Ima li nekog ko ne zna ko je Ana Pavlova? Svakako, najpoznatija balerina svih vremena, možda još poznatija kao Božanstvena
Savremenici su pisali o Pavlovoj: „Ona zna tajnu kako pobijediti zemljinu težu, s neobičnom lakoćom lebdi u vazduhu.“ Njen prvi baletski nastup, još u tinejdžerskim godinama, ispraćen je ovacijama. Publiku je osvojila naprečas. U njenu čast, tokom gostovanja u Australiji, domaćini su smislili tortu kojoj su dali ime Pavlova – vazdušastu, slatku… Smatra se za tradicionalnu poslasticu australijske kuhinje. Po Ani Pavlovoj je nazvan i jedan masiv na Veneri. A u londonskom Palas teatru do dana današnjeg ne prodaju karte za dva mjesta „rezervisana” za duhove Pavlove i Ejvora Novela.
Ana Pavlova (1881–1931) je bila vanbračna kćerka pralje i, najvjerovatnije, jednog bankara. Govorila je kako ima dvije biografije – pravu i paradnu. Po paradnoj, njen otac Pavel umro je mlad. Po pravoj, o kojoj se još uvijek šuška iako je prošlo više od vijeka, otac joj je bio bankar Lazar Poljakov kod koga je njena majka Ljubov bila sluškinja. Da bi je se otresao, a i obezbijedio je zbog djeteta, bankar joj je dobro platio. Zaista, otkud jednoj pralji novac da izgradi kuću na sprat i otvori svoju perionicu? Kasnije se Ljubov udala za izvjesnog Matveja Pavlova (nažalost, brzo ostala udovica), i otud u dokumentima kao отчествo (srednje ime) njene kćerke negdje piše Pavlovna, a negdje Matvejevna.
Malena Ana je bila ushićena baletom otkad ga je prvi put gledala, s osam godina. Međutim, nisu je odmah primili u baletsku školu. Problem je bila njena tjelesna građa. Bila je tanušna, tadašnje balerine su bile čvršće konstitucije, iako graciozne. Ipak, uspjela je da završi baletsku školu i primljena je u Marijinski teatar. Onako sitnoj bile su joj namjenjene uloge balerina u pozadini, međutim, vrlo brzo se izdvojila svojom igrom, gipkošću, mogućnostima improvizacije, ekspresivnošću, ali i stavom. Po mnogima, veliki ruski balet počeo je upravo s njom.
Jedna anegdota kaže da je grofica Benkendorf, vidjevši kako Ana u predstavi iznenađujuće visoko podiže nogu u letu, poskočila: „Pa ona će ovako odlepršati iz Rusije!“ Ulogu po kojoj je najpoznatija, legendarnog umirućeg labuda, prvi put je odigrala januara 1907. godine.
Pojava Viktora Emiljeviča Dandrea otvara novo poglavlje u njenom životu. Brzo su postali ljubavnici, ona ga je voljela i željela da se uda, ali on na tako nešto nije ni pomišljao. Plaćao joj je stan na dobroj lokaciji, podmirivao sve račune, kupovao kostime i poklone. Insistirao je na tome da im veza ostane u tajnosti. Počele su da kolaju glasine kako će se oženiti drugom, koja mu po staležu i bogatstvu više odgovara.
Pavlova se povukla, i umjesto da utone u patnju, počela je ozbiljnije da radi i otisnula se na turneje po svijetu. Prvo veliko gostovanje imala je u Švedskoj, i prvi put zaradila ogroman novac. Dobila je i nagradu od oduševljenog kralja za zasluge u umjetnosti. Sa Sergejem Djagiljevim upoznala se 1909. i on je pozvao u svoju parisku trupu gdje je nastupao i čuveni Nižinski.
Za života je postala legenda, još dok je bila u Parizu, odmah po formiranju Ruskog baleta. Na njene predstave publika je namjenski dolazila s drugih kontinenata. Imala je pozive za turneje širom svijeta. Na veliko iznenađenje, iz Pariza se preselila u London, potpisala ugovor koji joj je nametnuo velike obaveze, ali za koji je dobila za ono vrijeme nevjerovatnu sumu novca. Novac je prebacila u – Rusiju. Platila je kauciju za Dandrea koji je bio u zatvoru zbog ogromnih dugova. Čim je postao slobodan, došao je u Pariz.
Vjenčali su se u tajnosti, ali ovaj put je tajnost željela Ana. Dandre je na vjenčanju svečano obećao da će ćutati kako su u braku. Svjedoci kažu da mu je rekla: „Ako nekome nešto zucneš o ovome, završili smo. Ja sam sad Pavlova, a ne neka madam Dandre.“ Kakav preokret sudbine!
Ana Pavlova je nerado davala intervjue, a i kad bi razgovarala s novinarima, nije govorila o svom privatnom životu. Mogli su da je pitaju o svemu što je imalo veze s baletom, ali na intimna pitanja nije odgovarala.
Godine 1911. kupila je vilu u Londonu, oformila svoju baletsku trupu, bila bogata i poštovana od cijelog svijeta koji joj je bio pod nogama. Međutim, iako je izgledalo da je sve u redu, Pavlova počinje da „pravi probleme“ – viče na Dandrea, udara ga i vrišti, pa se primiri i pomiri s njim (mada se on nije ni svađao). Da li je to bila „osveta“ za sve što je propatila zbog njega u mladosti? U javnosti, on je bio njen menadžer, i tako su se i ponašali – poslovno. Detalje o događanjima iza zatvorenih vrata iznosila je posluga. O njenom privatnom životu nije se ništa znalo sa sigurnošću. I kad bi neko nešto objavio, nije reagovala. Zato je i bilo tako mnogo verzija o njenom porijeklu, intimnim stvarima, udaji…
Kako god da se ponašala kod kuće, ako su priče posluge tačne, pred svijetom je bila bez ijedne mrlje na svom imenu – dostojanstvena, pristojna, savršena balerina koja je mnogima bila inspiracija.
Zvali su je: Božanstvena, Umirući labud, Lebdeća…
Umrla je od posljedica jake prehlade januara 1931., na gostovanju u Hagu, u 50. godini. Očevici kažu da je zatražila da bude spaljena u kostimu umirućeg labuda, što je i učinjeno.
Izvor: stil.kurir
(L.B.R.)