Dževad Poturak je jedna od ikona borilačkog sporta na Balkanu. Svoje prve profesionalne nastupe u kickboksu odradio je sada već davne 2002. godine. Iza sebe ima brojne pobjede i uspjehe. Iako je „rukavice okačio o klin“, Dževad i dalje vodi sportski, zdrav život, međutim, već godinama vodi borbu sa srčanim problemima. Operaciju je trebao uraditi još prije 10 godina, ali zbog ljubavi prema sportu Dževad je odlučio zdravlje ostaviti po strani i posvetiti se svojoj karijeri. Odluka o operaciji srčanog zaliska donesena je početkom ove godine, te je BH Machine 13. januara zvanično operisan. Za naš magazin Dževad je govorio o samoj operaciji, posljedicama, ali i o svojoj karijeri i porodici.
– Nedavno sam operiran, tačnije 13. januara je bila operacija aortnog srčanog zaliska. Ugradili su mi mehanički, što bi se reklo mašina je zamijenila dio na mom tijelu. Dakle, “bh. mašina” zamijenila je dio. Operacija je trajala jako dugo, ovo se trebalo uraditi prije nekih 10 godina, međutim, tada je meni bilo rano zbog karijere koju sam imao, bio sam u pobjedničkom nizu. Bio je to veliki rizik za mene i moju porodicu, svi doktori koji su me 13. januara operirali i prije 10 godina su mi govorili da to trebam da uradim. Ali zbog moje velike ljubavi prema Bosni i Hercegovini i želje da nosim zastavu i predstavljam samog sebe i porodicu odlučio sam da produžim karijeru za desetak godina – kazao je Dževad na početku našeg razgovora.
Iako je imao veliki zdravstveni problem, Dževad je u ringu bio najbolji, međutim, samo je on znao kako se istinski osjeća.
– Nije to bilo nimalo lako, ali zbog svega toga se znalo desiti da se nekad u nekim borbama osjeti kao da sam umoran, nespreman, kao da dolazim iz nekog nespremnog treninga, ali ljudi nisu znali pravu istinu. Prava istina je bila da je već tada srčani zalisak bio u problemu i da sam uspio da prevaziđem sve te probleme unutar same borbe na način da blefiram te na neki meni svojstven način prevaziđem probleme unutar ringa kojih je bilo mnogo.
Ovo nije Dževadova prva operacija, ali „BH Machine“ se nada da će biti posljednja.
– Iza mene je deveta operacija na mom tijelu i, ako Boga da, neće ih više biti. Svoju karijeru sam prošle godine okončao, 34 godine karijere su iza mene. Imam čak 94 profesionalna nastupa i isto tako veliki broj amaterskih mečeva. Od profesionalnih nastupa imao sam 57 pobjeda, 34 puta sam morao nokautirati. Sve to ne bih izdržao i ne bih uspio da uradim da iza mene nije bila jaka potpora moje supruge, ona je bila stub moje kuće, a u mnogo mečeva bila je u samom uglu zajedno s mojim trenerima i cijelim srcem navijala za mene te uspjela da prebrodi sve moguće probleme koji su se znali desiti u toku svake borbe, kao što su pucanja arkade, slomljeni nos, pucanja bicepsa, lomljenje rebara i mnogo toga – prisjeća se Poturak.
Kaže da mu je tokom karijere i života najveća podrška bila porodica.
– Naravno, zbog mog načina života sve to su trpjela i djeca. Uz mene su bile moje djevojke Bernisa i Džejlana i moj sin Benjamin, koji je ovih dana uspješno počeo svoju sportsku karijeru i već iza sebe ima dvije sjajne pobjede. Majka i otac, naravno, osjećaju veliku brigu i želim naglasiti da je moj brat Dženan cijelu karijeru bio sa mnom. Prvo sam ja naučio njega, a onda je on sticao znanje i ispravljao neke moje greške u koracima kojih je bilo tokom borbe, ali on je odmah utjecao na to da se greške isprave i da borba izađe na najbolji mogući način – emotivno nam priča „BH Machine“.
Nakon operacije, Dževad je ustao i krenuo za obavezama.
– Danas sam dobro, dobro se osjećam, srce radi dobro, krvne žile i sudovi su dobri, smatram da mogu još mnogo toga dobrog dati za BiH i moj grad Sarajevo, kao i za sve druge gradove u BiH – poručuje Poturak.
Slavni kickbokser se prisjetio svojih početaka, te svim mladim dao važan savjet.
– Moja karijera je počela jako davno, 1977. godine, bio sam dječak i imao sam devet godina i krenuo sam s karateom u mom drugom rodnom gradu Prijepolju, gdje sam proveo jedan dio života zajedno sa svojom porodicom, inače porijeklo mi je iz Sandžaka. Karate je bio najpopularniji. Moj savjet svim mladima jeste da krenu s bilo kojim sportom, a onda će život u nekim pubertetskim danima odlučiti da li će se ići lijevo ili desno.
Dževad kaže da je mnogo borbi koje će mu ostati u sjećanju.
– Najupečatljivije borbe su bile u najvećim gradovima i arenama, kao što su Tokyo, Seul, Las Vegas, Hong Kong, Amsterdam… Sve su to bila borilišta koja su primala više od 30.000 gledalaca, pa samo zamislite kako je izaći pred toliku masu ljudi, a ja iz neke male države Bosne i Hercegovine, ali s velikim srcem i sa velikom željom za pobjedom – prijeća se „BH Mchine“.
Porodica je stub svega
O životu s jednim od najuspješnijih bh. sportista za naš magazin govorila je i Samra Poturak, Dževadova supruga.
– Život bez ljubavi i uzajamnog poštovanja za mene nema svrhu. Da bi neko nekoga pratio i da bi uspjeli u tome, mora postojati ljubav i onda kroz zajednički život putujemo bez pritiska i bez neke težine. Ja sam onaj tip koji sve radi spontano. Ne planiram život. Naš brak je krenuo u pravcu ljubavi, pa su se iz te ljubavi izrodila djeca. Nekako je sve išlo jedno s drugim. Ja sam najveći teret podnijela kad je riječ o odgoju i brizi oko djece i njegove karijere. Izdržala sam, sve smo zajedničkim snagama iznijeli. Zbog Dževadovog načina života, putovanja, priprema, mečeva, ja sam bila stub porodice, izgradila sam se i kao majka i izgradila sam čak i svoju karijeru. Nisam stagnirala, a Dževad je, naravno, bio moja podrška. Sve to me čini kompletnom osobom, ali ipak majčinstvo je nešto što jednu ženu čini kompletnom. Pored svega, ja sam tip koji uvijek bude na licu mjesta. Bilo da je riječ o porodici ili o Dževadovoj karijeri. Tako sam na svakoj Dževadovoj operaciji bila pored njega i bila sam mu maksimalna podrška. Ponašam se zaštitnički, ne volim da čekam informaciju, volim da budem na izvoru informacija. U periodu kada se dešavaju teški trenuci, moram biti hrabra i jaka žena. Sebe smatram vojnikom u tim situacijama. Naravno da to ostavlja posljedice i traga na mene i moje zdravstveno stanje. Ali sve smo to prevazišli zajedno i volim da pričam o nekim ljepšim stvarima.