenutan sjaj, ali i da je riječ o samo jednoj osobi. Most nikako ne predstavljam ja ili neki drugi pojedinac. Iza Mosta stoji entuzijastična, uporna skupina ljudi koja razmišlja dugoročno i zato vjerujem kako je sve ovo samo početak. Most će još dugo biti iznimno važan faktor na društvenoj sceni.
Čemu učite svoju trojicu sinova?
– Poštenju, skromnosti i da za sve u životu treba naporno raditi. Iskrenosti prema sebi i drugima.
Dobitnik ste nagrade za najboljeg gradonačelnika na području Jugoistočne i Srednje Evrope. I danas se među pozitivnim potezima koje ste kao gradonačelnik vukli, mnogo spominje podatak da ste dug Metkovića za kratko vrijeme praktično prepolovili, te kompletnu gradsku upravu, dok se vraćao dug, skoro godinu držali na minimalcu. Kakav je Metković danas?
– Metković danas ima ogroman potencijal za rast i napredak. Zatekli smo vrlo tešku situaciju u gradskoj upravi i veliki dio mandata smo se samo rješavali nakupljenih dugova. Istovremeno smo naporno radili na pripremi projekata koje smo aplicirali na različite natječaje, koji će, osim što će direktno mijenjati sliku grada, otvoriti i nova radna mjesta. Divan je osjećaj znati da ste pomogli svome gradu i da aktivno mijenjate život svojih sugrađana nabolje.
U jednom intervjuu ste kazali kako nemate stan, jer ne želite dizati kredit; a banka, kartice i zaduženja, priznat ćete, esencija su konzumerističkog društva danas. Kako Vam uopće polazi za rukom odolijevati im?
– Supruga, učiteljica, i ja imamo veliku odgovornost i moramo se brinuti za našu trojicu sinova. U tom smislu, nikako nismo željeli našu obitelj opterećivati kreditom koji možda nećemo moći otplatiti. Trenutno sam vlasnik jedne kuće u Metkoviću za koju sam posudio novac od svoga rođaka. U lošem je stanju i zahtijeva temeljitu obnovu, koja će sigurno trajati neko vrijeme, ali sam ponosan što ću obitelji moći pružiti siguran dom. Kad osjetim trenutak da se mogu upustiti kroz kredit u realizaciju tog životnog projekta, tad ću to i napraviti.
Liječnik ste sa specijalizacijom psihijatrije. Nedostaje li Vam nekada taj posao?
– Svakako i sigurno ću se u jednom trenutku vratiti svome prvobitnom zanimanju.
Djetinjstvo ste proveli uz stariju sestru Nikolinu i mlađeg brata Branimira. U kakvoj porodici ste odrasli?
– Odrastao sam u mirnoj obitelji, gdje su njegovani razgovor i vjera i gdje su roditelji bili posvećeni djeci. Nas četvero djece (imamo i najmlađeg brata Ivana) uživali smo potpunu potporu naših roditelja. Otac je bio bravar, majka radila u računovodstvu. Da mi je biti barem pola kvalitetan roditelj kao oni, znao bih da ću dobro odgojiti svoju djecu.
Koliko Vam je Bosna zanimljiva?
– Bosna i Hercegovina naš je susjed s kojim nas vežu neraskidive veze. Kroz svoje političko djelovanje uvijek ću davati potporu njezinom ekonomskom, političkom i društvenom napretku.
Poznato je da političari uglavnom malo spavaju. Margaret Thatcher navodno je spavala samo četiri sata. Kad jutro počinje za Vas?
– Ujutro u šest sati.U prosjeku spavam pet sati, ali ne zato što sam “short sleeper”, nego zbog takvog ritma. Nakon ovog posla, sve će se vratiti na lijepih šest, sedam sati sna u prosjeku.
Politika i moć donose i nove prijatelje kojima uvijek nešto treba. Je li Vaš inbox ovih dana pretrpan molbama i pitanjima za određene usluge, kako se inače postavljate u ovakvim situacijama?
– Moram priznati da s tim nemam problema. Svi koji me iole bolje poznaju, znaju da neće napredovati ili ostvariti neki uspjeh isključivo ne temelju poznanstva sa mnom.
Kakav značaj dajete onima u politici koji Vas kritiziraju, koji nisu saglasni s Vašim potezima, stavovima?
– Pozdravljam svaku konstruktivnu kritiku. Dapače, Most je heterogena skupina pojedinaca, svako ima različite stavove i sve odluke se donose konsenzusom. U tom smislu, veselim se svakoj argumentiranoj raspravi o nekim ključnim pitanjima.
Šta je, izuzev politike i medicine, još Vaša pasija?
– Postoji mnogo stvari koje bih volio proći ili naučiti poput slikanja, pisanja i slično. Nadam se da ću i za to jednom u životu imati vremena.