Danas su „tete“ sve i svja. Ne mogu žene sve stići ko nekad pa moraju imat „tetu“. E i teta ima svakakvih ko i gazda. Jednoj je „teta“ preotela muža, a drugoj je muž preoteo tetu. U ovoj priči, imamo jednu dobru tetu koja je zaglavila kod loših gazda, i jednu lošu tetu koja se obrela kod dobrih gazda…
Nekad su se žene što su radile po kućama zvale služavke, bedinerke, sluškinje, kućne pomoćnice, a one malo iskusnije zvale se guvernante i ordinante. Danas se zovu „tete“. To „tete“ zvuči mehko i pitomo, da se ne bi udarilo na dostojanstvo i karaker osobe koja s punim radnim vremenom irgeti po tuđoj kući. I to je fakat lijepo. I poso može da bude lijep ako su obje strane raspoložene da se razumiju i da jedna strana ne izigrava „velikog gazdu“ a druga ne zabušava i podnosi s osmijehom kritiku.
„Tete“ su sad ljekovite ko bistra voda sa šadrvana, jer one čuvaju jednu previše zaposlenu ili slabo organizovanu porodicu zdravom i u vinklu.
Ko danas ima „tetu“ koja porodicu ne napušta godinama, ima pravu domaćicu, jer ona drugo to de facto i nije. Ona il se satire na poslu i ne zna gdje će prije, il izigrava damu s dubokim dekolteom i još dubljim budželarom koja živi lagodno od nečijih i nekijih para.
S kojom god dobro očuvanom ženom stanem, a znam da radi ko doxa, sa svake strane u bubnjiću kao da mi odnekud stiže eho:
– Kako bih stizala da nemam tetu! Teta me spašava! Teti sam rekla: skuhaj nam za dva dana pa uzmi slobodno. Teta dobila Covid, evo sam osijedila u ovih 15 dana, ni ofarbat se ne stižem! Teta nam donese svježeg povrća, uzgaja žena, kad sve stigne, ne znam. Ona je naš anđeo! Ma ona teta nije teta to je monstrum. Samo se izležava, posteljina neoprana, košulje nepopeglane. Kud ja sreće nemam ko moje prijateljice! Teta tražila povišicu. Na šta!? Teta uranila, otišla u pet, nije nas ni dočekala s posla. Svašta danas pošten čovjek može da trpi. Da je meni da sam ko ova moja teta. Ti joj govorio ne govorio, ona ko Kineskinja, nasmije se i svoje pa svoje…
Eto takve i slične komentare ne mogu a da ne primijetim. Isprva sam kontala možda one pričaju toliko o „tetama“ da naglase svoje imućno stanje. Ne znam, nije ni to isključeno. Ipak, prije nekog doba se znalo ko ima „tetu“ u kući taj leži na parama, a ležali su mu i preci. Hajde rekoh fino nek naš svijet ima, jer kad svijet ima, imaju i „tete“ i onda je manje sirotinje. To je dobar znak.
Ima zaista i te snobovštine, ali ima i prijeke potrebe. Ako žena arbajtuje na poslu, pa vodaj djecu, pa i sebe vodaj po seminarima i ekskurzijama, pa prijateljska okupljanja, noćni izlasci i razne strke i frke, dobra teta zaista dođe kao kec na jedanaest. Ali, tete su se danas plaho pokvarile, valjda je potreba za njima velika, a njih malo, i uz to najmanje je finih, odgojenih, da im možeš povjeriti kuću i svoju intimu. Sad se tete s gazdama igraju mačke i miša, i gledaju da se provuku a ne potroše ni snagu, ni ruke, ni noge. Da ako mogu da stoje da sjednu, ako mognu da sjednu da legnu, a ako mogu da legnu da zaspu snom pravednika u gazdaricinoj spavaćoj.
Znam dvije „tete“, jedna je oličenje finoće, manira i lijepog ophođenja. I ona se zaposlila kod gazda budibogsnama. To snobovi s dna kace. To se ufuralo toliko da je tebi neprijatno što ono stida nema. Ta je nazovi domaćica vazda naelektrisana, što se da zaključit po antenama na glavi koje nisu dio frizure nego gnjeva i nake huje. Valjda zato što je ovaj njen vazda u provodu i po Beogradu. A ko jednom u Beograd ode, a nije se smirio uz svoju voljenu, taj se iz Begiša ne vraća. Tamo se živi „slatki život“. I valjda zato što ovaj njen živi svoj slatki život, ona svoju gorčinu sasipa na prvu dostupnu žrtvu – njenu tetu. A ova guta gorke pilule, jer joj treba svaka marka jer sa svojim fakultetom, a teta završila redovno i regularno sociologiju, može samo svjetske pragove čistit. Gazdarica je, naravno, sretno nezaposlena, bez škole, sa solidnim livadićkim backgroundom i karijerom majke dvojice nasljednika. Teta je ovdje na sirat-ćupriji. Ova je kroz iglene uši provlači.
– Jesil, bona, oprala ove stolnjake? Nemoj da im šta bude, to je meni moja prija iz Nevesinja sama svojom rukom vezla.
A stolnjake teta našla u plakaru ko nogama nagurane i od stajanja požutjele, žena ih fino otkuhala sve po starinski pa oprala i uštirkala. Kad je ova vidjela, htjela joj oči iskopat:
– Jesil bona ti pri čistoj, šta si bjelila stavila jado?! Oni nikad bijeli nisu bili, nego išli naprljavo.
– Pa zato jer su bili prljavi, a sad su čisti pa su bijeli – usudila se teta da odgovori.
– Bježi, bona, sve će ovo gorit u kaminu. Samo da me prija za njih ne pita.
I tako ova fina trpjela sve dok se gazda nije vratio sa beogradskih splavova i kao u loše režiranom filmu pao po njoj dok mu je Zahida bila na tretmanu isisavanja vena, kapilara, kako se već to zove.
Jedva se hudnica iskobeljala i zalupila vratima. Kako je bila u papučama, tako se prepala kako će se sad vratit pa se načekala ispred kuće cvokoćući tik do kućare cuke Bernija dok Zahida ne izađe iz taksija i zateče je polugolu i polubosu u avliji.
– Ja sam uvijek govorila onom mom da ti ne živiš u ovom svijetu. Šta ćeš napolju, bona ne bila?!
– Automatski se brava zaključala, a ja ključ zaboravila, htjela istrest smeće.
– Pa đe ti je smeće?!
– Pa htjela iznijet al se vrata sama zatvorila.
I tako se uz milion pitanja i podrugljivih komentara iščupala iz tog zmijskog legla. I ganja poso. Radi po kućama, ali samo za dnevnicu.
Druga je priča suprotna. Dakle, loša teta je zapala kod dobrih insana. Ona se u sve petlja. Zaviruje nos u ormare, ladice, kredence. Gazdarici nestaju parfemi, kozmetika, nakit. Nije reagovala ispočetka, ali prokljuvila žena i šutjela. Smatrala je to sitnicama, ali sitnica po sitnica, ode „Chanel 5“, odoše „Swarovski“ naušnice, pa jedan kašmirski šal, pa starinska brizetna…. Jedno jutro joj se usudila onako kočopernoj reći:
– Draga Šako, da niste vi možda vidjeli moje naušnice i brizetnu, to mi je draga uspomena, a znam da su bile u toj mesinganoj kutijici.
Joj kad ova zakokodače, prepade se žena i uzmače u svojoj kući nazad dva metra.
– Gospođo, ja ovdje nisam lopov a ni policajac. Čuvajte svoje stvari! Vi mene potvarate. (a onda krene na ti). Ti samo oko mene hodaš. Ne znaš od tolikih stvari gdje šta ostavljaš… I lagano se okrene s konstatacijom: Da mene ovdje nema jedan dan ti kakva si nesposobna ni jaje ne bi znala ubit!
I tako dvije tete ko dva svijeta. Jedna dobra i obrazovana, poštena i marljiva završi na ulici. A druga kradljivica, luka lukava i dalje uživa u kući kulturnih ljudi.
Teta fina razapeta.
Teta loša zalojena.