Najbolji bh. bokser Edin Puhalo (33), poznatiji kao Iron Puki, početkom prošlog mjeseca postao je prvak Evrope u teškoj kategoriji, nakon borbe protiv Nijemca Nilsa Schmidta. Puki je svog protivnika savladao nokautom u trećoj rundi. Puhalu je ovo bila 21. pobjeda u karijeri. S Edinom smo razgovarali o borbama, karijeri, ali i skladnom porodičnom životu sa suprugom Elvedinom, koja se pridružila razgovoru i otkrila nam kakav je život s najuspješnijim bh. bokserom, ali i kakav je Edin suprug i otac.
– Za protivnika sam imao domaćeg borca, koji je do ove borbe imao isti skor kao i ja 20:1, a ulog je bio evropska IBO titula. Ozbiljno sam shvatio pripreme koje su bile vrlo zahtjevne i teške. Počeo sam se pripremati u zimu u Rockyjevom stilu na našim planinama, Bjelašnici, Igmanu i Romaniji, a meč je bio na proljeće. Mnogo sam radio na izdržljivosti, kondiciji, eksplozivnosti, snazi. Znao sam da se borim za titulu i bio sam jako motivisan. Naravno, poslije ovog pakla od priprema “poraz nije opcija”, samo pobjeda, ali smo pripremili i adekvatnu taktiku.
Ovim trijumfom postali ste izazivač za svjetskog prvaka i već do kraja godine mogli biste dobiti priliku da se borite za svjetski pojas. Pripremate li se za taj meč i ko će biti Vaš protivnik?
– Da, sada sam izazivač i mogao bih uskoro dobiti priliku i za svjetski pojas. Međutim, mi ne možemo predvidjeti kada će tačno doći ta prilika, pa sam sa svojim timom odlučio posložiti stvari kako nama odgovaraju i kako je dobro za mene. Prilika za svjetski naslov bi bila idealna krajem godine. Odlučili smo raditi tokom ljeta jedan obični meč, kako bih svoju takmičarsku formu mogao dizati na što bolju i veću razinu. Trenutni svjetski prvak kojeg želim pobijediti i uzeti mu titulu je Englez Jack Massey.
Jeste li se oduvijek željeli baviti boksom i možete li se prisjetiti početaka svoje profesionalne karijere? Kakva su osjećanja bila na prvom meču?
– Kao dijete želio sam biti fudbaler, pa skijaš, a onda bokser. Sjećam se odlično svog početka bavljenja boksom, jer sam imao loše iskustvo početkom srednje škole, kada su mi ulični huligani uz prijetnju nožem uzeli mobitel, što me natjeralo da počnem trenirati ovaj sport. Kada je riječ o profesionalnoj karijeri, to je posebna priča, jer sam iz gotovo nemogućih uslova predanim radom, uz vjeru u Boga i podršku svoje porodice, ostvario vrhunske rezultate u profesionalnom boksu.
Koliko traju pripreme za meč jednog boksera i kako izgledaju?
– Prema meču i protivniku, kao i samoj formi u tranziciji, odnosno između mečeva, prilagođavaju se pripreme. Kada je planiran meč za titulu deset ili 12 rundi, poželjno je da je borac spreman već na 50-60 posto, potom se radi kamp od deset sedmica, koji sadrži deset kvalitetnih i raznovrsnih treninga prema programu i radu sa stručnim timom ljudi.
Koja borba je Vama osobno najdraža i zbog čega će Vam zauvijek ostati u sjećanju?
– Najdraža mi je ova posljednja borba, jer sam osvojio evropsku titulu.
Ko je, prema Vašem mišljenju, najbolji bokser svih vremena i zbog čega? Ko Vam je bio uzor i čiju ste karijeru priželjkivali?
– Najveći bokser svih vremena je Muhammad Ali, a najbolji i najopakiji borac koji se ikad rodio je Mike Tyson, koji mi je cjeloživotni uzor.
Iako je možda rano govoriti o tome, gdje vidite sebe nakon završetka karijere? Hoćete li i dalje na neki način biti u boksu ili ćete se pronaći u nekoj drugoj profesiji?
– Još ne razmišljam o kraju karijere, jer mislim da moj “prime time” tek sada počinje, ali kada se to desi, mislim da ću cijeli život posvetiti ovom sportu, jer je on moja velika ljubav i strast. Planiram biti promotor i pomagati mladim bokserima da postanu uspješni i veliki šampioni, a to bi mi ujedno bio i posao.
Često ističete kako Vam je tokom karijere najveća podrška Vaša porodica. Kćerka i sin su još mali i možda ne shvataju ozbiljnost Vašeg sporta, no kako supruga podnosi Vaše mečeve? Prati li ih, osjeća li strah kada ulazite u ring?
– Porodica je najvažnija u karijeri svakog ozbiljnog sportiste. Djeca su dar od Boga i treba im pružiti veliku pažnju i ljubav. Zbog priprema i obaveza sam često odsutan. Međutim, moja porodica je moja motivacija, podrška i vjetar u leđa. Supruga, baš kao i moja majka, ne gleda borbe. Kada krene na neki meč sa mnom, sve vrijeme bude u svlačionici. Kaže da uvijek ima veliku tremu i stres, a tek nakon borbe dođe do ringa.
Sa suprugom Elvedinom imate kćerku Alejnu i sina Arslana. Pokazuju li oni ljubav prema sportu i hoće li Arslan biti tatin nasljednik u boksu?
– Oni su odavno u sportu. Alejna trenira ritmičku gimnastiku i ponosim se njome, njenim radom i posvećenošću. Veoma je talentovana i voli sport. Arslan je priča za sebe, pun je energije i neumoran je. Trenira tri puta sedmično fudbal i dva puta boks. Odluka je na njemu, mada bih ja iskreno više volio da bude fudbaler. No, šta god Arslan i Alejna odlučili, mi ćemo ih kao roditelji podržati i trudit ćemo se da im obezbijedimo vrhunske uvjete.
U dugogodišnjem ste i skladnom braku sa suprugom Elvedinom. Na koji način ste je osvojili i kako i dan-danas osvajate njeno srce?
– Bio sam na pripremama 2011. godine na Igmanu, bilo je ljeto, tu smo se slučajno upoznali. Rekao bih da je to bila ljubav na prvi pogled, zaljubio sam se i morao sam učiniti sve da bude moja. Elvedina voli pažnju, voli putovati, a nerijetko je “kupim” sitnicama.
Budući da Vam treninzi, borbe i putovanja sigurno oduzimaju mnogo vremena, kako uspijevate uskladiti privatni i poslovni život i kako punite baterije nakon napornih borbi?
– Profesionalac sam u punom smislu te riječi, što znači da mi je život isplaniran od svakodnevice, do ozbiljnih i velikih stvari. Morate biti takvi, inače uspjeh i rezultate možete zaboraviti. Kada imam slobodnog vremena, provodim ga u prirodi sa svojom porodicom i prijateljima. Volim da putujem, družim sa svojim prijateljima i na taj način punim baterije. Osim toga, volim plivati, raditi društveno korisne stvari koje će pomoći običnim ljudima.
Koji je naredni korak u Vašoj karijeri?
– Nove borbe i izazovi, a nadam se da ću uz pomoć dragog Boga doći do svojih ciljeva. Jedan od njih je pojas svjetskog šampiona. Želio bih i ovom prilikom reći da ovu veliku pobjedu i evropsku titulu poklanjam svim našim Bosancima i Hercegovcima. Ovo je za sve vas.
Supruga Elvedina o životu s evropskim prvakom u boksu
Elvedina Puhalo s Edinom je u braku devet godina. U razgovoru nam je otkrila kakav je život s jednim od najboljih bh. boksera, ali i o tome kako ju je Edin osvojio, te zadržao svih ovih godina.
Možete li našim čitateljicama otkriti kako Vas je Edin osvojio?
– Meni su najbitnije osobine čovjeka, njegov karakter i pažnja. Edin je nježan, dobar, pazi na male, a važne detalje. Osvojio me je svojim šarmom, pažnjom i, prije svega, dobrotom. Spreman je pomoći svakome, i prijateljima, ali onima koje ne poznaje. Osim toga, veoma je zabavan.
Roditelji ste dvoje djece, Alejne i Arslana. Koliko Edin sudjeluje u njihovom odgoju i ko je u vašoj kući dobar, a ko loš policajac?
– Kada se priprema, Edin je oslobođen svih obaveza oko djece, ali se trudi, kada ima slobodnog vremena, da mi pomogne. Oboje se trudimo da im pričamo šta je dobro, a šta nije. Učimo ih da, prije svega, budu dobri ljudi, da se lijepo ponašaju, budu susretljivi, vole jedno drugo i svoju porodicu, da slušaju, dobro uče, budu uporni i vrijedni. U našem domu ja sam loš, a Edin dobar policajac, jer im on ponekad povlađuje i toleriše neke stvari.
U kakve ljude želite da sutra odrastu Vaša djeca?
– Ono što je najvažnije, a što većina roditelja zanemaruje, jeste činjenica da djeca gledaju ko smo mi, kako se ponašamo, šta radimo i šta praktikujemo, tako da je suludo djeci pričati o lijepom ponašanju ako se mi tako ne ponašamo, pričati im o zdravom životu i sportu ako mi nismo takvi. Djeca će prije kopirati ponašanje svojih roditelja nego slušati ono što im roditelji govore. U odgoju su tri ključne stvari: radne navike i isplaniran dan, sport i vjera.
Kada odrastu, željela bih da budu čestiti i pošteni ljudi, ali u isto vrijeme i obrazovani i snalažljivi. Voljela bih da budu i vrhunski sportisti, ali, ako i ne budu, važno je da vole svoje zanimanje.
Kakav je život s najuspješnijim bh. bokserom?
– Turbulentan, pun adrenalina, novih ciljeva, novih izazova. Sve njegove uspjehe, ali i poteškoće, i ja preživljavam, jer pokušavam da mu budem od koristi, da mu pomognem i olakšam što više mogu. U isto vrijeme, život sa šampionom je lijep i zabavan.