Caritas Švicarske ima posebno mjesto u srcima bosanskog naroda. To je organizacija koja je stajala uz narod Bosne i Hercegovine u najtežim vremenima, tokom i nakon ratnih godina. Danas ova organizacija i dalje ulaže velike napore da podrži sve one kojima su pomoć i podrška potrebni. Daniel Bronkal, direktor Caritasa Švicarske za Bosnu i Hercegovinu, već šest godina živi i radi u BiH. Za to vrijeme njegova organizacija je uspješno završila bezbroj razvojnih projekata u različitim sektorima. Govorio nam je o trenutnim i budućim planovima Caritasa Švicarske u Bosni i Hercegovini.
Caritas je uradio mnogo toga za BiH, posebno nakon rata. Kojim projektom se najviše ponosite?
– Od kada je rat završio Caritas Švicarske je uspješno realizovao stotine projekata u BiH. Nedugo nakon rata naš fokus je bio usmjeren ka kratkoročnim hitnim projektima. Bilo je veoma bitno da ljudi imaju najneophodnije stvari za preživljavanje i da imaju krov nad glavom. Međutim, posljednjih 15 do 20 godina smo polako preusmjerili svoj fokus, od projekata humanitarne pomoći ka dugoročnijim razvojim projektima, sa jačim naglaskom na održivost. Posljednjih 15 godina Caritas Svicarske radi s lokalnim farmerima . Cilj je da se poboljša njihova proizvodnja, kvalitet proizvoda koji nude i mogućnost marketinga, tako da mogu zaraditi više za svoje porodice na lokalnom i međunarodnom tržištu. Mi smo bili jedna od prvih organizacija koja je podržala proizvodnju malina za izvoz. Sada s većim cijenama na svjetskom tržištu mnogi od podržanih porodica imaju veoma dobar biznis i mogu dobro zaraditi. Nedugo nakon toga također smo počeli podršku prema proizvodnji povrća na lokalnom tržištu u BiH, što je također bilo veoma profitabilno. Mi se ne fokusiramo samo na poljoprivredu, jer postoje i druge nevladine i vladine organizacije koje su aktivne u ovom sektoru, uspješno koristeći isti pristup.
Caritas je nevladina organizacija, zašto je Bosna prioritet?
– Caritas Švicarske implementira mnogo projekata u Bosni i Hercegovini. Naš osnovni cilj je da smanjimo siromaštvo u državi, a postoje mnogi načini kako to možemo da uradimo. Situacija u BiH je izazovna, ali nije bezizlazna. Posebno u ruralnim dijelovima zemlje život može biti veoma težak i mnogi ljudi napuštaju ili su već napustili svoja ognjišta. Caritas Švicarske radi u saradnji s brojnim lokalnim institucijama na svim nivoima i s građanskim društvima gotovo na području cijele teritorije s ciljem poboljšavanja društvene i ekonomske situacije. Svjedoci smo mnogih prilika, ali i spremnosti ljudi i općinske administracije da sarađuje i radi na poboljšanju ove situacije. To nas motivira da zajedno s našim donatorima i partnerima nastavimo naše napore u pravljenju Bosne i Hercegovine boljim mjestom za život.
Tokom svog rada posjećujete sve dijelove naše zemlje. Kako siromaštvo u Bosni i Hercegovini zaista izgleda?
– Siromaštvo ima mnoga lica u BiH. Posebna različitost se može vidjeti između ruralnih i urbanih sredina. Sela u BiH su mnogo lijepa, ali je tamo teško živjeti. Loše ekonomske i društvene prilike, kao i infrastruktura koje su bile zanemarene desetljećima utječu na to da se ljudi sele u veće gradove poput Sarajeva, Banje Luke ili Mostara ili izvan države. Ljudi traže bolje prilike za život ili jednostavno žele da svojoj djeci pruže bolju budućnost. Napraviti da je atraktivnije privređivanje u ruralnim sredinama je izazov kojim se mi bavimo u saradnji s općinama. U holističkom pristupu mi pokušavamo da obuhvatimo različite aspekte. Obezbjeđivanje održivog posla i dohotka je samo jedan od tih aspekata. Također, kvalitetno obrazovanje i društvena podrška ili učešće u donošenju odluka igraju vrlo bitnu ulogu. Naš poseban fokus je usmjeren ka najranjivijim grupama populacije. To su obično stari, samohrani roditelji -posebno žene, ali i mladi u ruralnim sredinama ili određene manjine poput Roma, koji se smatraju jednom od najdiskriminiranijih grupa.
Kako Romi reagiraju na Vašu pomoć?
– Veoma su zahvalni. Mi smo jedina internacionalna organizacija koja im omogućava rješavanje stambenih pitanja. U oba entiteta radimo na tome, pokušavamo im pomoći i stvarno smo bliski. Također, moram naglastiti da je pristup u ovom projektu, kada je riječ o socijalnom radu, nešto drugačiji iz mnogih razloga, ali definitivno, kada govorimo o siromaštvu, oni također zaslužuju našu pomoć.
Kakva iskustva nosite tokom rada s ljudima iz BiH?
– To je jako široko pitanje, ali mogu nešto reći o svojim kolegama u Caritasu Švicarske ili iz lokalnih partnerskih organizacija. Mnogi od njih rade s nama već mnogo godina i mogu reći da su veoma ambiciozni, odlučni u postizanju svojih projektnih i organizacijskih ciljeva. Ponekad moraju mnogo da rade, a pri tome se susreću s izazovnim okolnostima. Izazovi se nekada ogledaju u radu s javnim institucijama, a ponekad u radu s korisnicima. U novije vrijeme donatori uvijek (i to s dobrim razlogom) traže najbolje i najodrživije ishode za projekte koje oni finansiraju. Naši uposlenici su jako posvećeni da ispune taj cilj. Veoma sam ponosan na njih. U mojoj dvadesetogodišnjoj karijeri mnogo sam vremena proveo, kako u Aziji, tako i u Africi, a kako sam preuzeo ovaj posao u BiH za mene je to bilo kao da sam se vratio kuci. Bosna je predivna zemlja puna vrijednih ljudi. Veoma je ugodno raditi u BiH.
Kakva su Vaša iskustva s institucijama Bosne i Hercegovine?
– Kao što znate, rad s institucijama u BiH može biti veoma izazovan. Međutim, saradnja s njima može biti ne toliko beznadna, kao što neki ljudi u Bosni misle. S vremenom, mi smo radili s mnogim javnim institucijama na raznim nivoima: nacionalni, entitetski, kantonalni i općinski. S mnogim od njih imamo izuzetno dobru saradnju, a veliki broj njih i sufinansira neke od naših projekata na veoma značajnom nivou.
Svjedoci smo da u posljednje vrijeme sve više ljudi napušta BiH, ne samo zbog ekonomske, već i zbog socijalne situacije. Kako Vi to komentirate?
– To je vrlo opsežno pitanje. Moramo biti optimistični i nadati se da se stvari neće porgošati, kad je riječ o političkoj situaciji. Veoma smo zabrinuti zbog činjenice da sve veći broj ljudi napušta državu. To će utjecati, i već utječe na lokalnu privredu, zato što postaje sve teže naći kvalifikovane radnike.Ja se također nadam da će neke od naših aktivnosti pomoći u prevenciji ovog problema, te po mogućnosti se suprotstaviti tom trendu napuštanja države. Mnogo smo fokusirani i na to šta možemo učiniti za mlade i kako im dati mogućnosti i prostor da žive i rade u svojoj Bosni i Hercegovini
Na kojim projektima trenutno radite?
– Mi smo fokusirani na tri glavna sektora: prihodi, migracije i klima. Kako bismo poboljšali situaciju s prihodom, trenutno dajemo grantove za start-up preduzeća, koja mi također podržavamo u razvijanju funkcionalnog biznisa. Osim toga, radimo s firmama iz lokalnog privatnog sektora koji uglavnom rade izvoz, tako što im pronalazimo i mobilizujemo kvalifikovane radnike za njihovu proizvodnju. Uslov je taj da oni dobiju pristojnu platu i da su formalno zaposleni dugoročno. Do sada smo bili veoma uspješni u tome i mnogo ljudi je našlo posao u različitim lokalnim firmama/kompanijama. Dodatno, mi implemetiramo projekte s integralnim pristupom socijalnoj inkluziji. Ovi projekti koji su posebno fokusirani na Rome i druge ranjive grupe, integrišu sektore kao što su stanovanje, zapošljavanje, obrazovanje i razvoj zajednice. Glavni cilj je da se ovi ljudi uključe u Bosansko društvo i da se dovedu do socioekonomskog nivoa drugih Bosanaca. Još jedan sektor u kojem mi radimo jeste klima, gdje radimo sa siromašnim domaćinstvima i educiramo ih kako da štede energiju i svoje kućne prihode. Također radimo s lokalnim vlastima na rehabilitaciji javnih objekata, tako što primjenjujemo inovativne finansijske modele i pružamo stručne i praktične treninge za odrasle u ovom sektoru.
Koliki je budžet za te projekte?
– Nas trenutni budžet za Bosnu i Hercegovinu iznosi 4,7 miliona konvertibilnih maraka godišnje. Približno 20 posto ovog iznosa finansirano je od raznih državnih institucija u Bosni i Hercegovini. Ostatak je finansiran od vlada Lihtenštajna i Švicarske, te nekih drugih privatnih fondacija.
U Bosni i Hercegovini ste upoznali i svoju današnju partnerku, možete li nam otkriti kako je to izgledalo?
– Da, upoznali smo se ovdje. Ona je porijeklom iz Engleske, a u Bosnu i Hercegovinu stigla je prije 10 godina. Došla je da bolje upozna kulturu zemlje. Ona je obučena kovačica srebra i također je htjela naučiti više o bosanskoj tradicionalnoj obradi srebra. Trenutno zarađuje za život kroz mali vešeraj za turiste i posjetioce (jedini vešeraj ove vrste u Sarajevu). Ali, od sljedeće godine pa nadalje ona stvarno želi da se ponovo fokusira na nakit i rukotvorine od srebra. Upoznali smo se prije 5-6 godina i zaljubili se jedno u drugo i u Sarajevo.
Koju univerzalnu poruku možete poslati svim građanima Bosne I Hercegovine?
– Želio bih poručiti ljudima u Bosni i Hercegovini da više vode računa o svom okolišu, da budu odgovorniji i obzirni prema svome okolišu. Primjera je tu mnogo. Da li je to bezobzirno bacanje opušaka na ulicu ili bilo koje vrste plastike i drugih otpadaka, koji se nekada bacaju iz auta u prirodu, očekujući da će to neko pokupiti za njih. I nije istina da su samo stranci ili turisti koji to rade. U ovom smislu meni nekada nedostaje malo društvene odgovornosti prema okolišu i drugima. Sa svojim nevjerovatnim ljudima, jedinstvenom prirodom ja sam siguran da bi Bosna i Hercegovina mogla postati čak i bolja zemlja.