Zoran Pajić istaknuto je ime regionalne glumačke scene, a domaća publika posebno ga pamti po ulogama Nikole u seriji “Istine i laži“ i Šimuna u „Ruži vjetrova“. Osim angažmana u raznim TV projektima, Zoran nastupa i u pozorištu, gdje je zabilježio i svoje prve glumačke korake. U posljednje vrijeme, stekao je i veliku popularnost na društvenim mrežama snimajući šaljive videe o temi klasične porodice sa svim svojim problemima i dodatno zadobio naklonost publike. Sa Zoranom smo razgovarali o glumi i svim izazovima koje nosi.
Iza Vas su mnoge zapažene glumačke uloge. Možete li se prisjetiti svojih početaka? Da li je izreka „Trnovit je put do zvijezda“ bila tačna i u Vašem slučaju?
-Tokom Akademije osjećao sam se zaštićeno i uživao sam u studentskim danima. Profesor Predrag Ejdus nam je uvijek govorio da kada završimo fakultet ne treba da čekamo kod kuće da nas neko pozove, već da moramo sami da krčimo svoj put i da se izborimo za svoje mjesto. U početku sam više radio u pozorištu, što mislim da je dobro i nisam očekivao odmah velike uloge i velike projekte, jer sam smatrao da treba postepeno da gradim i sebe i svoju karijeru. Kada sam bio spreman, tada su i došle dobre uloge. Ne mogu da kažem da je moj put bio trnovit, čuvao sam sebe i strpljivo čekao svoju priliku, jer želja da se bavim ovim poslom nikada me nije napuštala.
Publika Vas posebno pamti po ulogama u serijama „Ruža vjetrova“ i „Istine i laži“. Koja Vam je glumački bila veći izazov?
-Ruža vjetrova mi je bila možda veći izazov, jer sam govorio splitskim dijalektom, pa u početku nisam imao tu mogućnost da improvizujem, ali kasnije sam sve to savladao. Uvijek se rado vraćam Splitu, jer me podsjeti na jedan lijep period u mom životu. Obje uloge su mi drage, možda mi je Nikola negdje bliži, ali obje uloge posjeduju dobrotu i poštenje u sebi, a te osobine cijenim i njegujem.
Postoji li neka neostvarena uloga želja? Šta bi Vam bio izazov u glumačkom smislu?
-Nikada nisam imao tu potrebu i želju da glumim određeni lik, ili djelo. Bilo mi je samo bitno da svakom ulogom kažem nešto, da ili nasmijem, oraspoložim, ili da se tokom gledanja predstave gledalac zapita, razmišlja dublje o nekim temama, preispita sebe i neke poglede na razne stvari. Ispunjavaju me društveno angažovane predstave, tu se i sam preispitujem. Volio bih možda da igram više u komedijama.
A, neka koju nikada ne biste prihvatili?
-Svaku ulogu iza koje ja mogu da stanem bih prihvatio. Ako na samom početku dok čitam tekst osjetim da ja taj lik ne bih mogao da iznesem i da ne mogu da se pronađem, onda bih kroz razgovor s rediteljem opet preispitao da li je to tako i ako me i dalje osjećaj vodi da ja to ne mogu, ili da tom ulogom nemam šta da kažem, ili da sam nešto slično već više puta radio, a želim da napredujem, onda bih odustao.
Koliko je teško ući u određeni lik? Kako se spremate za snimanja?
-Neke uloge su ti bliske, neke ne. Sa nekima se lakše izboriš, a sa nekim ulogama se namučiš. Ima mnogo stvari, mnogo faktora mnogo kopanja po sebi i drugima u građenju jednog lika. Ima tu i zanata, ali emocija je za mene presudna. Preispituješ i gradiš i sebe kroz rad na liku. Sve vrijeme razmišljaš o njemu, dok hodaš ulicom posmatraš ljude, nekad se odjednom sam pojavi tokom procesa jer sam kroz život se susreo s nekim sličnim likom. Negdje je sve to što sam vidio i doživio u meni i samo čeka da ispliva u nekom liku. Bitno je da imaš vremena da ga izgradiš, da ti legne. A kada ga pronađeš, onda kreće igra, onda uživaš u njemu i radu s kolegama. Volim taj proces građenje lika, tu analizu i istraživanje.
Snimanja često znaju trajati prilično dugo. Koliko je, zapravo, stresan glumački posao? Kako to utječe na Vaš privatni život?
-Zna da bude stresan jer je neizvjestan, niko ti ne garantuje da ćeš uvijek raditi, ali kada radim, to je za mene uživanje. Bitna je i dobra atmosfera na setu, ili u pozorištu, jer je to, prije svega, kolektivan proces. Uvijek se trudim da ne donosim svoj posao kući, ali desi se da sam u procesu građenja lika malo odsutan, da skoro sve vrijeme razmišljam o njemu.
Koliki izazov za Vas predstavlja snimanje ljubavnih scena pred kamerama?
-U tim scenama mi je najbitnije da se kolegica osjeća sigurno, da joj pružim svu pažnju i povjerenje. Cilj je da zajednički uradimo tu scenu kako se očekuje i donesemo iskrenu emociju.
U posljednje vrijeme stekli ste veliku popularnost na Instagramu snimajući šaljive videe o temi svakodnevnih porodičnih situacija. Otkud se rađa ideja?
-Tokom pandemije nije bilo posla, nije se snimalo, pozorišta su bila zatvorena, a ja sam otkrio TikTok i počeo sam da se snimam i zabavljam. U početku su to bili neki kratki klipovi, gdje sam snimao sve što mi padne na pamet, a kasnije sam malo ozbiljnije tome pristupio. Privuklo me je što sam mogu da montiram i budem kreativan i na tom polju. U jednom klipu sam zamislio da snimim jednu klasičnu porodicu sa svim svojim problemima i tako je sve krenulo.
Brzo ste stekli veliki broj pratitelja, a Vaši snimci su izuzetno gledani. Šta je Vaš primarni cilj?
-Primarni cilj mi je bio da kroz porodicu pokažem naš mentalitet, sve one dobre i loše strane koje smo naučili i prisvojili i da negdje sam sebe preispitujem koliko toga ide iz porodice, a mnogo toga ide, i zašto radimo neke stvari koje možda ne želimo a od nas se očekuju. Tako da je tu jedna baka koja je cijeli život trpjela i šutila u jednom patrijarhalnom svijetu i u poznim godinama postala alkoholičarka i otupjela. Dedu koga više niko ništa ne pita i niko ga ne čuje jer više nije u snazi da kontroliše i zapovijeda i niko ne zavisi od njega. Majku i oca koji imaju toksičan brak, ali toga nisu svjesni jer za bolje ne znaju baš zbog toga što su prisvojili model ponašanja od svojih roditelja. Tu su i sin i kćerka koji su izgubljeni u vremenu i prostoru i naučeni da je jedina sreća i smisao života da nađu stalan posao, ili ožene/udaju po svaku cijenu.
Smatrate li da se od društvenih mreža može napraviti uspješan posao ukoliko se iskoriste na pravi način?
-Bilo mi je iznenađujuće koliko se ljudi poistovjećuje s likovima iz klipova i koliko vide sebe i svoju porodicu u njima. Koliko smo mi zapravo slični i ponavljamo iste greške, neki nesvjesno, a neki svjesno. Za mene je uspjeh ako mi neko napiše da sam mu popravio dan i nasmijao, ili da je poslao klip svom djetetu, ili roditeljima i da su se zajedno prepoznali u njemu.
Prija li Vam popularnost? Da li je nekada bilo neprijatnih situacija?
-Prijaju mi ljudi na ulicama koji mi s osmijehom prilaze, koji prepoznaju ono što želim da kažem. Nije bilo nikakvih neprijatnih situacija. Svjestan sam da se bavim javnim poslom i nemam problem s tim.
Jeste li oduvijek znali da će gluma biti Vaš životni put?
-Oduvijek sam znao. Još kao klinac sam gledao gomilu serija i filmova, kasnije sam dobio kameru i s društvom iz komšiluka snimao neke kratke filmove, volio sam da idem u pozorište i jednostavno je to bio put kojim sam želio da idem. Imam tu sreću i privilegiju da radim posao koji volim.
Hoćemo li Vas u skorije vrijeme gledati na TV ekranima u nekoj novoj ulozi?
-U pripremi su neki novi projekti. Očekuje me premijera australskog filma „Here be dragon“ i nova sezona u pozorištu. Nadam se da će se desiti i neko gostovanje u Bosni, što bi me jako obradovalo.